Novosti Hrvatska

aktualno

Dr. Hrvoje Tomasović: Nemoguće je podmititi liječnika u bilo kojoj uređenoj zemlji

aktualno

Najnovija zdravstvena afera, ona vezana uz navodno primanje mita u splitskoj bolnici, reaktualizirala je i pitanje normiranja rada liječnika, kao i pitanje njihova odnosa prema pacijentima, s druge strane. Neovisno o najnovijem povodu, za liječnike važna pitanja već neko vrijeme pokušava aktualizirati dr.Hrvoje Tomasović, poznati splitsko-zagrebački kirurg, koji u zadnje vrijeme javno ističe svoju kandidaturu za novog, budućeg predsjednika Hrvatske liječničke komore (HLK), dok bi mu prvi dopredsjednik bio dr.Herman Vukušić. Doktor Tomasović u javnosti je poznat kao čovjek koji nema dlake na jeziku, zbog čega su njegovi istupi intrigantni i medijima. No, za početak smo ga pitali zašto se uopće kandidira za predsjednika HLK i što ga je nagnalo na taj potez.

– Nikada mi nije palo na pamet da se kandidiram za šefa liječničke komore, iskreno, nisam ni obraćao pažnju na tu organizaciju do nedavno. Međutim, sadašnje upravno tijelo Komore je svojim neradom, odnosno radom kojim se Liječnička komora nikako ne bi trebala baviti, učinilo da je sama Komora upala u moj fokus zanimanja.

Kako?
– Tako što su me zatrpavali reklamnim mailovima kojim Komora nudi članovima ljetovanja po odmaralištima poput turističke agencije. Zatim su nudili povoljne uvjete za staračke domove, pa jeftine kredite u bankama, kao da Komora smatra da su liječnici socijalna kategorija kojima trebaju milostivi kreditni aranžmani. Nudili su jeftiniju struju preko nekih posredničkih poduzeća, onda olakšice kod kupnje određenog tipa automobila...

Dakle, sve i svašta, ali nikako što bi trebali! Posebno mi je bilo iritantno iznajmljivanje Komorina stana kao apartmana s četiri zvjezdice. Kada sam to sve vidio, nisam mogao vjerovati, a za kraj sam čuo još da se bave građevinarstvom i izgradnjom stanova! To je bila kap koja je prelila čašu. Znači, Komora se bavi, poput nekakve korporacije, svim mogućim poslovima osim onim čime bi se trebala baviti i čime se bave sve takve komore na svijetu...

A to je...?
– To je određivanje minimalne startne cijene rada po satu izraženo u kunama u neto vrijednosti. Minimalna startna cijena sata rada liječnika je ona koju treba dobiti mladi liječnik nakon završenog školovanja i položenog državnog stručnog ispita, a ona se mijenja ovisno o sljedećem školovanju, specijalizacijama, minulom radu i uvjetima posla. To je osnova za koju Komora mora jamčiti izdavanjem licencije koju liječnici plaćaju svaki mjesec i ujedno ta licencija mora biti jamstvo pacijentima liječničke stručnosti i osposobljenosti za posao.

To ova sadašnja ekipa ne samo da nije radila, nego se ponaša kao da ni ne zna što bi trebala raditi. O donošenju strukovnog ugovora, kojeg dandanas nema, da ne govorim, kao i o zakonu o plaćama liječnika, koji nikada nije donesen. Suci, recimo, imaju zakon o plaćama, a liječnici ne. Da je ta Komora radila što treba, položaj liječnika bio bi potpuno drukčiji, mladi ljudi bi znali odmah što ih čeka i u kojem smjeru moraju ići. Znali bi mogućnosti ostanka u Hrvatskoj i mogućnosti planiranja života. Kako to nije nikada napravljeno, imamo egzodus mladih liječnika i vrhunskih stručnjaka koji sreću traže u sređenijim državama. Nakon svega toga jedino mi je bilo logično kandidirati se, objaviti kandidaturu i program moga tima.

Tko su vam najbliži suradnici, govorite o timu?
– Na prvom mjestu je moj generacijski i cjeloživotni prijatelj dr. Vukušić te doc. dr.Dragan Korolija, s kojim radim na istoj klinici gotovo dvije godine. Dr. Vukušić je čovjek koji je pomaknuo granice psihološke potpore, liječenja i skrbi ratnih veterana. Vjerojatno najveći stručnjak za PTSP na svijetu. Čovjek koji se prvi počeo baviti problematikom branitelja i ima tisuće pacijenata o kojima skrbi.

Doc. dr. Korolija je kirurg kojeg sam upoznao na Klinici gdje sam sada angažiran, vrhunski profesionalac, koji je izrazito dobar poznavatelj hrvatskog zdravstvenog sustava, uostalom, bio je i pomoćnik ministra zdravstva. S njim sam našao zajedničko mišljenje o liječničkoj problematici, kao i o problematici zdravstvenog sustava i budućnosti medicine u Hrvatskoj.

On je bio pomoćnik ministra u lijevoj Vladi, dok ste vi poznati po desnom političkom svjetonazoru. Kako je to moguće?
– Iako smo ja i kolega Korolija s različitih dijelova političkog spektra, u struci i razmišljanjima o hrvatskom zdravstvu smo blizanci. Struka ne poznaje političke podjele! Imamo dosta široku bazu poznatih liječnika, kao i mladih liječnika koji nas podržavaju i u našem timu su. Za sada ćemo njihova imena zadržati kao iznenađenje.

Tko vam je najozbiljniji protukandidat?
– Zapravo, ne znam! Vjerojatno sadašnji v.d. predsjednika HLK, koji, kako mi se čini, misli da ne bi trebao raspisati izbore jer mu je predsjedničko mjesto valjda nasljedno kao kruna princu Charlesu. On je za sada jedini za kojega sam uvjeren da bi se mogao kandidirati ili netko iz iste ekipe koja je i napravila od Komore trgovačko društvo i malog apartmanskog iznajmljivača.

Ako postanete predsjednik, na čemu ćete konkretno najviše raditi?
– To je određivanje minimalne startne cijene rada po satu u kunama (ne u koeficijentima) mladoga liječnika nakon završenog studija i položenog državnog ispita. Zatim, cilj nam je donošenje strukovnog ugovora i zakona o plaćama liječnika. Naravno da takvo što Komora sama ne može donijeti jer je to stvar Vlade, ali oni to neće nikada donijeti ako država ima Komoru kakva je danas i kakvu je imala u svim prijašnjim mandatima. Kao Vladinu marionetsku organizaciju koja iz usluge izdaje licencije umjesto ministarstva. Troši liječnički novac na svoje hobije bez da pokuša poboljšati uvjete života liječnika članova Komore i poboljšati njihov standard i ugled u društvu.

Problem je u zaradi

Što su najveći problemi hrvatskog zdravstva i kako namjeravate utjecati na njihovo rješavanje?
– Glavni i osnovni problem u hrvatskom zdravstvu je pad zainteresiranosti mladih za liječničku struku te posljedično manjak i odlazak liječnika u svim segmentima zdravstva, kako odlazak gotovih mladih liječnika, tako i odlazak starijih specijalista svih struka. Nitko nikada javno neće reći koji je problem jer se ne usuđuje. Liječnici su često samozatajni, okupirani svojim poslom i po vokaciji nisu borbeni, nego idu linijom manjeg otpora. Radije se povuku u sebe ili jednostavno napuste Hrvatsku. Problem je novac i loš životni standard većine liječnika.

Naravno, mene svako malo napadnu da govorim o novcu, ali jednom treba prerezati i taj gordijski čvor i reći "popu pop, bobu bob". Evo vam protupitanje: zbog čega bi se specijalist od 50 godina života, koji ima možda i unuke i izgrađen život, odlučio na napuštanje Hrvatske? Mislite da ne voli Hrvatsku? Da mu je ljepše na nekom fjordu u Norveškoj ili Irskoj nego na bolskoj plaži? Naravno da nije.

Odlaze iz potrebe, neki frustrirani odnosima u zemlji, a velika većina je motivirana novcem, velikim plaćama te željom da nešto stvore sebi i obitelji. Sada, kada umru, iza njih ostane minus od 30.000 kuna na tekućem računu koji moraju vratiti nasljednici, koji imaju još manje novca. Sve ostalo je licemjerno govoriti. Pozivanje na uvjete posla, na aparaturu ili kako nema instrumenata je laž. Svega toga ima.

Znači, uvjeti u samim bolnicama nisu toliko sporni?
– Imam i ja u svojoj bolnici operacijsku dvoranu kao što je imaju u New Yorku, ali nemam uvjete života poslije, kada iziđem iz te dvorane, kao što imaju moji kolege u New Yorku. Ljudi koji su puno dali od sebe na studijima, specijalizaciji, teškom radu i svakodnevnom učenju nisu zadovoljni svojim plaćama. To što rade im je profesija, a ne hobi kojim se bave jer ih to zabavlja. Očekuju pristojnu naknadu za svoj rad.

Moram reći da originalna Hipokratova zakletva nije takva kako se danas predstavlja jer je zadnji dio promijenjen kroz godine, a on glasi: "Radi svoj posao časno i stručno, napravi najbolje što možeš i ne srami se naplatiti svoja znanja." Ovaj dio o naplati je, naravno, kasnije izbačen jer je jeftinije doktora uvjeriti da je humanist i svećenik nego da mu je medicina profesija.

Splitski KBC zadnjih dana opterećuje afera u kojoj je istaknuti kardiokirurg osumnjičen da je uzeo mito od 3000 eura. Kakvo je vaše mišljenje o toj situaciji i smatrate li da u hrvatskom zdravstvu ima još sličnih slučajeva?
– Slučaj u Splitu je poraz sistema. To je, ako se dokaže točnost optužbi, raspad sustava. Apsolutno neprihvatljivo i ni jednim jedinim načinom se ne može opravdati. Ali, uvijek postoji to "ali". Takve stvari se događaju isključivo zato što je sustav to dopustio, a dopustio je jer je krivo postavljen od početka. Potpuno je nemoguće, da kažem neizvedivo, da pokušate podmititi kardiokirurga u bilo kojoj normalno uređenoj zemlji. Sad će opet svi skočiti, ali neka skaču – to je tako zato što je taj kardiokirurg u takvim državama normalno plaćen, jer takvih stručnjaka nema na svakom kantunu, niti ih se može izmisliti u pet minuta, instant odlukom Vlade. Takve struke su cijenjene, jednostavno trebaju narodu i ne mogu biti tretirane, a neka se nitko ne uvrijedi, kao neke struke koje se mogu izučiti na tečajevima i večernjim školama u tri semestra, da ne kažem mjeseca.

Svatko treba biti plaćen prema stupnju težine i vremena utrošenog u neko zvanje. Što je neka struka sofisticiranija i teže svladiva, proporcionalno tome mora biti i plaćena. Ne osporavam loše stanje u zemlji i opće siromaštvo, ali izjednačiti plaće konobara s plaćama liječnika je drsko. Pitate me ima li još takvih sličnih slučajeva u zdravstvu. Pa ja moram vas pitati ima li još takvih slučajeva? Split je mali grad, znaju tko što ima u pjatu i s kime spava, a kamoli da neće znati što se događa u bolnici...

Mogao sam i u fratre

Što učiniti da se zaustavi odlazak mladih liječnika u inozemstvo i kako komentirate dolazak u Hrvatsku liječnika iz drugih, u odnosu na nas, nerazvijenijih zemalja?
– Mladim liječnicima treba dati nadu da će, osim što će moći raditi u bolnicama s uređajima i instrumentima kao i u Njemačkoj, u roku deset godina imati plaću barem približnu liječnicima EU-a. Imate primjer Rumunja i Poljaka koji su doživjeli liječnički kolaps i to su jednostavno riješili. Kako? Platili su liječnike! Liječnici danas u Poljskoj imaju plaće gotovo na razini Njemačke i vraćaju se.

Rumunjska je prije dva mjeseca svim svojim liječnicima podigla preko noći plaće trostruko. Koliko još dokaza treba dati da bi javnost shvatila kako liječnici žele samo biti dostojanstveno plaćeni za posao koji obavljaju i prestati s floskulama da je medicina poziv, a ne profesija! Medicina jest profesija, ali humana profesija gdje liječnici u sebi moraju imati taj osjećaj za ljude i da od liječnika izvlači najbolje, a ne najgore, no nigdje ne piše da ne treba biti plaćena i da je to samo poziv...

Da sam želio biti svećenik, bio bih fratar, pa tko što ubaci u škrabicu. Želio sam biti liječnik profesionalac s humanim pogledom. Nitko od mladih liječnika ne sanja ni milijune, ni avione, ni brodove, ali sanjaju da budu vrhunski liječnici, profesionalci, bez tri kredita koji ih guše i vječni minus na tekućem računu.

Život na relaciji Zagreb - Split - Zagreb

Hrvoje Tomasović je, inače, po ocu Dalmatinac, a po majci Zagrepčanin. U Zagrebu je, 1966. godine, i rođen. Kirurg je opće i subspecijalist abdominalne kirurgije. Do 2003. živio je u Zagrebu, radio u Bolnici sestara milosrdnica, da bi se te godine preselio u Split.

Gotovo 14 godina je potom radio na Klinici za kirurgiju KBC-a na Firulama, istodobno je bio i politički aktivan (najprije u HSP-u, gdje je postao i predsjednik splitskog ogranka, a onda i na čelu Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza Dalmacije), nakon čega se odlučio vratiti u rodni grad. Radi na Klinici za tumore Bolnice sestara milosrdnica.

Naslovnica Hrvatska