Novosti Hrvatska

MJEŠTANI SE RADO SJEĆAJU MLADE, LIJEPE i PAMETNE TINEJDŽERice, UČENICE LOKALNE GIMNAZIJE

Djetinjstvo Jadranke Kosor: ljepotica i vunderkind

MJEŠTANI SE RADO SJEĆAJU MLADE, LIJEPE i PAMETNE TINEJDŽERice, UČENICE LOKALNE  GIMNAZIJE

Bila je društvena i jedna od najljepših učenica. Dvije godine proveo sam u klupi s Jadrankom, sjeća se Zlatko Kobetić

Vijest o tome da im je sumještanka i počasna građanka postala predsjednica HDZ-a i prva žena na čelu hrvatske države – u Lipiku, rodnome mjestu Jadranke Kosor, nikoga nije pretjerano uzbudila. Barem ne javno.

Ljudi navikli na rat, nedaće i siromaštvo odavno su shvatili onu narodnu „uzdaj se u se …“ U središtu Lipika koji još uvijek liječi ratne rane i gdje se teško živi, uz glavnu cestu uzdiže se kuća obnovljena na temeljima one u kojoj je živjela tada tinejdžerica Jadranka Kosor.

O kući brine Antun Ljevaković (67), čovjek koji je s Jadrankinom majkom živio od 1980. do 1986. godine. - Jadrankina majka je nakon gubitka supruga, koji je poginuo u ratu, vratila svoje djevojačko prezime Belkov, dok je Jadranka zadržala očevo prezime do danas. Bila je dobro i iznimno pametno dijete, omiljena u društvu i naklonjena poeziji.

Poeta u duši

Uza sve to bila je prava ljepotica, te je svojedobno bila i Miss Lipika - kazao je Antun, koji i danas ima ključeve kuće u kojoj je djetinjstvo provela Jadranka Kosor.

- Kuća se danas obnavlja, a kada god joj to prilike dopuštaju, Jadranka posjeti svoju kuću - dodaje Antun.

U potrazi za starim društvom buduće premijerke nismo imali osobite sreće. Društvo se rasulo diljem Hrvatske i svijeta. Profesora i razrednika nema više, ostale su uspomene i sjećanja. Većina gimnazijalaca tadašnjeg “c” odjeljenja generacije 71./72., koji je pohađalo 12 učenica i 8 učenika, a koje je vodio razrednik nastavnik Zdravko Starek, odselila se iz Lipika.

Razrednik je nedavno preminuo, a nekolicina njezinih školskih kolega, od kojih je tek 8 ostalo u Pakracu i Lipiku, pamti Jadranku Kosor kao iznimno dobru, vrijednu i odgovornu učenicu.

Neki od njih prisjetili su se kako je upravo Jadranka, u želji da razbije sumornu atmosferu učionice, oslikala jedan njezin zid.

 - Bila je društvena i sigurno jedna od najljepših učenica ne samo u razredu. “Zahvaljujući” tome što sam bio lošiji učenik, zadnje dvije godine proveo sam sjedeći u klupi s Jadrankom. Ona je za sve nas bila vunderkind. Sjećam se satova filozofije na kojima su neki od nas jedva mogli ponoviti jednu rečenicu obrađenog gradiva, a Jadranka je mogla pričati cijeli sat. Jedno vrijeme je bila nešto bolesna, pa duže vrijeme nije išla u školu, no sve je to ona uspjela nadoknaditi. Voljela je društvo. Ma, zapravo svi smo mi bili jedna velika dobra klapa – prisjetio se Josip Zlatko Kobetić.

KOSOR_PJESME-030709
Zbirka pjesama Jadranke Kosor objavljena 1971. godine

Prisjetio se kako je već tada u mladim danima naginjala pisanju, a gotovo svi sugovornici sjećaju se njezine zbirke pjesama “Koraci” koju je 1971. godine objavio Ogranak Matice hrvatske Pakrac kao osmu knjigu u biblioteci poezije, a koju je uredio Brođanin, pjesnik Stjepan Godić.

Danas je ta zbirka prava rijetkost i oni Lipičani i Pakračani koji je imaju u svojoj arhivi, mogu reći da imaju rariret. Jedan od njih je i pakrački novinar Duško Kliček koji nam je ustupio knjigu, a Jadranka Kosor bila je i recenzentica njegove Fotomonografije Lipika.

Ipak, svojoj bivšoj razrednoj kolegici zamjeraju što se niti jedne godine nije pojavila na proslavi mature, a samo je jedne godine opravdala svoj izostanak. Mlade Jadranke Kosor, još kao osmoškolke prisjeća se i Zvonko Kobetić, koji joj je, povremeno radeći na praksi, predavao biologiju i kemiju.

- Bila je iznimno lijepa, baš kao i njezina majka. Ali i jako pametno dijete. Voljela je učiti, voljela je usvajati nova znanja i voljela je poeziju - kazao je Zvonko.

Voli li i danas poeziju jednako kao u mladosti i uspije li u moru obveza pronaći trenutka da napiše koji stih, njezini nekadašnji školski kolege ne znaju, no znaju nešto drugo. Tvrde da bi na mjestu premijerke znala dobro odraditi posao. Ljepotica i vunderkind će i to umjeti.

pišu Željko Mužević, Aleksandra Primorac/EPEHA

“Neizvjesnost”

Zvoni
moja sudbina i ja
koračamo nekuda
uplašeno
i još samo mi
već se i samoća otkida
i bježi od mene

 

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last