Novosti Hrvatska

Proces u Beogradu

Užas u Lovasu: četnici su Hrvate tjerali u minska polja, mnogi su odmah izginuli, a onima koji su preživili eksploziju nitko nije htio pružiti medicinsku pomoć; 'Za neke je metak preblaga kazna'

Proces u Beogradu

Anici Lemunović iz Lovasa bilo je 57 godina kad je u njezino selo došao rat. Još od proljeća 1991. sve je mirisalo na njega, no Anica je bila uvjerena da će je ratni užas mimoići.

– U Drugom svjetskom ratu nisu nas ni Švabe dirali, zašto bi sada naši – uvjeravala je sina Petra, na kojega je znala i "zagalamiti" kad se priključio obrani sela i redovito odlazio na noćne straže. Kad je JNA udarila na Lovas, čak se jedno vrijeme preselila kod rodbine, ali se brzo, već nakon tri ili četiri dana, vratila kući.

Petar je bio ranjen i s ostalim je suborcima 26. rujna krenuo u proboj. Stigao je do Tovarnika, otišao u Nijemce, stigao u Županju. Majka je ostala u Lovasu, a 18. listopada 1991. ubijena je u podrumu vlastite kuće. Nije imala oružje, nije bila ni u kakvoj vojsci, no ipak su pripadnici srpskih jedinica u nju ispalili rafal i – da ništa ne prepuste slučaju – u podrum ubacili granatu.

Njezin sin Petar ovih se dana sprema put Beograda. Tamo će u ponedjeljak, zajedno s obiteljima ostalih devedesetak stanovnika Lovasa ubijenih nakon okupacije, čuti završne riječi u procesu koji se na tamošnjem Višem sudu vodi protiv okrivljenih za zločin u Lovasu. U ovome trenutku jedinom koji se vodi za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj. Put organiziraju Fond za humanitarno pravo i Dokumenta, koji su i na prvom suđenju odigrali važnu ulogu u motiviranju svjedoka da na sudu progovore o počinjenim zločinima.

- Život se više ne može vratiti, ubiti ga ne smiješ, niti bih se ikad na taj način osvećivao. Nije moje da ubijam. Za neke je metak preblaga kazna. Neka bar sjedi u zatvoru i neka zna zašto je tamo završio – logika je kojom se vodi Petar Lemunović.

O zločinu u Lovasu svjedočio je, kaže, već pedesetak puta. Prisustvovao je i prvom suđenju, koje je počelo 2007. godine. Tužiteljstvo je tada teretilo četrnaestoricu optuženih da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne formacije "Dušan Silni" lišili života 70 osoba. Pet godina kasnije civilni zapovjednik sela Ljuban Devetak osuđen je na kaznu zatvora od 20 godina. Ostalima su izrečene kazne od četiri do 14 godina. No, 2014. tu presudu ukida Prizivni sud u Beogradu, vrativši čitav proces na početak. Ponovno su se redali svjedoci, opisivali zločini, tražile se adekvatne kazne. U međuvremenu su petorica optuženika umrla, a proces dulji od deset godina konačno se približio kraju.

Zločin u Lovasu bio je tolikih razmjera da ga se spominjalo i u službenim izvještajima oficira JNA. Potpukovnik Slaven Stojanov iz štaba Druge pješadijske gardijske motorizirane brigade tako je već 18. listopada obavijestio nadležne da je "najneorganizovanije stanje u selu Lovas, gdje se pojavljuje više jedinica koje ne poštuju komandu komandanta koji obezbjeđuje selo".

Pritom navodi slučaj tjeranja civila u minsko polje. Potpukovnik Milan Eremija 23. listopada komandi šalje izvještaj u kojemu navodi da se u zoni Lovasa nalazi "više grupa paravojnih formacija iz Srbije, od četnika, preko odreda 'Dušan Silni' kojima osnovni motiv nije borba protiv neprijatelja, već pljačka narodne imovine i iživljavanje nad nedužnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti".

On pritom ističe da je pri zarobljavanju 80 mještana hrvatske nacionalnosti "vršeno fizičko zlostavljanje nad istima, nakon čega je ubijeno četiri mještana sela Lovas". Zarobljeni mještani korišteni su, stoji u izvještaju, za čišćenje minskih polja, i tako je ubijeno njih 17, a ozlijeđenima je "odbijeno pružanje medicinske pomoći od strane medicinskog osoblja Doma zdravlja Šid".

Kako god, obitelji ubijenih, mučenih i silovanih očekuju da pravda za zločince konačno bude zadovoljena.

Krvava bilanca

21

OSOBA UBIJENA PRVOG DANA OKUPACIJE

51

MJEŠTANIN LOVASA NATJERAN JE U MINSKO POLJE

21

POGINULIH U MINSKOM POLJU

22

OSOBE MUČENE SU I UBIJENE U IDUĆIM DANIMA

3

OSOBE UBIJENE SU 1993. GODINE

Strahovlada s bubnjem: ratni sud u selu

Polovinom listopada 1991. mještani Lovasa dobili su "Obavještenje" koje je, uz "tam-tam" bubanj, na ulici pročitao dobošar. U njemu je objavljeno uvođenje policijskog sata, poziv muškarcima od 20 do 50 godina da će "po potrebi" i "organizovano" biti pozivani za radove, i prijetnja da će neizvršavanje naređenja za rad u radnim jedinicama biti "sankcionirano ratnim sudom".

Svim civilima zabranjen je izlazak iz sela, kao i kretanje kroz selo (iznimka je, kako je svojedobno izvijestila pokojna dopisnica Hine iz Beograda i novinarka tjednika Vreme Tatjana Tagirov, razdoblje od 10 do 12 sati). Svi stanovnici sela bili su dužni najkasnije do sutradan javiti se u komandu Teritorijalne obrane s popisom članova svoje obitelji "u selu i van sela, a svaki neprijavljeni stanovnik pronađen u selu bit će odmah uhapšen i protiv njega preduzete odgovarajuće mjere".

Svima sumnjivima, kao i zarobljenim pripadnicima ustaških organizacija i njihovim jatacima najavljeno je suđenje na "ratnom sudu u selu". Nakon "Obavještenja" u Lovasu, civili hrvatske nacionalnosti tjerani su u minsko polje, premlaćivani su i ubijani, a žene su silovane.

 

Naslovnica Hrvatska