Novosti Hrvatska

isti kao plenković

Vratimo se u vrijeme kada je HDZ izgubio izbore: evo zašto Milanović u svojem mandatu nije imao novaca za prosvjetare i što im je govorio

isti kao plenković

Zoran Milanović bio je prilično odrješit.

Otkrio je javnosti da je njemu, dok je bio premijer, zapravo bilo jako teško. Njegova je Vlada čupala zemlju iz krize. U pitanju su bile isplate plaća i mirovina. Pa su na oltar tog cilja morali, eto, ukinuti i neka prava prosvjetarima.

Danas je, međutim, situacija drukčija. Danas novca, tvrdi on, u državnom proračunu ima dovoljno. I red je, uvjerava nas predsjednički kandidat SDP-a, da Plenković lovu koje je učiteljima tada uzela Milanovićeva Vlada, sada i vrati.

Zavirimo malo u vrijeme kada je HDZ izgubio izbore, a lijevo-liberalna Kukuriku koalicija predvođena SDP-om premoćnom većinom glasova odnijela pobjedu na parlamentarnim izborima.

Tih je dana pad BDP-a bio zaustavljen. Vladi Jadranke Kosor pošlo je za rukom da – unatoč svim teškoćama - u 2011. u dva uzastopna kvartala ostvari blagi rast. Hrvatsku je gospodarska kriza poharala puno više nego druge europske zemlje. Trajala je dugo i ostavila tragične posljedice. Svođenje BDP-a na pozitivnu nulu te 2011. bio je znak da se konačno počelo nazirati svjetlo na kraju tunela.

A onda su na scenu stupili Milanović i njegova ekipa. Prvo su PDV sa 23 podignuli na 25 posto. Pa su dali zeleno svjetlo za poskupljenje režija, struje i plina. Za 20, odnosno 30 posto. I počeli najavljivati nove poreze. Od onoga na dividende, do onoga na nekretnine.

Prosječnoj obitelji ta su poskupljenja iz mjesečnog kućnog budžeta poskupljenja izbila između 500 do 700 kuna. Više nego im je oteo “krizni porez” uveden u vrijeme prethodne HDZ-ove Vlade. Te 2012. inflacija je skočila na 4 posto. Gospodarstvo je stalo, obrti zamrli. Građani – čak i oni koji su imali novaca - prestali su trošiti.

Rezultat?

BDP se u prvoj godini Milanovićevog mandata sunovratio. Za 2,2 posto. Pa za dodatnih 0,9 u idućoj. Ni u 2014. nismo napredovali. U vrijeme kada je Europska unija već debelo izašla iz krize, Hrvatska je tavorila na dnu. Njemačka je uzastopno rasla petu godinu zaredom. Slovenski BDP te se 2014. povećao za 3 posto. Onaj poljski za 3,3 posto. Moglo se, dakle, i drukčije i bolje. Ali nije.

SDP-ova Vlada – iako je na svojoj strani imala i uvjerljivu većinu u Saboru - nije provela niti jednu ozbiljnu reformu. Nije smanjila ni broj rastrošnih općina i županija. Nije potaknula državnu administraciju da radi brže, efikasnije, bolje. Nije skresala porezni pritisak na gospodarstvo. Niti iskoristila novac iz EU fondova da pokrene novi investicijski ciklus.

Upravo suprotno. Hrvatska je ostala jedina zemlja koja nije profitirala od članstva u Uniji. I jedina kojoj je toliko dugo trebalo da izađe iz krize.

Sasvim je logično da u takvim okolnostima Vlada u proračunu nije imala dovoljno novaca. Što je postala izlika da Banski dvori u SDP-ovom mandatu prosvjetare dva puta žestoko zakinu. Milanovićeva Vlada polovinom 2012. ukinula je dodatak na plaću učiteljima i nastavnicima od 3, 5, 7 i 9 posto. A potom ih godinu dana kasnije degradirala u odnosu na ostale javne sužbe i kada su koeficijenti u pitanju. Bez da se itko u Vladi – uključujući i tadašnjeg resornog ministra Željka Jovanovića – protiv toga pobunio.

Gospodarski rast zabilježen je tek u predizbornoj 2015., kada je Milanović – suočen sa poraznim rejtingom svoje Vlade - vidio da je vrag odnio šalu. I ipak odlučio srednjem sloju smanjiti porezni pritisak. Time je, nakon tri godine, potaknuo osobnu potrošnju koja je, na koncu i generirala rast BDP-a. Skroman, ali ipak rast od 1,6 posto.

Učitelji i nastavnici i tada su mu bili zadnja rupa na svirali. Korio ih je što ucjenjuju njegovu Vladu, docirao im da se prije izbora ne ide u štrajk.

Radio je, uglavnom, isto ono što danas radi Andrej Plenković.

Iako to, naravno, nizašto na ovome svijetu ne bi želio priznati.

Naslovnica Hrvatska