Novosti Hrvatska

PREKINIMO ŠUTNJU

Iskustvo čitateljice o kiretaži 'na suho': Šest tjedana nakon poroda iz mene je ispala 'gruda' veličine dječje glave

PREKINIMO ŠUTNJU

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

Ovo je jedna od vaših priča.

--

Imam potrebu ispričati i svoju priču o kiretaži "na suho", kako su u mojoj prisutnosti pričali liječnik i neki njegov student na praksi. Moram odmah napomenuti da su se sestre ponašale kao majke i bile jedina pozitivna točka u cijeloj priči.

2006. godine rodila sam zdravog dječaka u bolnici Merkur u Zagrebu. No, kada sam rađala posteljicu primijetila sam da nešto prtljaju i ne žele mi je pokazati (bila sam drugorotka i imala sam već iskustvo te sam zahtijevala da mi pokažu posteljicu što su odbili. Šest tjedana nakon poroda otišla sam (oko 20 sati) na wc: iz mene je ispala "gruda" veličine dječje glave, obilno sam krvarila i srušila se u nesvijest. 

Muž je nazvao hitnu (koja je došla u rekordnom roku) i hitna je mobitelom javila u Merkur da sve pripreme za kiretažu jer se radi o zaostalom komadiću posteljice i lohijama koje su se na taj komadić nakupljale od poroda. 

U kolima hitne su mi dali infuziju (tlak mi je pao na 80/50 i sjećam se da je liječnica u ambulantnim kolima vikala: Brže, gubimo ju!

Odmah su me uveli u salu na Odjelu za ginekologiju, ali sam 10 minuta morala odgovarati na pitanja iz nekog bolničkog formulara iako sam uredno imala zdravstvenu iskaznicu i iskaznicu dopunskog osiguranja u rukama. Ja sam nekoliko puta gubila svijest a oni su me pljuskanjem i nekim smrdežom pod nos "vraćali". Tlak i otkucaji srca su bili toliko kritični da su mi stavili masku za kisik (nisam imala snage ni disati). Zbog toga nisam dobila niti injekciju apaurina. Započeli su kiretažu bez ičega! 

Molila sam ih da mi daju lokalnu, nudila i da ću platiti ako treba ali nisu pristali s opravdanjem da bol neće biti jaka i da ako sam rodila dvoje djece ovo će biti "putar" (citat!).

Tijekom postupka sam nekoliko puta gubila svijest i povraćala od boli. Kako sam se izvijala od bolova (nisam imala snage vrištati) jedna sestra me držala za ruke i dvije za noge da budem što mirnija. Sestre su me tješile, odbrojavale, dragale me po glavi, a ne bi li se bar malo osjećala - ljudski. 

Koliko je ta tortura trajala točno  - ne znam jer sam imala osjećaj da mi mozak stružu. Trebala sam primiti i transfuziju ali nije bilo moje krvne grupe pa su me velikodušno zadržali preko noći kako bi pratili moje stanje. Čitaj: smjestili me u sobu s infuzijom i antibiotikom intravenozno i do jutra se nitko nije pojavio. Malu nuždu sam vršila u higijenske uloške jer zvono za sestre nije radilo. Ujutro su nazvali supruga da dođe po mene i rekli mu da obavezno donese četiri paketa uložaka jer "nam toliko Vaša supruga duguje." Naravno, idućih nekoliko dana sam morala strogo mirovati kod kuće tako da je suprug morao uzeti slobodne dane radi brige o djeci (tada: jedno 5 godina, drugo staro 6 tjedana) i meni.

Prestala sam vjerovati u SVE u ovoj državi, ali vam ipak ovo pišem jer se nadam barem jedna grupa s istim iskustvom možda (samo možda) može barem nešto promijeniti da bismo dobili uobičajeni tretman (u koji je uključena lokalna anestezija koja počinje djelovati već unutar 5-10 minuta a upravo toliko sam odgovarala na pitanja tipa ime, prezime, datum rođenja, školska naobrazba, radno mjesto, ime supruga...) Uz dopunsko osiguranje. Uz porez, prirez, točku, dvotočku i sve ostale interpunkcijske znakove koje nam na mjesečnoj bazi oduzimaju s plaće upravo i za zdravstvo.

Naslovnica Hrvatska