Novosti Hrvatska

555 dana

Prije točno 5 godina počeo je šatoraški prosvjed u Savskoj; Glavašević: Desetljećima ćemo sanirati štetu koju su napravili, prodali su svoje domoljublje za šaku kuna

555 dana

Nitko nije znao da će sve to toliko potrajati. Nitko nije ni slutio da će na njemu netko umrijeti. Nitko nije očekivao da će se na koncu tući protiv hrvatske policije. U planu, kleli su se poslije organizatori, nisu bila ni samozapaljivanja, ni plinske boce. Na početku se nisu nazirali ni upadi u crkve, ni prijetnje skakanjem sa krova na Markovom trgu.

A ipak, prosvjed u šatoru u zagrebačkoj Savskoj ulici otpočeo prije točno pet godina Hrvatskoj je donio sve to.

Povod je, kao što i obično biva u takvim situacijama, bio prilično benigan. Tog 20. listopada 2014. predsjednik udruge 100-tnih invalida iz Domovinskog rata Đuro Glogoški je na sastanku sa ministrom branitelja Predragom Matićem pokušavao naći rješenje za jednog invalida HVO-a koji je mjesecima bezuspješno obijao šaltere pokušavajući riješiti pitanje njegovatelja. Matić ga je odbio.

A Glogoški je, uz pomoć ostalih braniteljskih udruga ispred zgrade Ministarstva organizirao prosvjed.

Već drugog dana preminula je braniteljica Nevenka Topalušić. Nešto kasnije, branitelj Damir Čakanić polio se benzinom i pokušao zapaliti. U međuvremenu, Bojan Glavašević, sin legendarnog vukovarskog novinara i Matićev suradnik u Ministarstvu branitelja, na tribini Documente u Vukovaru izjavio je da među hrvatskim braniteljima, pobjednicima u ratu koji imaju sva prava, ima puno oboljelih od PTSP-a. Dok kod onih poraženih u Krajini nema

Glavašević se odmah našao na braniteljskoj listi za odstrijel. Zajedno s Matićem i Vesnom Nađ. Zamjeralo im se da krešu prava branitelja, da one najsiromašnije sele u socijalu, da pobunjenim Srbima na mala vrata žele dati prava i povlastice. Tražilo se da vlasti poštuju Domovinski rat. Da povećaju izdatke za branitelje. I da donesu Ustavni zakon o braniteljskim pravima. Kojega nitko u budućnosti neće moći tako lako mijenjati.

A onda je jednog dana u šatoru osvanuo natpis „Oba su pala“.

Ciljalo se na tadašnjeg SDP-ovog premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ivu Josipovića. Bližili su se izbori, a branitelji iz šatora željeli su jasno dati do znanja tko nisu njihovi favoriti.

Imoćanin Zoran Maras u ratu je bio specijalac. Od samoga je početka bio sudionik prosvjeda. Danas je predsjednik Udruge Specijalne policije i sa odmakom govori o zbivanjima u Savskoj.

- Mogu sad u polušali reći da smo mislili na dva aviona JNA srušena u Šibeniku. U početku politika uopće nije imala utjecaj na prosvjed, presudan je doista bio samo i isključivo revolt hrvatskih branitelja. Hrvatski branitelji vlasništvo su isključivo hrvatske države i hrvatskog naroda, nikakve političke opcije. Mi smo se borili za demokraciju, da svatko može birati i biti biran, a ne za političke opcije - kaže nam Maras. U šator su, podsjeća on, dolazili i Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Bilo je i lijevih i desnih opcija, htjeli su, kaže, očito skupiti jeftine poene, a u Saboru se ne mogu dogovoriti da Domovinski rat stave na pravo mjesto.

– Bit problema, i nakon 555 dana prosvjeda u šatoru, je ostao: i danas se, tvrdi on, moderna hrvatska država blati od određenih političkih opcija.

- Što se tiče prava branitelja, neka su ostvarena, neka nisu. Mene najviše muči gdje je nestao Ustavni zakon. Mogu razumjeti da za njegovo donošenje treba dvije trećine glasova u Saboru, no ne mogu se oteti dojmu da se svi pozivaju na branitelje, a onda rade manipulacije – ističe Maras.

Možda je, tvrdi on, sa prosvjedom trebalo prekinuti 2015., kada je došla tehnička vlada. Izbori su, kaže, bili gotovi i u tom trenutku, realno govoreći, niti su branitelji imali s kim pregovarati, niti su u Banskim dvorima uopće imali ovlasti pregovarati.

Plinske boce u centru Zagreba osuđuje. I nikad ih, priznaje nam Maras, neće prestati osuđivati.

- To nije bio niti naš način, niti naša želja, i ja se zbog toga ispričavam svim građanima. Znate, do danas se ne zna tko je donio plinsku bocu, s kojim namjerama, i s kojim ciljevima. Plinska je boca štetila i hrvatskim građanima, i čitavom društvu – zaključuje predsjednik Udruge Specijalne policije.

Bojan Glavašević istupio je iz SDP-a i nezavisni je saborski zastupnik. I danas je uvjeren da su rečenicu koju je izrekao te 2014. izvadili iz konteksta i iskoristili za svoje ciljeve.

- Mogao sam reći da je Franjo Tuđman Otac domovine. Našli bi načina da i to pretvore u izjavu protiv mene. To je od početka bilo odrađivanje prljavog političkog posla za koji su poslije nagrađeni. Deur je postao savjetnik predsjednice, Josić savjetnik Penave. I to zato što su heroja koji je 9 mjeseci robijao za ovu zemlju i mene, čija je obitelj utkana u temelje hrvatske države, prozvali izdajnicima – ističe Glavašević. U nekim stvarima su, kaže, uspjeli, u nekim nisu.

- U njihovoj režiji dogodila se radikalizacija društva, a sa plinskim bocama klatno je otišlo jako daleko prema marigini, i trebat ćemo još desetljećima popravljati štetu koju su oni napravili – smatra Glavašević. U šatoru se, uvjeren je on, okupljalo HDZ-ovo radikalno krilo.

- Njima je bila poanta da se izbore za više novaca za sebe. Tomo Medved, koji je isto bio jedan od glavnih u šatoru, postao je ministar i on im je isporučio zakon koji su htjeli. Oni se danas više ne javljaju niti oko jednog pitanja. Oni su prodali svoje domoljublje za šaku kuna. Moja obitelj i ja smo, unatoč svim, pa i fizičkim napadima, sve to preživljeli – poručuje na kraju Glavašević. Kada gleda na zbivanja od prije pet godine, ne sramim se, kaže, ničega

- Ja uzdignutog čela mogu ići dalje. Pokušali su uništiti ono što ja jesam, i ono što su moj otac i djed učinili za ovu zemlju. Nisu uspjeli. Nas je to sve samo ojačalo – zaključuje Glavašević.

Naslovnica Hrvatska