Novosti Hrvatska

Afere iz davnina

Slučaj Lovre Kuščevića dobra je lekcija svim građanima - da prate što njihovi načelnici rade. Dobra je ovo lekcija i svim lokalnim kokošarima - da ne šire krila

Afere iz davnina

Lovro Kuščević je u pravu.

Ministar uprave dobro govori kad kaže da je ista "ova podmetanja doživio i 2009. godine" dok je bio nevažan prašinar.

Dok je bio tek neki-tamo načelnik nekih-tamo Nerežišća. 

Ne laže kad govori da njegovi poslovi javnost nisu zanimali ranije samo zato što nije bio u Vladi.

Čak ni ono jedne godine kad su iz USKOK-a došli listati papire u općinske urede. A on je, držeći kanoćal uperen u otvorene prozore, znatiželjno promatrao što unutra rade. Ni tada ga nitko od sumještana nije krivo pogledao. Novine nisu ni slova pisale.

Nikog živog nije bilo brige za poslove načelnika male otočne općine, pa je život tekao mirno, a novac dolazio u neprirodnim količinama.

Na kavu bi svratili stranački kolege iz Zagreba, svita mala, ali odabrana. Onda bi došli i novinari. Napravili koju fotografiju. Objavilo bi se.

Ostalih dosadnih 364 dana u godini Lovro bi se vratio u monotoniju. Vrtio po kalendaru kad će opet kakav nacionalni praznik.

Novac je i dalje sjedao na račune i u jastučnice, putevi su postajali sve čudniji.

Ambicije veće. 

Ocijenivši da se eurima ipak ne mogu kupiti moć i strahopoštovanje, solidno vrijeme proveo je kao ministar graditeljstva, potom i uprave.

Izjave medijima, pogotovo pred kamerama, rijetko je odbijao. 

I tek kad je svaka baba u svakoj TV anketi znala da joj je od negdje poznato to prezime "Kušč…Kuć, kako već i koga brige ionako su svi lopovi", e, baš sad, sve te stare afere na koje je Lovre već i zaboravio, prihvatio kao dio svog bića, kao novi madež, sad je to kao, odjednom, postalo - atraktivno.

Jer je i on sam postao atraktivan. Poznat.

Afere iz davnina, afere iz vremena kad su respekt prema njemu imali tek lokalni pijanci koji jedini još vjeruju da čovjeka treba poštovati ako nosi neku funkciju uz ime.

Za afere su znali njegovi bližnji i uredski kolege koje je sam imenovao, po jedna razriješena sutkinja i po jedna državna službenica o čijoj se smjeni ovih dana glasno priča.

Za afere je sasvim sigurno znala i nekolicina novinara. 

Ali nisu, rekli smo, bile dovoljno zanimljive. Lovro je bio previše nebitan tih godina.

Tih godina, kad se sve ovo moglo spriječiti, samo, eto, da je bio malo više poznat. Da se bar još dva-tri puta na televiziji pojavio.

To je porazno.

Ali nije strašno.

Znate li što je strašno?

Činjenica da je lovra kuščevića samo na našoj Rivijeri pet, šest komada, najmanje. 

Brač ima pet općina. 

Hrvatska 428 komada. 

To je 428 šansi da je među njima bar stotinjak ovakvih primjeraka. Sada su to samo neki-tamo načelnici u nekim-tamo općinama. 

Oni sad, ponovit ćemo, nisu zanimljivi.

Neki su na pozicijama od kraja rata. I nitko ih ne obilazi, nitko ne dolazi nenajavljen da pokupi spise iz njihovih Odjela za graditeljstvo, nitko se ne provjerava je li moguće da je čovjek s plaćom od desetak tisuća kuna u pola godine tri vile izgradio, ne pita se nitko zašto građevinska mafija ima tvrtku s načelnikovom ženom i zašto mu je sin pušten iz pritvora čim je priveden.

Zašto? Jer su ti koji bi ih trebali kontrolirati "njihovi". Jer su "njihovi" ti koji bi ih trebali novčano ili zatvorski kazniti. Naravno, i za stranku i za njih lakše je stvar riješiti ispod stola. Ili da se ne rješava uopće.

Ali onda im se, eto, dogodi da neki nesretnik odluči da još ovo malo ostatka života može pokušati provesti dalje od sela, s vlastitim šoferom, ministarskom plaćom, poslovnim putovanjima i osjećajem mrvicu veće moći. Uhvatiti bolju mirovinu.

Slučaj ovog Bračanina dobra je lekcija svim građanima i novinarima, da paze što njihovi nevažni načelnici i pročelnici rade, da upozoravaju, da budu uporni, pa čak i ako nikoga ne zanima to što imaju za reći. 

Dobra je ovo lekcija i svim lokalnim kokošarima; da ne šire krila. Da se drže ispod radara. Ipak, kokoši nisu nabolji letači.

Naslovnica Hrvatska