Što je sve meni ovo trebalo, misao je koja se morala vrzmati po glavi hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u godini u kojoj su mu kola krenula nizbrdo.
Odlično plaćen posao zastupnika u EU parlamentu, priznata i poznata pozicija potpredsjednika vanjskopolitičkog odbora, odlasci u Kijev i držanje lekcija Vladimiru Putinu zbog aneksije Krima… I sav onaj profinjeni bruxelleski i strasbourški šušur. Sve je to on pustio niz rijeku i vratio se da postane premijer male i ponosne zemlje Hrvatske.
A tu su ga čekali dečki u crnim majicama koji uzdignutih desnica viču "Za dom spremni", usporedbe Hrvatske s Pavelićevom NDH, roštilji i kokošinjci koji su preko noći postali vile, Mercedesi parkirani u dvorištima njegovih ministara kojima do dana današnjeg nisu utvrđeni vlasnici. Čekale su ga...