Novosti Hrvatska

razgovor za 'slobodnu'

Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu: Bušenje Mosora, Biokova ili Dinare zbog traženja nafte i plina ugrozit će turizam u Dalmaciji

razgovor za 'slobodnu'

Pomalo nezapaženo u javnom diskursu i bez nekih većih reakcija, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić nedavno je najavio pokretanje postupka javnog nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje ugljikovodika na području Dinarida. Naglasio je pritom i kako takva istraživanja nisu invazivna, a kamoli potencijalno štetna za turizam.

I zato smo pitali Davora Škrleca, zastupnika u Europskom parlamentu, Klub zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza;vidi li išta sporno u najavi istraživanja koja će trajati od pet do sedam godina, kao i za odgovor na pitanje može li "frakiranje" ugljikovodika biti štetno za prirodne resurse i život ljudi na području oko Biokova, Mosora ili Dinare?

- Vlada je donijela odluku u vrijeme dok je pažnja javnosti bila usmjerena na nekoliko afera. Takve odluke se ne donose na prečac, i uvijek se čeka povoljan trenutak za donošenje. Jedini način da se na vrijeme upozori jedinice lokalne samouprave je da mediji, ali i ekološke udruge pokrenu propitivanje takve odluke i otvore javnu raspravu. O tome koliko je takvo istraživanje invazivno najbolje se svatko može uvjeriti ako pogleda studije i stručne podloge dostupne na stranicama ministarstva, jer se za svaku lokaciju istraživanja treba provesti procjena utjecaja na okoliš.

Dinaridi su područje krša koje ima puno specifičnosti baš na području Hrvatske. Stručnjaci koji se bave proučavanjem krša potvrdit će kako se radi o vrlo osjetljivom području. To se prvenstveno odnosi na podzemne vodene tokove i njihovu moguću ugrozu bilo kojom vrstom zagađenja. Turizam je u tom području postao značajan izvor stalnih prihoda. Kroz sva ova istražna područja prolaze čak tri trase planinarsko-pješačkog puta Via Dinarica koji je 2017. dobio priznanje poznatog časopisa National Geographic i uvršten je u deset najpoželjnijih destinacija na svijetu.

U području istraživanja nalaze se dva naša najposjećenija nacionalna parka, nekoliko parkova prirode i zaštićenih područja. Ministar je dao vrlo paušalne izjave kako turizam u Lici i dalmatinskom zaleđu neće biti ugrožen, a sve te aktivnosti u izravnom su sukobu sa Strategijom turizma. Ukoliko se računa na mogućnost "frakiranja", onda se možemo ozbiljno zabrinuti, jer je dokazano da ono uzrokuje lokalne potrese. U slučaju Dalmacije, koja je na kartama već označena kao visokorizično trusno područje, neodgovorno je tvrditi kako ne postoji rizik.
 

Čuli smo za geološku sličnost Dinarida i američkog Stjenjaka, kao geološku bliskost dijelu planinskog lanca u Albaniji gdje su Royal Dutch Shell i Petromanas Energy 2013. pronašli komercijalne količine nafte. Postoje li uopće jasne indicije o ugljikovodicima u podzemlju Dinarida, predstavnici geološke struke koji žele govoriti na temu uglavnom pričaju o premalim količinama za sustavno eksploatiranje i poslovanje?
- Nisam stručnjak za područje geologije, ali je neozbiljno kao argument navoditi sličnost dvaju planinskih masiva na različitim kontinentima. Ako je to došlo iz stručnih krugova, opravdano se možemo zabrinuti o političkoj neovisnosti struke. S područjima u Albaniji možemo raditi usporedbe, ali smatram da trebamo vjerovati predstavnicima geološke struke koji na temelju istraživanja iz prošlosti tvrde da se radi o premalim količinama za komercijalnu eksploataciju.

Kakvi su izgledi da ovaj natječaj završi kao pokušaj bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka da privuče interes svjetski poznatih kompanija za istraživanje Jadrana?
- Sve ovisi koliko će javnost biti glasna i složna da nafta i plin nisu energetska budućnost Hrvatske. Ako će se ponoviti mobilizacija koja je bila 2014. i 2015. godine protiv istraživanja u Jadranu, i posljednja protiv plinske termoelektrane na Peruči, neće biti interesa. Nitko u tim kompanijama ne želi sukob s lokalnim zajednicama.
 

Može li istraživanje ugljikovodika ići paralelno s razvojem obnovljivih izvora energije na istom tom području?
- U ovom trenutku nisu poznate mikrolokacije na kojima bi se vršilo istraživanje ugljikovodika, jer tome prethodi nekoliko drugih metoda za njihovo određivanje. Ako bi se te mikrolokacije preklapale s lokacijama koje su predviđene za obnovljive izvore energije u prostornim planovima, sukob bi bio neizbježan.

U slučaju da postupak nadmetanja privuče interes kompanija, prevladavajući dugoročni interes jedinica lokalne samouprave bi trebao biti u korist obnovljivih izvora energije, samo im treba pokazati prednosti takve odluke. Jedan od važnih razloga jest činjenica da je u novom proračunu EU-a za kohezijski fond minimalno 30% budžeta predviđeno za ulaganje koje će doprinijeti smanjenju korištenja fosilnih goriva i borbi protiv klimatskih promjena. Nafta i plin u našem dvorištu sigurno nisu ulaganje u sigurnu budućnost i razvoj koji očekujemo.
 

Što mislite, jesu li jedinice lokalne samouprave u dovoljnoj mjeri upoznate s time kako mogu profitirati od okretanja obnovljivim izvorima energije?
- Ministarstvo ih je istodobno upoznalo s koristima od istraživanjima ugljikovodika na njihovom prostoru, kroz potencijalno milijunske naknade... Netko će reći, pa što tu ima loše - bušit će se, ako ne bude dovoljno plina ili nafte, odustat će se, a lokalne vlasti će opet iz svega izvući neku korist? Žalosno je da se ministarstvo postavlja u funkciju odvjetnika koji unaprijed brani i zastupa interese privatnih kompanija. Nismo imali priliku uočiti takvu predanost u zastupanju obnovljivih izvora energije.

Još iz 2013. godine postoji odluka Vlade kojom vjetroelektrane snage veće od 1 MW i fotonaponske elektrane snage veće od 300 kW moraju plaćati jedinici lokalne samouprave iznos od 0,01 kn po proizvedenom kWh energije. Postojeće vjetroelektrane u 2017. godini prema proizvodnji objavljenoj u godišnjem izvješću HROTE-a trebale su isplatiti 12 milijuna kuna jedinicama lokalne samouprave. Ministarstvo bi trebalo imati korektan pristup te jedinicama lokalne samouprave pokazati izračun prihoda ako se na njihovom području izgrade planirani, a možda i novi kapaciteti obnovljivih izvora energije.

Radni vijek vjetroelektrana i fotonaponskih elektrana procjenjuje se na 30 godina, ali nakon toga ne nastaje pustoš nego se oprema mijenja i modernizira te dobivamo novu elektranu s većom proizvodnjom. Ako se smatra da je naknada preniska, svi će se složiti da je u današnje vrijeme kad je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora niža i konkurentna onoj iz klasičnih termoelektrana, potrebna promjena iznosa i da se taj iznos mijenja prema indeksima inflacije.

Dodamo li tome ostale prednosti obnovljivih izvora koji su u sinergiji s ekološkom proizvodnjom hrane, agroturizmom, planinarenjem i ostalim aktivnostima, mogućnost financiranja niskougljičnog razvoja iz fondova EU, ne znam koji bi argumenti preostali za favoriziranje istraživanja nafte i plina.

Dio lutanja na temu energetske strategije svakako su i često dnevnopolitički obojeni komentari na temu potrebe stvaranja "energetske samodostatnosti", što se čulo i za rasprava o LNG terminalu. Je li takvo što u hrvatskom slučaju moguće i je li to uopće takav prioritet, imamo li na umu dostupnost ponude na energetskom tržištu?
- Energetska samodostatnost je još jedna od floskula koje dolaze iz Vlade i nekih stručnih krugova za potrebe postizanja dnevno-političkih ciljeva ili partikularnih interesa. Samo stvarna aktivnost na tom području pokazala bi da vlast brine o energetskoj sigurnosti, klimatskim promjenama i najvažnije, standardu svojih građana.

Da je sastavljen i proveden akcijski plan ugradnje solarnih kolektora za pripremu toplu vode, smanjila bi se ovisnost o uvozu prirodnog plina i električne energije. Dapače, to bi potaknulo razvoj poduzetništva i porast zapošljavanja u tom sektoru.

Međutim, problem je što bi akcijski plan trebao uključivati određene poticaje, a država PDV može naplatiti samo jednokratno. Ovako neki zarađuju uvozom plina i električne energije, a država uredno naplaćuje PDV na svaki kWh energije koju potrošimo. Na kraju sve to plate građani koji ne propituju političare za koje redovno glasaju na izborima zašto se preko granice to može, a kod nas ne.

LNG terminal, nažalost, postaje primjer donošenja loših odluka i lošeg vođenja projekta. To je jedini razlog zašto nas izbjegavaju partneri u regiji, koji su zainteresirani za alternativne dobavne pravce prirodnog plina, ali ih traže u drugim LNG terminalima koji su također na EU listi projekata od zajedničkog interesa.

Naše rezerve prirodnog plina su ograničene i podaci o eksploataciji i predviđanju buduće proizvodnje pokazuju da ćemo nakon 2030. godine najveći dio prirodnog plina uvoziti. Uvoz nije toliko zabrinjavajuća činjenica, osim ako smo ovisni samo o jednom dobavljaču.

Glavna je uloga LNG terminala upravo u tome da možemo kupovati plin na svjetskom tržištu od više dobavljača i izbjeći bilo kakve tržišne ucjene ako se oslonimo samo na jednog dobavljača. Iza tržišnih ucjena logično dolaze i političke ucjene i ustupci, a trebali bismo biti svjesni da time postajemo najslabija karika u Europskoj uniji. Ali, ako se u ovom trenutku okrenemo prema ambicioznijim ulaganjima u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, proizvodnju biometana iz biorazgradive komponente komunalnog otpada (još jedna bolna točka), i potražnja za prirodnim plinom će se znatno smanjiti u budućnosti.
 

Nedavno ste se oglasili i na temu smanjenja zagađenja kroz smanjivanje emisije ugljikovog dioksida kad su u pitanju teška teretna vozila. Kamioni će tako morati smanjiti svoje emisije za 15 posto do 2025., odnosno, 30 posto do 2030... Je li i tu moguć neki rasplet poput ovoga kojeg sada gledamo - da automobili na dizel koji više ne mogu voziti u Njemačkoj završe kod nas?
- Njemačka je na velikoj prekretnici, i zapravo je samo pitanje koliko će biti ambiciozni u promjenama. Bilo je interesantno promatrati promjene koje su se događale za vrijeme pregovora o smanjenju emisija iz automobila i lakih dostavnih vozila te nakon toga iz kamiona.

Njemačka automobilska industrija prvo je lobirala protiv smanjenja emisija koje je predložio Europski parlament i u tom zagovaranju za sobom povukla nacionalnu političku scenu. Kad je svima bilo jasno da neće biti uspješni u lobiranju u Parlamentu, iz Njemačke su u istom danu stigle dvije proturječne izjave. Njemačka industrija objavila je priopćenje da su spremni prihvatiti izazov smanjenja emisija, a njemački su političari komentirali odluku Europskog parlamenta kao preambicioznu jer će ugroziti njemačku autoindustriju. Možemo naslutiti da rasplet događaja za Hrvatsku neće biti povoljan ako se ne dogode pravovremene reakcije i promjene.

Prvo je Vlada u poreznoj reformi uvela mogućnost povrata dijela trošarina na dizelsko gorivo autoprijevoznicima, uz izliku kako im tom mjerom povećava konkurentnost na tržištu EU. To je mjera izravne potpore većoj potrošnji fosilnih goriva i u potpunoj suprotnosti s javnim politikama EU koje su za smanjenje potrošnje fosilnih goriva.

Druga zabrinjavajuća informacija dostupna je u nacrtu Zelene knjige nove energetske strategije gdje u prikazu strukture potrošnje naftnih derivata za razdoblje 2020.- 2050. nije predviđeno smanjenje potrošnje dizelskoga goriva. Prema tome, nema ambicije za tranziciju u cestovnom prometu prema elektrifikaciji i hibridizaciji, možda tek negdje iza 2040. godine.

Nažalost, to je za Hrvatsku očito predaleko u budućnosti, ali otvorenih očiju ne vidimo koje sve potencijale za razvoj gospodarstvo nećemo iskoristiti u budućnosti. Rimac kao da se događa u Slobodnoj Fašničkoj Republici, a ne u Republici Hrvatskoj.

 

Naslovnica Hrvatska