Novosti Hrvatska

'Lišeni empatije'

'Ništa to nije strašno, stisnite zube i da se niste mrdnuli!': čitateljica je za kiretažu imala zakazan termin, no dočekana je u neznanju da je zahvat planiran i odrađen je 'na živo'

'Lišeni empatije'

Ako imate vlastitu priču o lošem iskustvu, nemaru i neprofesionalnosti u hrvatskom zdravstvu koju ste voljni podijeliti kako bismo temu održali u fokusu javnosti i utjecali na Ministarstvo zdravstva, javite nam se na mail [email protected] ili u inbox naše Facebook stranice. Anonimnost je zajamčena.

U redakciju nam pristižu brojne priče čitateljica koje su se javile potaknute istupom Ivane Ninčević Lesandrić u vezi kiretaže koja joj je, nakon spontanog pobačaja, izvedena "na živo".

Bez anestezije i u neljudskim uvjetima, brojne su žene prošle kroz istu torturu, a bol u trajanju od punih trideset minuta nemjerljiva je s ičim što su doživjele.

Priče prenosimo u cijelosti:

"Čitajući neprestano članke u svezi s kiretažama rađenima bez anestezije i licemjernim demantiranjima, osjećam potrebu da i ja iznesem svoje iskustvo. Osjećajte se slobodnima iskoristiti ovo pismo na bilo koji način kojim se situacija može popraviti, odnosno razotkriti, tako da ovakvi sadisti budu prikladno kažnjeni. Ja iza svoje priče stojim i ne sramim se javno je iznijeti.

Doduše, moje je iskustvo bilo relativno davno, kalendarski barem, pa sam se nekako nadala da se situacija promijenila nabolje. No, kako sad vidim, to nije slučaj, već se samo radi o tome da se o tim stvarima ne priča.

Dakle, 2006. godine sam zanijela svoje drugo dijete, a ja i muž, kao i ostatak obitelji, bili smo presretni. Doduše, patila sam od snažnih mučnina, ali sve to žene pretrpe bez pogovora. No, nakon 12 tjedana sam nažalost primijetila tamni isjedak na donjem rublju. Izabrana ginekologica mi je rekla da odem na hitni ginekološki prijem jer se evidentno radi o spontanom pobačaju. Mislim da nije potrebno posebno isticati kakav učinak ta informacija ima na emotivno stanje žene u već posebno osjetljivom stanju. Kad još u takvom stanju dođete na taj ginekološki prijem, pa čekate satima... da bi vam netko potvrdio da vam je beba mrtva. Ultrazvučnim pregledom je ustanovljeno da je plod odumro, nema otkucaja srca.

Kako mi je cervix bio potpuno zatvoren, kao da se radi o urednoj trudnoći, rečeno mi je da idem doma i vratim se u ponedjeljak, kako bi mi se u općoj anesteziji napravila diletacija, a zatim i kiretaža. Tih par dana sam prezivjela na tabletama za smirenje i neizmjernoj podršci supruga i obitelji. U ponedjeljak, u rano jutro, prije kretanja u bolnicu, tijekom tuširanja se cervix otvorio i na moje vlastite oči je na dno kade ispao maleni fetus, zajedno s nešto krvi i tkiva. Bila sam potpuno slomljena. Muž je počistio sve, uključujući i mene, i u takvom me stanju odnio u bolnicu. 

Tamo su nas dočekali u potpunom neznanju da je nekakav zahvat planiran za taj dan. Ali, ionako super, ako se priroda pobrinula za to, ne morate u opću, sad ćemo to brzinski riješiti. Odveli su me u u neku prostoriju s modificiranom ginekološkom stolicom i trazili da se svučem i legnem. Zavezali su mi noge i dali nekakvu inekciju. Kad sam pitala mogu li dobiti nekakvu anesteziju, liječnica koja se pripremala obaviti kiretažu mi je rekla: Ništa to nije strašno, stisnite zube i da se niste mrdnuli! Onda je krenula sa struganjem moje utrobe različitim alatima, a ako bih se ja slučajno pomjerila, samo bi zavikala: Ostani mirna! Ne miči te noge! Nikad nećemo završiti ovako! Ja sam plakala, stenjala i molila, no na to nitko nije reagirao. Liječnicu sam molila da prestane, barem na kratko, da dođem sebi. Svi nazočni (ako se dobro sjećam, tu su bile još dvije sestre) su me dosljedno i apsolutno ignorirali, osim kad bih se pomjerila pa bi liječnica vikala.

Čini mi se (ne mogu biti sigurna) da je cijeli postupak trajao oko pola sata. Nakon toga su me odvezali i odveli u neku sobu na opservaciju, u kojoj se nalazila jos jedna mlada žena koja je satima glasno urlikala – koliko sam shvatila, upravo je vraćena iz rađaonice nakon što je u 9. mjesecu trudnoće morala roditi mrtvo dijete. Ja sam dobila Lekadol protiv bolova i ostavljena sam tu nekoliko sati, nakon čega su me pustili doma. Uz fizičku torturu koju sam upravo pretrpjela, emocionalnu bol i stres kroz koji sam prosla, ovo je doista bilo previše.

To je najgore iskustvo u mom životu, do dana današnjeg, a imam 40 godina i pretpostavit ćete, dovoljno iskustava za usporedbu. Nikad, nikad to neću zaboraviti. Nikad neću shvatiti tu liječnicu (dakle, žena!) niti njoj slične liječnike, koji pred sobom imaju osobu u agoniji bilo koje vrste, a koji su potpuno lišeni svake empatije ljudima urođene, a koja bi se odabirom ovog poziva trebala još jače manifestirati. 

U konačnici, ne radi se ovdje samo o kiretaži. U našim je bolnicama tolerancija na bol i nelagodu pacijenata ekstremno visoka. O kulturi i poštivanju pacijenta kao osobe i ljudskog bića ne treba niti govoriti. Oca sam s napadajem žučne kesice u strašnim bolovima jednom odvela na internistički hitni prijem, gdje mu je dežurni liječnik, koji ga je pregledao tek nakon agresivnijeg inzistiranja, rekao: Stari, ti se samo trebaš dobro posrat! S jutarnjom smjenom je otac odvezen na hitnu operaciju.

No to nije tema ove izjave, tek crtica kojom ističem opći (neljudski) stav liječnika prema pacijentima u našim bolnicama. Jasno mi je da su potplaćeni, no to i dalje nema veze sa gubitkom ljudskosti i svakog suosjećanja, osobito u pozivu kojeg su sami odabrali. Isti je stav i prema ženama na porodu (stisni zube i šuti) – epiduralna anestezija se u Splitu može dobiti samo uz iznimno debelu vezu i posebnu konstelaciju zvijezda; jednako je i na raznim pretragama koje su manje ili više bolne ili neugodne... Sličnu priču mogu ispričati i o pokušaju okretanja poprečno položene bebe 2003. godine. U toj istoj splitskoj bolnici koju gospodin tako zdušno brani lažima.

A narod, točnije žene, godinama šute i stiskaju zube. Mislim da je konačno vrijeme da netko plati za sva ova izvršena mučenja. Je li postojao neki službeni/ neslužbeni nalog da se kiretaže rade bez anestezije, te ako nije, zašto netko to radi???

Nadam se da će puno žena sa sličnim iskustvima javno progovoriti kao zastupnica Mosta, i da će u konačnici ova inicijativa imati nekog rezultata".

Naslovnica Hrvatska