Novosti Hrvatska

brojna pisma namjere

Dolazak visokog kineskog izaslanstva izazvao je euforiju: nema grane u kojoj se ne spominje suradnja i najavljuju nova ulaganja

brojna pisma namjere

Dolazak visokog kineskog izaslanstva na čelu s premijerom Li Kequiangom, izazvao je u Hrvatskoj toliku euforiju u kojoj se svaki dan licitira s nekim novim kineskim mega projektom. Od Kumrovca preko Rijeke do Dubrovnika, nema toga što se ne spominje, pa su građani već zinuli u najmanju ruku kao da će svakome od nas na kućnu adresu sutra stići po jedan najnoviji Huawei P30 PRO mobitel.

Stadioni, željezničke pruge, brodogradilišta, upućivanja kineskih pacijenata, ulaganja u zdravstveni turizam... gotovo da nema grane u kojoj se ne spominje suradnja i najavljuju nova ulaganja.

No, stanimo ipak na loptu.

Najveći dio dosad potpisanih dokumenata kao što je onaj za gradnju stadiona na Kantridi, nisu sklopljeni ugovori nego tek pisma namjere tzv. MOU - Memorandum of Understanding. A oni se mogu, ali i ne moraju na koncu ostvariti.

Za otprilike godinu dana do kad bi se trebali potpisati ugovori na osnovu pisama namjere zapravo ćemo znati hoće li Kinezi, i u kojoj mjeri uložiti novac.

Poznati stručnjak o sve češćim pitanjima što će Kinezi tražiti u zamjenu za milijune koje donose: Ne bojte se, neće tražiti da se u Hrvatskoj osnuje Komunistička partija. Njihov interes sasvim je druge prirode

Do sada su ulagali u Krapinske Toplice, u tvrtku Mate Rimca i u vjetroelektrane iznad Senja, a ostali najavljivani projekti su i dalje na čekanju. Iako grade Pelješki most na umu treba imati tko je tu investitor. Gradnju sa 85 posto sredstava financira Europska unija, a 15 posto je hrvatsko ulaganje.

U Dubrovniku je danas potpisano sedam memoranduma, dio se odnosi na javne projekte kao što je razvoj željezničke pruge Zagreb - Rijeka, a dio na privatne poput gradnje novog stadiona Kantrida. Mnogima to izgleda neostvarivo, no ministar gospodarstva Darko Horvat ne misli tako. Uvjeren je da će upaliti svih sedam potpisanih memoranduma i da će se potpisani sporazumi pretočiti u konkretne ugovore.

- Kina je spremna ulagati u Hrvatsku i tako ući u srednju i istočnu Europu. Ovdje je preko 360 tvrtki iz sedamnaest država s gotovo tisuću sudionika. Od toga preko sto predstavnika bankarskog sektora. Predstavljeni su novi modeli financiranja, otvorena je mogućnost ulaska kineskih financijskih institucija u Hrvatsku kako bi se projekti, za koje trenutno ne možemo ishoditi bespovratne potpore u EK, mogli financirati i ostvariti – uvjerava Horvat.

Isto tvrdi i predsjednik Rijeke Damir Mišković.

- Nije se ovo dogodilo u ona tri opatijska dana koliko su kineski investitori bili kod nas nego na ovome radim godinu dana – kaže Mišković koji je pismo namjere za izgradnju novog stadiona u Rijeci potpisao sa kineskom tvrtkom Top International Engineering Corporation.

Pismo namjere odnosi se na izgradnju novog stadiona, postrojenja u sklopu njega i ostalih popratnih sadržaja. Projekt bi trebao vrijediti oko 50 milijuna eura.

- Treba imati na umu da poslovni ljudi iz Kine ne potpisuju ugovore o investicijama u inozemstvu ako za to nemaju dozvolu svoje Vlade. Dakle sada je sve na nama, da osiguramo uvjete da se MOU pretoči u stvarnost – zaključuje Mišković.

Pojedini stručnjaci tvrde da Novi put svile, pored dugoročnog ostvarivanja kineskog utjecaja na tri kontinenta, ima i jedan kratkoročni cilj, a to je riješiti se njihove prekomjerne proizvodnje betona i čelika. Mnogi u tome vide i tajnu kineskog uspjeha na natječajima kao što je onaj za gradnju Pelješkog mosta: jer jeftini materijal dovoze od kuće.

Je li računica bez veze?

Prema dosad potpisanim sporazumima Kinezi bi Hrvatima trebali prodavati visoku tehnologiju preko Huaweija, a mi njima mlijeko. I tu se postavlja pitanje kako ćemo najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu prodavati mlijeko kad sami proizvedemo jedva 50 posto vlastitih potreba?

Stručnjaci kažu kako računica ipak nije bez veze jer imamo kvalitetne proizvode poput fermenata, sirnih namaza, tvrdih ovčjih i kozjih sireva. Kinezima možemo prodavati te sireve, a mlijeko za proizvodnju uvoziti kao što to rade Talijani koji su lideri u izvozu tvrdih sireva.

Branko Bobetić, direktor Croatiastočara tako računa da bi izvoz hrvatskih mliječnih proizvoda u Kinu mogao popraviti situaciju u Hrvatskoj s otkupnom cijenom mlijeka i unaprijediti ukupni mljekarski sektor i povećati broj muznih krava.

Naslovnica Hrvatska