Novosti Hrvatska

DALEKI ISTOK NIKAD BLIŽI

Hrvati poludjeli za kineskim, uče ga i splitski osnovci: 'Zapanjujuće je kako s lakoćom svladavaju izgovor'; Istražili smo gdje se sve mogu pohađati satovi ovog jezika

DALEKI ISTOK NIKAD BLIŽI

Često smo ga slušali ovih dana, čak smo imali prilike čuti i kako Cocina "Vila" zvuči na tome jeziku, ali za većinu nas kineski je još uvijek težak jezik, za koji bismo se zakleli da ga nikada nećemo naučiti.

No, nije to nemoguća misija, a u Hrvatskoj ga uče već – osnovnoškolci.

Oni koji su ga rano počeli svladavati sigurno su u prednosti, jer u svjetlu recentnih događanja u kinesko-hrvatskim odnosima poznavanje toga jezika bit će zasigurno važan adut u potrazi za poslom (u) budućnosti. Za učenje kineskoga u našoj zemlji te upoznavanje bogate kineske kulture velike zasluge ima Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu, jedan od 500 takvih instituta u svijetu, čije je osnivanje potaknula NR Kina kako bi odgovorila na povećani interes za kineskom kulturom i jezikom nakon otvaranja te zemlje svijetu i ekspanzije njezina gospodarstva. Pilot-projekt Instituta krenuo je 2004. godine u Uzbekistanu, a prvi službeni Konfucijev institut osnovan je u Seulu u studenom iste godine. U Zagreb i Hrvatsku stigli su 2012. godine. Sveučilište u Šangaju za međunarodno poslovanje i ekonomiju, Nacionalni ured za promociju kineskoga jezika vlade NR Kine (Hanban), Hrvatska gospodarska komora i Grad Zagreb strateški su partneri Instituta u Zagrebu.

Zahvaljujući tome svojevrsnom krovnom tijelu u provedbi programa učenja jezika i upoznavanja kulture te velike zemlje, kineski je jezik posljednjih godina došao do brojnih naših osnovnih i srednjih škola, fakulteta i knjižnica. Osim za učenike i studente, programi su otvoreni i za punoljetno građanstvo koje kineski jezik, osim na Konfucijevu institutu u Zagrebu, može svladavati i u mješovitim grupama sa studentima na Poslijediplomskom središtu Dubrovnik, Ekonomskom fakultetu u Rijeci i Klubu mladih Rijeka, Centru za strane jezike Sveučilišta u Zadru, Ekonomskom fakultetu u Osijeku ili Filozofskom fakultetu u Splitu. Programi učenja kineskoga su najvećim dijelom potpuno besplatni.

A sada brojke: trenutačno je u Hrvatskoj u dugotrajnim programima učenja kineskog jezika (onima koji traju više od jednog semestra) oko dvije tisuće polaznika na 40-ak nastavnih lokacija (škole, knjižnice, fakulteti, centri) u osam gradova – Zagrebu, Splitu, Zadru, Dubrovniku, Rijeci, Puli, Osijeku i Varaždinu. Poučavaju ih ukupno 32 kineska profesora, izvorna govornika – podaci su koje nam precizno iznosi jedan od voditelja Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu Krešimir Jurak.

Od dolaska u Zagreb do danas, kaže, u njihove je dugotrajne jezične programe u Hrvatskoj bilo upisano ukupno oko šest do sedam tisuća ljudi, a neki su ondje još i danas.

– Zanimanje za učenje kineskog jezika i upoznavanje kulture neprestano raste, a tome su pridonijela tri ili četiri važna aspekta. Prije svega je za to je zaslužan gospodarski rast Kine. Kada sam prije 15 godina išao u tu zemlju, pitali su me: "Kamo to ideš, što će ti to u životu?" Međutim, Kina danas nije više samo restoran ni jeftini dućan "sve po deset kuna". Također, tu je i utjecaj krize, ali i povećani angažman samih Konfucijevih instituta u promociji kineskog jezika i kulture. Naposljetku, u zadnjih godinu i pol, dvije, hrvatska Vlada pokazala je jasan smjer, to jest da postoji strateški interes za suradnju s Kinom. Taj je smjer postao vidljiv na primjeru pelješkog mosta, a danas možemo reći da je eruptirao – kaže Krešimir Jurak, koji je sudjelovao i na događanjima tijekom posjeta kineskog izaslanstva Hrvatskoj ovih dana.

Korist od poznavanja ovog jezika, čini se, posebno su u nas prepoznali studenti ekonomskih fakulteta na kojima se izvode programi učenja kineskog jezika, bilo samo za njihove studente, bilo za mješovite grupe. To su zasad ukupno tri ekonomska fakulteta, i to u Zagrebu, Rijeci i Osijeku.

– Odaziv je uopće odličan, osobito na ekonomskim fakultetima. Kod tih je studenata pragmatičnost učenja kineskog jezika najvidljivija jer su svjesni kako će na taj način povećati šanse za zaposlenje – ističe Jurak. Dodajmo i kako se, uz pobrojana visoka učilišta, i budući nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture koji studiraju na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu imaju prilike susresti s kineskim jezikom, i to putem izbornog predmeta kineski jezik u kineziologiji, koji trenutačno pohađa 36 studenata.

Trenutačno 537 punoljetnih građana i studenata uči kineski na fakultetima u mješovitim grupama, a još 58 studenata kao izborni predmet.

Kada je riječ o hrvatskim školama, kineski se jezik ondje provodi kao izvannastavna aktivnost (ne ocjenjuje se), a može se učiti već od prvog pa sve do osmog razreda osnovne škole, kao i u srednjim školama. Traje po jedan školski sat tjedno tijekom cijele školske godine, a u srednjim školama može se učiti i kroz blok-satove. Ukupno 270 osnovaca uključeno je u učenje toga jezika u četiri osnovne škole te pet knjižnica u Zagrebu i Splitu, kao i u udruzi "Dar" iz Zagreba. Srednjoškolaca je 50 i dolaze iz četiri gimnazije (Zagreb, Varaždin i dvije iz Rijeke) ili jezik uče na Institutu u Zagrebu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu uspostavljena je i Katedra za sinologiju (lat. Sinae – Kina, Kinezi).

Učenje toga jezika može se višestruko isplatiti. Prema procjenama, Hrvatska, koju je lani posjetilo više od 200 tisuća kineskih turista, već 2020. godine mogla bi računati na njih gotovo 600 tisuća! Upravo turizam i prevođenje, kaže Jurak, područja su u kojima se danas u Hrvatskoj najviše traži poznavanje kineskog jezika, a ne treba smetnuti s uma da kineski turisti nisu ljudi "od jednog mjesta" ili "samo sunca i mora", pa koje god sadržaje u nas posjetili – od hotela, kulturnih i zabavnih atrakcija do prirodnih ljepota – poznavanje njihova jezika ne bi bilo uzaludno.

Ovih smo dana svjedočili koliko se poslovnih mogućnosti otvara na području kinesko-hrvatske suradnje kako ovdje, tako i na širokom kineskom tržištu. A može li se uopće dobro naučiti taj jezik koji se mnogima od nas čini nesavladivim?

– Kao i svaki drugi strani jezik, vjerujte. On jest kompleksan, ali i kada biste otišli u Nizozemsku, trebalo bi vam dosta vremena da svladate taj jezik. Da živite u Kini, kineski biste mogli naučiti za godinu dana, ali inače se kaže da ga nakon dvije godine učenja možete solidno govoriti – ističe Jurak. Institut nudi mogućnost učenja kineskog jezika ukupno 16 semestara, dakle osam godina, a nastava se organizira semestralno, i to samo četiri školska sata tjedno pa je zbog takve dinamike potrebno možda nešto dulje vrijeme. Što se tiče pisma, koje sadrži i više od 60 tisuća znakova, Jurak kaže kako je danas za osnovnu pismenost potrebno svladati između dvije i tri tisuće znakova, što zahtijeva oko četiri godine učenja.

Programi su besplatni, pa zašto ne pokušati?

Prilike za Dalmatince

Kineski se jezik u Dalmaciji po programu Konfucijeva instituta, kada su u pitanju osnovne škole, može učiti jedino u OŠ "Spinut" u Splitu, ali osnovci mogu i u splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića sudjelovati u radionicama kineskog jezika i kulture. U dalmatinskim srednjim školama ga nema, dok je za punoljetno građanstvo i studente program organiziran, ponovimo, u mješovitim grupama na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje je trenutačno 79 polaznika, u Centru za strane jezike Sveučilišta u Zadru (40) i Poslijediplomskom središtu Dubrovnik (50). Ti programi traju semestralno, i to dva puta tjedno po 90 minuta.

Dječica su aktivna i motivitana

– Nauče pozdraviti, brojiti, prilično su aktivni i motivirani. Zapanjujuće je kako s lakoćom svladavaju izgovor, to je njima nešto egzotično – iznosi Fadila Zoranić, pedagoginja OŠ "Spinut" iz Splita, iskustva iz ove jedine osnovne škole u Dalmaciji u kojoj djeca uče kineski jezik.

OŠ "Spinut" s tim je izvannastavnim programom počela još 2015. godine, učenje se uvodi od četvrtog razreda, i to preko engleskog jezika, uz profesoricu koja je izvorna govornica. Trenutačno je u grupi desetero djece četvrtih razreda, a u višim razredima organizirana je kombinirana grupa u kojoj je i četiri-pet učenika koji su ga počeli učiti još 2015. godine. Sve je besplatno, od programa do materijala, a nerijetko se i za druge učenike škole organiziraju radionice, na primjer, kaligrafije, izrade zmajeva, kuhanja...

– Ponosni smo što smo uspjeli održati ovaj program. U školi imamo puno djece kojima materinski jezik nije samo hrvatski i učenje kineskog jezika posve se uklapa u našu viziju multikulturalnosti – kaže Fadila Zoranić.

 

Naslovnica Hrvatska