Novosti Hrvatska

bitka za pantovčak

Može li Milanović 'smijeniti' Kolindu? Analizirali smo šanse bivšeg SDP-ovog premijera u lovu na predsjednički mandat, donosimo pet ključnih slabosti

bitka za pantovčak

Kada Zoranu Milanoviću izvuku Tomislava Sauchu, priča s njegovom kandidaturom je završena.

Čovjek je za šefa svojeg premijerskog kabineta instalirao čovjeka kojemu se sudi za kokošarsku pljačku dnevnica. I koji se, da spasi vlastitu kožu, prodao HDZ-u, pa sada drži Plenkovićevu većinu – tako su u jednom društvu utjecajnih lijevih intelektualaca ovih dana komentirali realne šanse bivšeg SDP-ovog premijera da postane peti po redu predsjednik Republike.

Činjenica da je za predstojnika ureda izabrao politički potpuno neiskusnog Sauchu vjerojatno govori o tome kakvim se ljudima Milanović običavao okružiti. Bivši SDP-ov premijer, naravno, nije mogao znati je li netko lopov, pa za eventualne Sauchine marifetluke u Banskim dvorima nije izravno kriv.

No, Milanovićevi problemi ne prestaju sa Sauchom. Čitav je niz drugih SDP-ovih zastupnika koje je on stavio na visoka mjesta na izbornim listama, a koji su tijekom posljednje dvije i pol godine pretrčali u vladajuću većinu. Siniša Varga, Milanka Opačić, Zdravko Ronko, Mario Habek, Ana Komparić Devčić oporbene su klupe zamijenili vladajućima. Milanovićeve perjanice tako su postale Bandićevi ili HNS-ovi „žetončići“ uz pomoć kojih Andrej Plenković održava većinu u Saboru.

Za dio publike na ljevici ova niska je diskvalificirajuća za Milanovića.

Što se pak tiče desnice, ona poput crvene krpe reagira na dva njegova poteza iz doba dok je bio hrvatski premijer: uvođenje ćiriličnih tabli u Vukovar i tvrdoglavo, neracionalno i štetno inzistiranje na zakonu koji je u javnosti znan kao "lex Perković". Može on koliko god pričati o djedu ustaši i "majci vojnoj lekarki". Teško da će nakon dišpetnog forsiranja ćirilice i rušenja europskog uhidbenog naloga dobiti njihove glasove.

Treći Milanovićev problem strateške je prirode. Dok je bio u oporbi, tvrdio je da se predsjednika treba birati u parlamentu. A ne izravno, glasovima svih građana. Kada je postao premijer, agitirao je za čisti kancelarski sustav. U kojemu bi predsjednik Vlade bio sve, a predsjednik Republike fikus.

Danas, kada se pokušava vratiti u politiku, kandidira se za funkciju predsjednika koju je, zapravo, tijekom čitave karijere prezirao.

Slaba točka mu je i činjenica da biračima, zapravo, nema što obećati. Jer, s kojim bi god prijedlogom izišao, prva će mu zamjerka biti zašto to nije napravio u vrijeme dok je bio premijer i imao apsolutno sve poluge vlasti: uvjerljivu većinu u Saboru, ministre koje je kontrolirao, čak i predsjednika Republike iz vlastitih redova.

Nedavno istraživanje N1 televizije pokazalo je da Hrvati savršenim političarom drže onoga tko bi se zalagao za smanjenje broja općina, snižavanje PDV-a, zabranu GMO hrane, pomoć blokiranim građanima…

Milanovićeva Vlada tijekom svojeg mandata radila je gotovo pa sve suprotno od toga. Odbila je skresati broj općina, povisila je PDV, GMO nije previše zarezivala. Određena pomoć – nedovoljna, ali ipak pomoć – došla je tek blokiranima. Milanović ne može pričati ni o gospodarskom procvatu. Njegova Vlada Hrvatsku je 2015. ostavila s nižom realnom vrijednošću BDP-a nego što im ju je ostavila Milanovićeva prethodnica u Banskim dvorima Jadranka Kosor.

Petu slabu točku lucidno je detektirao šef HDZ-ova parlamentarnog kluba Branko Bačić, nonšalantno ustvrdivši da se u HDZ-u ne brinu previše oko Milanovićeve kandidature budući da je ovaj SDP-ovac, zapravo, HDZ-ova stara mušterija.
Bivši predsjednik socijaldemokrata rijetko je kada uspijevao na izborima pobijediti HDZ. Čak ni 2007., u vrijeme kada je bio novo lice u politici. Ivo Sanader tada ga je glatko porazio, osvojivši čak 10 mandata više od Milanovića.

U deset godina koliko je bio na čelu socijaldemokrata, tek je jednom uspio pobijediti HDZ. I to 2011., na izborima uoči kojih je protiv te stranke podignuta optužnica. Milanović je uspio izgubiti čak i od Tomislava Karamarka, jednog od većih antitalenata u domaćoj politici.

To, međutim, ne znači da sada nema priliku preokrenuti taj negativni trend.
I, unatoč svojim slabim točkama, u jednoj „va bank“ utakmici u izravnom srazu pobijediti HDZ-ovu kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović.

Zato se, uostalom, i kandidirao, zar ne?

 

Naslovnica Hrvatska