Novosti Hrvatska

odustali od borbe

Noćna mora mladih Nepalaca: došli su na rad u Hrvatsku pa dobili ultimatum - ili će raditi za minimalac ili se vraćaju kući

odustali od borbe

Radnici iz Nepala zaposleni u varaždinskom VIS Promotexu ovih dana proživljavaju pravu dramu. Sedmorici je radnika, kažu, bez valjanog razloga, plaća smanjena za 20 posto pa će ubuduće primati tek stotinjak kuna više od minimalca. Dvojac koji se pobunio dobio je otkaz i mora napustiti Hrvatsku.
 
Rumunjska i Mađarska ne žele prihvatiti migrante, ali su potiho povećale kvote za radnike iz Azije za više od 400 posto
Ni pola godine nije prošlo, a hrvatski je san za mlade Nepalce postao noćna mora. Jer, povratak u Nepal nije opcija, a 3200 kuna mjesečne zarade znače gubitak obiteljskog doma, piše Jutarnji list.

Agencijska provizija za dolazak u Hrvatsku, naime, koštala ih je golemih 7000 eura koje su, pak, pribavili hipotekarnim kreditom. Prema ugovoru su dužni vraćati, govore Hira Tamang, Bosanta Rai i Kunchang Tamang, 500 eura mjesečno, a to bi ubuduće mogli zaraditi jedino prekovremenim radom kojega se nisu libili. No, nesigurnost hoće li biti dovoljno prekovremenih sati ravna je, kažu, ropstvu.

- Kad smo dolazili, rečeno nam je da idemo u zemlju EU s dobrim plaćama i fer poslodavcima. Potpisali smo ugovore na 5090 kuna plaće, no nakon dolaska nam je rečeno da je to bruto, za koji nikad nismo čuli, a da ćemo mi dobivati 4000 kuna. Bilo je to puno manje nego što smo mislili, ali ostali smo. Onda nam je prošli tjedan došao direktor Marijo Bucina i rekao da nama sedmorici smanjuje plaću za 20 posto i da nam je plaća ubuduće 3200 kuna. Rekao je ili da potpišemo taj ugovor, ili se možemo vratiti doma. Mi nismo ovdje zato da bismo se vratili kući. Ovdje smo da bismo zaradili novac i poslali ga kući - govore.

Hira i Kunchang nisu na to pristali pa su potpisali sporazum o prekidu radnog odnosa.

- Nakon toga nas je direktor odveo na policiju gdje nam je policija govorila, a direktor prevodio. Rekao je da ćemo potpisati dokument kojim možemo tražiti novi posao u Hrvatskoj - pričaju. Mladići koji slabo govore engleski u sjedištu su PU varaždinske, uz “prijevod” direktora Marija Bucine, potpisali odluku o prestanku radne dozvole i dozvole boravka u Hrvatskoj, a koji su sami zatražili (?!). Morali su predati i osobne iskaznice.

Bosanta Rai je također dobio aneks o smanjenju plaće, ali nije ga potpisao: - Ja sam pristao zato što se bojim da će me poslati doma u Nepal. Imam kredit ondje. Ne bojim se ići kući, ali bojim se kredita, budućnosti, budućnosti moje obitelji.

U međuvremenu su mladi Nepalci, uz pomoć domaćih ljudi koji su ih dobro prihvatili i već se naviknuli na radišne mladiće s drugog kraja svijeta, angažirali varaždinskog odvjetnika Hrvoja Petrića koji je posao prihvatio pro bono. Već nakon ovlaš pregledane šture dokumentacije koja svjedoči početku i kraju kratkog radnog odnosa, odvjetnik svjedoči da se radi o nizu zakonski neprihvatljivih postupaka, piše Jutarnji list.

- Očigledno je teško više iskorištavati domaću radnu snagu pa su se neki poslodavci prebacili na strance iz siromašnih zemalja. Osim što su daleko od kuće, oni ne znaju jezik, propise, svoja prava ni kome se obratiti za pomoć - ističe odvjetnik Petrić.

VIS Promotex jedna je od varaždinskih tvrtki vezanih uz poduzetnika Davora Pataftu koji je zajedno s gradonačelnikom Varaždina Ivanom Čehokom nepravomoćno osuđen za niz djela vezanih uz stjecanje imovinske koristi na račun Grada.

Presuda glasi dvije godine zatvora za Čehoka i 1,5 godina za Pataftu. Odluku Vrhovnog suda čekaju na pozicijama gradonačelnika (Čehok) i potpredsjednika Gradskog vijeća (Patafta).

VIS Promotex je, kao i sve tvrtke vezane uz Davora Pataftu, registriran u Austriji, vlasnik je Zdenko Patafta, a suvlasnik Marijo Bucina.

VIS je strance počeo zapošljavati jer svake zime imaju veliki problem pronaći radnike za šivanje i montažu suncobrana. Tvrtka je, kaže Marijo Bucina, najveći proizvođač suncobrana u Europi i trebaju im radnici, “koje doma više ne mogu pronaći”.

- Nazvali su nas iz agencije u Nepalu i ponudili radnike. Pristali smo i ponudili im najveću plaću od svih varaždinskih tvrtki, 4000 kuna neto, koliko i dobivaju. Nekolicina njih je radila probleme, bili su aljkavi na poslu, tukli se, koristili mobitele, odlazili s radnog mjesta i nisu dolazili na posao pa smo im odlučili smanjiti plaću. Pa ne mogu oni sjediti i raditi probleme, a dobivati jednako kao i ljudi koji dobro rade.

Da je u pitanju bio novac, svima bismo smanjili plaću. Pa oni kod nas zarađuju 2000 kuna više nego domaći radnici, kad se uračunaju stan i besplatni obrok dnevno - rekao nam je direktor Bucina telefonom iz Nürnberga kamo je otišao poslom. Na pitanje je li to zapravo bila ucjena - ili potpišite, ili ćete doma u Nepal - on kaže da nije, a da nisu željeli potpisati “vjerojatno bismo išli na izvanredni otkaz”.

Odvjetnik Petrić, suprotno, misli da je riječ o čistoj ucjeni.

- Do sklapanja aneksa je došlo u situaciji kad je radnicima rečeno da će potpisati aneks ili se vratiti u Nepal. Mnogi od njih uzeli su kredite da bi došli u Hrvatsku i nemaju se mogućnost vratiti pa su pod tom prijetnjom sklopili nove ugovore. Ugovori sklopljeni u takvim okolnostima nisu pravno valjani i ne bi prošli na sudu - napominje odvjetnik Petrić.

Nakon razgovora s uplašenim mladim Nepalcima, koji su u nedjeljno poslijepodne po jakoj kiši zajedno došli u odvjetnički ured u blizini varaždinskog Željezničkog kolodvora, novinari su nazvali prozvanog direktora Bucinu zbog komentara.

Nepunih sat vremena kasnije na mobitel stižu panične poruke od prestravljenih mladića. Direktor Bucina bijesan je došao u obiteljsku kuću u kojoj spava 17 radnika VIS Promotexa iz Nepala i Indije te uz znatno povišen ton zahtijevao da napuste kuću. Na pitanje zašto je vikao i tjerao mladiće van iz kuće, odgovara da to nije istina, da je došao razgovarati. Audiosnimka koju smo dobili ga demantira.

Odvjetnik Petrić, ali i sve kompetentne osobe s kojima smo razgovarali o slučaju, slažu se da će problemi sa stranim radnicima tek početi. Takav je scenarij neizbježan, kažu, jer država nije prvo stvorila uvjete za dolazak stranaca, a tek potom izdavala radne dozvole.

- Ne znam ima li Hrvatska sudskog tumača za nepalski jezik, ali ako ga nema, to je kršenje ljudskih prava. Jer, na sudu se stranka ima pravo služiti svojim jezikom. Sedmorica mladića smogla su snage požaliti se, ali mnogi se neće usuditi. Ne znaju da se uopće mogu žaliti, ni kome se trebaju potužiti. Ne znaju jezik. Bojim se da će ili biti robovi, ili se dovesti u situaciju da budu deportirani jer nisu željeli postupiti prema nalogu poslodavca - kaže odvjetnik.

Hira Tamang i Kunchang Tamang ne mogu shvatiti što im se dogodilo ni zašto.

Iako su se obratili odvjetniku, radnici su prije dva dana odustali od borbe.

- Čujemo da ti zakonski procesi predugo traju, a mi nemamo vremena. Moramo raditi, sačuvati naše kuće od banke. Obećano nam je ako se vratimo (iz agencije koja je “pronašla” VIS i ponudila mu ove radnike, op. a.) da ćemo dobiti posao u Portugalu, samo neka se vratimo doma - govore. Nadaju se da ih u dogovoru s VIS-om neće nasamariti samo kako bi ih izvukli iz Hrvatske i od sudske tužbe protiv VIS-a.

Veliki se strah sad uvukao u 17 potpisnika dopisa o svojem nezadovoljstvu. Ne znaju jesu li i oni potpisali “presudu” o povratku u Nepal. Oni koji su potpisali anekse mogu ih poništavati pred sudom.

- Namjerno su dovedeni u zabludu, zapravo prevareni u situaciji da nisu niti znali da oni mogu valjano odbiti potpisati aneks. Njima je prezentirano: ili potpisuješ, ili letiš van! Sumnjam da ljudi s vrlo ograničenim odnosom mogu razumjeti jedno takvo komplicirano pravno pitanje i donijeti valjanu odluku - zaključuje odvjetnik.

Nepal je na ljestvici najsiromašnijih zemalja svijeta na 31. mjestu. Hrvatska je 133. od 191. zemlje svijeta, ali plaća od 3200 kuna i za Nepalce je preniska. Tom plaćom oni ne mogu platiti kamate i hipoteku koju su podigli kako bi došli raditi u obećanu zemlju Hrvatsku. 

Direktor Bucina: Nisu dolazili na posao, tukli su se, zato im je smanjena plaća

Nekolicina njih je radila probleme, bili su aljkavi na poslu, tukli se, koristili mobitele, odlazili s radnog mjesta i nisu dolazili na posao pa smo im odlučili smanjiti plaću. Pa ne mogu oni sjediti i raditi probleme, a dobivati jednako kao i ljudi koji dobro rade. Da je u pitanju bio novac, svima bismo smanjili plaću. Pa oni kod nas zarađuju 2000 kuna više nego domaći radnici, kad se uračunaju stan i besplatni obrok dnevno - rekao nam je suvlasnik i direktor Marijo Bucina telefonom iz Nürnberga kamo je otišao poslom.

Tvrdi da radnici izvrću istinu i da su “odvojili zrno od kukolja”.

Naslovnica Hrvatska