Novosti Hrvatska

godine frustracija

U Banskim dvorima vlada strah: Plenković izgleda kao gubitnik, umjesto političara koji suvereno vlada zemljom, postao je alkemičar

godine frustracija

Andreju Plenkoviću pošlo je za rukom nešto naizgled potpuno nemoguće. U startu je odbio zahtjeve učitelja, nastavnika i profesora da im poveća plaću za tristotinjak kuna. Ili, jezikom koji svi razumijemo, četiri kila telećih šnicli mjesečno. Tvrdio je da novaca u proračunu za njih nema. Da bi tih 300 ili 400 milijuna kuna skršilo državne financije. I da plaće trebaju rasti svima, ne samo prosvjetarima.

Potom je nakon gotovo dvomjesečnog natezanja - i najvećeg štrajka u povijesti hrvatske demokracije - ipak pokazao da je spreman odriješiti kesu. Ponudio im je povišicu od 800 kuna. Dakle, puno, puno više nego što su oni tražili. No unatoč tome, u zbornicama su ga glatko i rezolutno odbili.

Kako mu je to uspjelo?

Zbog jednog jednostavnog razloga. Premijer ni po koju cijenu ne da koeficijente. Oni su njegov Alamo, tu je postavio svoju zadnju liniju obrane. A upravo na koeficijentima sindikati inzistiraju. Upravo njihove izmjene učitelji i nastavnici su gromoglasno tražili na velikom prosvjedu na zagrebačkom Jelačić placu. I upravo od njih ljudi u zbornicama ne žele odustati ni milimetar.

Zbog čuvanja postojećeg sustava koeficijenata Plenković danas izgleda kao kakav gubitnik. Čovjek kojemu se situacija potpuno otela kontroli. Umjesto političara koji suvereno vlada zemljom, postao je alkemičar koji zlato pretvara u željezo.

I ne, nije u pitanju premijerov dišpet.

Nego paničan strah Banskih dvora da bi, ako sada dirnu u koeficijente, potpuno izgubili kontrolu nad plaćama u javnim i državnim službama. Jedinu polugu koja im je ostala u sustavu politike plaća, i u kojoj samostalno mogu određivati primanja učitelja, liječnika, policajaca.

Plaće u javnim službama sastoje se, naime, od tri elementa: osnovice, koeficijenata i dodatka. Prvi i posljednji definiraju se kolektivnim ugovorima, dakle nastaju dogovorom socijalnih partnera, Vlade i sindikata. Koeficijente, pak, samostalno određuje Vlada. A Plenkovićevi prethodnici u tom su određivanju - u tome nema nikakvog spora - doista brutalno oštetili učitelje i nastavnike. Stavivši ih u podređeni položaj s obzirom na njihovu stručnu spremu u odnosu na ostale.

U Vladi se boje da bi mijenjanje koeficijenata dovelo do lančane reakcije.

Da bi, ako se koeficijent učitelja izjednači s onim mlađeg asistenta na fakultetu, idući u redu sa svojim zahtjevom bili upravo ti asistenti. Onda i sveučilišni profesori. I tako redom. Carinici, inspektori, birokrati, zatvorski čuvari, spremačice, policajci, kulturnjaci, socijalni radnici... Braneći koeficijente, logika je koju slijede na Markovu trgu, ne žele usositi ni sebe, ni sve buduće Vlade.

Pritom su, međutim, potpuno podcijenili stvarno stanje u hrvatskim zbornicama.

Učitelji, nastavnici i profesori frustracije gomilaju već godinama. Još od kako je HDZ-ova ministrica Ljilja Vokić omogućila anonimne prijave prosvjetnoj inspekciji i stvorila kaos u kojemu su prosvjetari postali kanta za nabijanje. Kojima ambiciozni roditelji koncem svake školske godine bestidno prijete svim i svačim ako njegovom djetetu ne poklone peticu.

Još od kako su ih uvjeravali da je rat, i da se trebaju strpjeti, da će novca za njih biti kada dođu bolja vremena. Još od kada im je Milanovićeva Vlada dvadeset godina nakon što je rat prošao bez pretjeranih skrupula odrezala plaće. Još otkako Blaženka Divjak uvodi reformu o kojoj malo tko - i u školama, i izvan njih - ima pozitivno mišljenje. Još otkako se forsira nabava tableta u vrijeme kada krovovi škola prokišnjavaju. Još otkako političari po zbornicama uhljebljuju svoju braću i punice, a nitko im ne može stati na kraj.

Kada se vidjelo da je štrajk uspio, da je odaziv golem, i da ih podržavaju i roditelji, osjetili su da prvi put u 30 godina imaju snage promijeniti stvari nabolje.

Zato njihov bunt više ne može zaustaviti ni premijer, ni čelnici školskih sindikata.

Zaustavit će ga samo oni sami. I to ne prije nego što se uvjere da su njihovi zahtjevi ispunjeni do kraja, i bez ostatka. 

Naslovnica Hrvatska