Novosti Hrvatska

iseljenički kongres

Pročitajte iskustva povratnika koji se čude zašto se njihovi vršnjaci sele iz Hrvatske; Stjepo je bio nadahnut: Divim se jednom bivšem udbašu, a komunisti su pokazali svoju pravu prirodu...

iseljenički kongres
Tribina u splitskoj palači Milesi, u sklopu 4. hrvatskog iseljeničkog kongresa
Tribina u splitskoj palači Milesi, u sklopu 4. hrvatskog iseljeničkog kongresa

U iseljeništvu su rođeni, tu su živjeli do punoljetnosti. A onda su, prije koju godinu, spakirali kufere i preselili se u Hrvatsku završiti fakultete. Neki su odmah zaposleni u državnim institucijama.

I sad se, na lošem hrvatskom, čude zašto se njihovi vršnjaci sele iz ovako "beautiful" zemlje.

Tu ne staju. Naglašavaju da je "upravo dijaspora ključ uspjeha Hrvatske", da ona mora davati savjete mladima koji su ostali ovdje, objasniti im kako da žive.

Detalj je to s rasprave održane prošle subote u splitskoj palači Milesi, u sklopu 4. Hrvatskog iseljeničkog kongresa. Detalj je to koji će mnogim mladima, ako ovo čitaju s laptopa naslonjenog na irskom šanku koji su upravo prebrisali mokrom krpom, izazvati želju da snažno udare šakom od zid, a da ovi ozareni mladi ljudi, ponos i dika svojih predaka, neće imati pojma zašto. Ma neće razumjeti ni da im pet dana objašnjavate.

Ali i to je slika Hrvatske.

Zanimljivo je zato bilo čuti i kako na ovaj fenomen gleda žena koja se nije selila, a čiji je posao da se što više mladih vrati. Marija Matek predstavnica je "Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske", oformljenog 2012. godine i evo s kakvim se predrasudama svaki dan bori:

- Kad kažem da radim u državnoj upravi, svi odmah misle da je to sad nešto komplicirano. Ali zapravo nije. Meni se, zaista, tim zaposlenjem ispunila životna želja. Kod nas je stvarno negativizam raširen. Imala sam i ja prilike živjeti vani pa sam stala i razmislila želim li zaista otići. Odlučila sam da neću. Da hoću ostati. Iz te želje me život donio na ovo radno mjesto - poručuje Marija s osmijehom.

Objasnila je publici što zapravo njezin Ured dobrodošlice radi.

- Dali smo izraditi vodič za povratnike! Kao državno tijelo imamo utjecaj na državni aparat. Potakli smo izmjene zakona da se olakša dobivanje državljanstva, pomažemo povratnicima da nađu posao u Hrvatskoj, to radimo s Ministarstvom rada, otvaramo posebne mjere za doseljenike, a to je sve više ljudi. Dolaze jer imamo program učenja hrvatskoj jezika, većinom tu budu mladi iz Južne Amerike - objasnila je Marija.

A mlade povratnike su među govornicima predstavljali mladić kojemu valja prepisati one misli iz uvoda teksta, Mate Pavković (25), zaposlen u Hrvatskoj gospodarskoj komori, i inspirativna Angela Madjer, čija je obitelj generacijama živjela u SAD-u.
Ona je odlučila oprostiti se od roditelja i doći studirati na privatni fakultet u Zagreb. Danas radi u agenciji za digitalni marketing.

Njeno je izlaganje bilo posebno emotivno. Dodajmo i da su sve rasprave u sklopu kongresa prenošene uživo preko internetskih alata.

- Govorit ću na engleskom jeziku jer mi je cilj da svu komunikaciju usmjeravam k mladima koji se žele ovdje vratiti, a ne govore jezik - počela je Angela, gledajući u kameru.

- Došla sam ovdje na studij jer su obećavali i hrvatsku i američku diplomu. Odluku da napustim SAD donijela sam u tren oka, bila sam u avionu prije nego sam iti stigla razmisliti. Odluke o odlasku ili ostanku ne donosimo samo za sebe. Baka i djed koji žive u Chicagu bili su sretni zbog mene, zahvaljivali su mi što širim ljubav prema Hrvatskoj, a ja sam se od obitelji jako teško oprostila. U Hrvatskoj nisam znala nikoga. Ubrzo sam upoznala fenomenalne ljude, otvorila sam blog gdje pišem o svom iskustvu, dobila sam na stotine poruka ljudi koji me pitaju kako da i oni dođu, kako da pošalju djecu u Hrvatsku. I to me napravilo osobom koja sam danas - poručila je Angela brišući suze.

Izlaganje gospođe Jadranke Matešić Belfranin više se oslanjalo na sličnosti života vani i kod nas.

- Iako je mnogima teško shvatiti, i vani se može bankrotirati. Meni se to dogodilo. Imala sam uspješnu informatičku tvrtku koja je naglo propala i odlučila sam se vratiti u Diklo kod Zadra. Sad tu živim i lijepo mi je - kazala je Jadranka.

A Matu, najmlađeg panelista, životu u Hrvatskoj privukle su ljepote susjedne države. Oduševilo ga je Međugorje.

I prije nego se predstavio, približio je mikrofon i odlučno poručio: Sve za Hrvatsku!

- Prvi put sam se vratio s 12 godina. Svake praznike roditelji bi me dovodili u Hrvatsku. Kasnije sam išao u glazbenu školu s kojom sam putovao po svijetu, obilazili smo Italiju, ali i ove krajeve. Svi moji kolege, kad god bih ih pitao, odgovarali su da im se Hrvatska najviše svidjela. Svirali smo po crkvama u Hercegovini, najviše u Međugorju, i to me iskustvo baš dotaklo, pobudilo emocije, tu su bili svi rođaci, baka i djed. Sjećam se, u jednom trenu je djed rekao "this Canadian kids, they need to know what ganga is", i onda je zapjevao "ooo", i svi su bili oduševljeni. I ja sam sebi rekao, "Mate, ako ćeš biti kompozitor, onda ćeš biti ili pun para ili nećeš imati kune". Rekao sam sebi još i "možda ću upisati pravo, možda budem city planner", ali ono što mi je promijenilo život, bio je posjet naše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prije dvije godine u Kanadi. Rekla je "Southern Ontario nema resources, ali ima ekonomiju". That got me thinking - pričao je Mate, izrazivši neskriveno zadovoljstvo i čast da danas može biti na istoj bini s "čovjekom koji je bio savjetnik Jozipoviću i Oreškoviću".

Odnosilo se to na Stjepu Bartulicu. I on je bio nadahnut:

- Jedan bivši udbaš, kojem se divim, rekao je: "Stjepo, vi ste dobili domovinu, mi smo dobili imovinu". Divim se, kažem, čovjeku jer može takvo nešto reći. Problemi Hrvatske počeli su kad je netransparentno državno vlasništvo prelazilo u privatne ruke. Jednom kad se komunizam srušio, komunisti su pokazali pravu prirodu i bili su veoma zainteresirani za imovinu. Iskoristili su sistem. Banke koje je kontrolirala Vlada dale su assets, kompanije, a mnogi radnici su tako ostali na cjedilu. To je naša stvarnost - odrješit je bio Bartulica (na slici ispod).

Zaključio je kako je "politička elita iznevjerila prosječnog Hrvata".

- Živimo u prekrasnoj zemlji odakle se ljudi sele. Nismo uspjeli pronaći ekonomski model da se tu može živjeti. Turizam je iznimka. Slobodna ekonomija u SAD-u znači easy to hire, easy to fire. U hrvatskom javnom sektoru ne možeš nikoga otpustiti. Ljudi moraju pokrasti pola ureda da se to dogodi - kazao je Bartulica.

Dodao je da vani nije upoznao ni jednog Hrvata kojemu je loše u iseljeništvu.

- Mi smo previše ponosni. Sreo sam naše ljude u Njemačkoj koji su bez osnovne škole prolazili bolje od prosječnog Nijemca - podvukao je Bartulica.

A među onima koji su uspjeli vani, svakako je bio i Dan Maček.

- I have a dream, I have a hrvatski dream! Dugo sam bio u Americi. Vratio sam se 2001. godine kad se 9/11 dogodio. Tada sam izgubio ogroman novac i životnu karijeru. Praktički sve. Tada sam i osjetio da volim svoju domovinu. Da u životu jedino imate prijatelje, obitelj i domovinu. Ako to nemate, onda nemate ništa. Teško je, ali svi mi moramo početi govoriti ono što zaista mislimo i samo tako ćemo naprijed. To je kod Hrvata najveći problem. Moramo upoznati sve kulture na svijetu, kako bismo spoznali da je naša zaista jedna od najboljih. Stidimo je se, ali nemamo zašto - poručio je Maček i zavrijedio gromoglasan aplauz, kao, uostalom, i svi drugi govornici.

Gledajući ovu raspravu iz publike, nimalo objektivno, očima osobe čiji su se gotovo svi prijatelji odselili vani za poslom, pritom opravdano kriveći uhljebe i politiku, pada na pamet jedino onaj slavni stih; tuđi čovik nikad neće znati.

Djeca moraju doznati za gangu

Svirali smo po crkvama u Hercegovini i to me iskustvo baš dotaklo, pobudilo emocije. Sjećam se, u jednom trenu je djed rekao: "These Canadian kids, they need to know what ganga is!" I onda je zapjevao "ooo" i svi su bili oduševljeni. Ali, ono što mi je promijenilo život, bio je posjet Kanadi naše predsjednice - kaže Mate Pavković.

Naslovnica Hrvatska