Novosti Hrvatska

dramatična statistika

Broj samoubojstava mladih osoba u Hrvatskoj porastao za čak 45 posto: ovo su znakovi koji upozorenja, ne ignorirajte ih!; Donosimo i najčešće istine i zablude o suicidu

dramatična statistika

U protekla tri dana, troje je mladih ljudi u Hrvatskoj izvršilo samoubojstvo - u Zadru se ubio maturant na svoj 18. rođendan, a u Zagrebu su jučer pronađena mrtva tijela dvoje mladih ljudi koji su, kako se čini, izvršili samoubojstvo.

Time se nastavlja crni niz smrti od kako je prošle godine u Hrvatskoj izgubljeno 657 života, za pet posto više nego godinu ranije. Žene su počinile 156 suicida, uglavnom trovanjem lijekovima, a muškarci 501, najčešće vješanjem i iz vatrenog oružja.

To kazuje da muškarci tri puta češće od žena biraju samoubojstvo kao izlaz. Ono što je šokantno za državu članicu Europske unije koja se voli smatrati civiliziranom i humanom, jest što u čitavoj zemlji ne postoji ni jedna jedina besplatna telefonska SOS linija za ljude u stanju tolikog očajanja da razmatraju sami sebi oduzeti život. Jest, postoji nekoliko udruga i javnih institucija koje nude i telefonsko savjetovanje raznih vrsta, ali besplatne linije za one koji traže pomoć kako bi izbjegli suicid - nema!

- Naša je udruga upravo u procesu pokušaja uspostavljanja besplatne linije za prevenciju suicida - kazao nam je Tin Pongrac, predsjednik udruge “Životna linija” koja je prije četiri-pet godina imala ovu vrstu savjetovanja

- Ponovno tu liniju želimo pokrenuti zato što stanje danas nije ništa bolje negoli je bilo dok smo imali SOS telefon, a morali smo ga ugasiti jer nismo uspjeli održati financijsku konstrukciju stabilnom. Sad prikupljamo novac, nadamo se naći sponzore i krenuti ispočetka. Vjerujte, stanje nije dobro.

Koliko stanje nije dobro kazuju i podaci ove udruge. Njima se dnevno javljalo između deset i dvadeset ljudi, a mjesečno bi na razgovor s potencijalnim samoubojicama potrošili više od dvije tisuće telefonskih minuta.

- Muškarci srednjih godina su najrizičniji - kaže Tin Pongrac.

- Da budem precizniji, muškarci u srednjim godinama najviše traže pomoć no upravo oni puno češće i izvrše samoubojstvo. Možda se laicima čini kako telefonska pomoć nije učinkovita, ali ja tvrdim suprotno jer iz iskustva znam da se i telefonom može mnogima spasiti život, može se odgoditi odluka o fatalnome činu, do sutra... Sutra je novi dan i stvari se često sutradan sagledaju malo vedrije - dodaje Pongrac.

Iz udruge “Životna linija” smatraju da bi za prevenciju tog problema trebalo namijeniti veća državna sredstva u korist psihičkog zdravlja djece i mladih. Hrvatska, ističu, ima za svjetske razmjere razmjerno visoku stopu suicida i hitno joj je potrebna nacionalna strategija za nošenje s tim ozbiljnim društvenim problemom - ističu oni.

Na prvom mjestu po broju izvršenih suicida je Grad Zagreb s 83 samoubojstava, dok ih je u Splitsko-dalmatinskoj županiji lani bilo 36. Alarmantan je podatak da je tijekom prošle godine broj samoubojstava djece i mladih do 25 godina porastao u Hrvatskoj s 33 na 48 slučaja - za čak 45 posto.

- Vrlo smo žalosni zbog toga - priznaje i prim. dr. Željka Karin, ravnateljica županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

- Doista, nisam znala da u cijeloj zemlji nema besplatne SOS linije za prevenciju suicida i slažem se s vama da je to zabrinjavajuće. Osobito zabrinjava broj mladih ljudi, djece koja su suočena s velikim društvenim, obiteljskim i osobnim iskušenjima i izazovima, ali... Što da kažem? Mi jednostavno nemamo dovoljno financijskih mogućnosti pa tako unutar Zavoda imamo samo dvoje psihijatara, a oni se bave prevencijom ovisnosti. Početkom godine raspisat ćemo natječaj za jednog specijalizanta iz psihijatrije, treba nam još najmanje jedan psiholog, ukupno četvero usko specijaliziranih stručnjaka. Apsolutno se slažem da je besplatni SOS telefon nužno što prije otvoriti te, premda ne odbacujem i volontersku pomoć, držim da razgovore s potencijalnim samoubojicama moraju voditi stručnjaci ili od struke educirani i nadgledani volonteri - kaže dr. Karin koja za kraj ovog mjeseca najavljuje pokretanje projekta ranog otkrivanja rizičnih mentalnih i psiholoških faktora kod učenika prvih razreda srednjih škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

- Hrvatska je zemlja Trećeg svijeta kad je u pitanju emocionalni razvoj i mentalno zdravlje građana - kaže Tin Pongrac te dodaje:

- Među zaostalijim smo zemljama i u odnosu na susjedstvo jer još uvijek nemamo Nacionalnu strategiju za borbu protiv suicida koja bi značila sveobuhvatne programe prevencije od najranije dobi, jačanje civilnog društva koje se bavi edukacijom o mentalnom zdravlju, kao i uključivanjem obrazovnih ustanova u poticanju odgoja samopouzdanih i suosjećajnih mladih osoba - objašnjava Pongrac. 

Znakovi upozorenja kod malodobnika

- promjene u apetitu, nesanica i/ili problemi sa spavanjem,

- nagli gubitak interesa za aktivnosti koje je dijete do tada rado obavljalo,

- razgovori o smrti s vršnjacima,

- povlačenje od društva/prijatelja,

- prijetnje samoubojstvom ili izjave o mogućem samoubojstvu,

- velike i/ili nagle promjene ponašanja i raspoloženja (npr. zle slutnje, pesimizam, zaokupljenost smrću i umiranjem, poklanjanje stvari koje su drage i za koje je dijete vezano; mirna djeca postaju prkosna i svadljiva, živahna se povlače u sebe itd.),

- izbjegavanje odlaženja u školu ili izvršavanja bilo kakvih obveza,

- pokazivanje niske razine samopoštovanja,

- prethodno smještanje u bolnicu zbog psihičkih bolesti,

- uzimanje alkohola i opijanje,

- uzimanje droga,

- prethodni pokušaji samoubojstva,

- postojanje članova obitelji koji su počinili/pokušali samoubojstvo.

Istine i zablude o suicidu

Zabluda: Ljudi koji govore o samoubojstvu neće ga nikad počiniti.

Činjenica: Prijetnje samoubojstvom treba uvijek shvatiti najozbiljnije. U više od 80 posto slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati samoubojstvo, a u velikom broju je i izreknu prijateljima, kolegama ili obitelji. Shvatiti osobu ozbiljno i pružiti joj pažnju možemo spasiti njezin život. Samoubojstvo se može spriječiti.     

Zabluda: Samoubojstvo je obično plod impulzivnog ponašanja

Činjenica: Za većinu osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale i pričale o tome.

Zabluda: Osobe koje su počinile samoubojstvo željele su umrijeti.

Činjenica: Većina ljudi koja pokuša ili počini samoubojstvo očajnički želi živjeti. Oni samoubojstvo vide kao rješenje za njih nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo htjela je ukloniti bol što je posve drukčije od oduzimanja života. U rješavanju tih problema i smanjenju boli tim osobama treba pomoć

Zabluda: Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, nemoguće ju je u tome spriječiti.

Činjenica: Samoubojstvo je u velikom broju slučajeva moguće spriječiti jer većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja prije nego što se ubije. Neki od tih znakova upozorenja su: prejaka reakcija na kritiku i/ili izražena samokritičnost, agresivnost usmjerena prema sebi, ljutnja i bijes, kupovina oružja, sakupljanje lijekova, pisanje oporuke i/ili poklanjanje osobnih predmeta, završavanje značajnih veza, prijateljstava.

Zabluda: Većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni.

Činjenica: Iako su osobe koje razmišljaju o samoubojstvu duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne. Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet.  

Zabluda: Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati ozbiljno.

Činjenica: Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć, jer četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo bar jednom prije toga.

Zabluda: Razgovor o samoubojstvu je opasan i potiče na njegovo izvršenje.

Činjenica: Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi znači brigu za probleme pojedinca i razumijevanje ozbiljnosti situacije

Nema sustavne skrbi!

- Kao i većina udruga koje se bave ranjivim skupinama, i mi u “Bijelom krugu” povremeno imamo i suicidalne osobe - kaže Livija Plančić, predsjednica ove udruge koja pruža pomoć žrtvama nasilja.

- Najčešće, riječ je o roditeljima koji su zabrinuti za svoju djecu, malodobnu i punoljetnu, a koja pokazuju agresiju prema sebi i drugima. Ako je stanje alarmantno, jedino što se može jest zvati MUP ili hitnu pomoć koja potom osobu smješta u bolnicu. Tamo ostane neko vrijeme, dobije neku početnu dijagnozu i privremeni smještaj na Psihijatriji. No kasnije... Kasnije sustavne brige nema. Nažalost, terapija lijekovima je ono što dominira u tretmanu no ne postoji gotovo nikakva kontrola nakon izlaska iz bolnice u smislu kontrole uzimanja lijekova. Dio takvih pacijenata nije uopće ozbiljno psihotična, tek se našla u začaranom krugu suicidalnih namjera i bojim se da joj sustav ne nudi adekvatnu pomoć - kaže Livija Plančić.

 

Naslovnica Hrvatska