Novosti Hrvatska

Reforma sustava

Marko Pavić je dipl. ing. fizike, magistar, a uskoro i doktor zaštite okoliša; No, umjesto oceanima u Vladi brodi mirovinskim stupovima; Hoće li nam osigurati veće penzije?

Reforma sustava

Marko Pavić rođen je 1979. godine. Po zanimanju je diplomirani inženjer fizike, usmjerenje meteorologija i oceanografija. Marko Pavić je i magistar znanosti, na završnoj je godini doktorskog studija zaštite okoliša.

Dug je popis Pavićevih profesionalnih vještina, uspjeha i nagrada, kao i stručnih i znanstvenih usavršavanja u inozemstvu, između ostaloga više od 20 puta bio je u Southamptonu u Velikoj Britaniji gdje se usavršavao u uredu na doku s kojeg je Titanic krenuo na svoje zadnje putovanje.

Usavršavao se i u Njemačkoj, SAD-u, bio je i na Antarktici. Mogao je Marko Pavić živjeti u inozemstvu, kao što su proteklih godina odlučili mnogi mladi ljudi u svojim 20-im i 30-im godinama u potrazi za boljim životom. Ali nije, on voli živjeti u Hrvatskoj.
Koliko mu je u profesionalnoj karijeri pomoglo članstvo u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i stažiranje u Europskom parlamentu u uredu eurozastupnika Andreja Plenkovića, nije moguće procijeniti, ali priliku da perspektivni znanstvenik postane državni dužnosnik pružio mu je hrvatski premijer Andrej Plenković, i sam magistar znanosti. Marko Pavić od 9. lipnja 2017. godine ministar je rada i mirovinskog sustava. Umjesto oceanima, sada brodi tržištem rada i trima mirovinskim stupovima, o njegovim potezima ovisi sudbina armije nezaposlenih, kao i onih koji imaju kakvo-takvo zaposlenje, budućih i sadašnjih umirovljenika.

O životopisu ministra Pavića može se puno toga iščitati na stranicama Vlade, primjerice i da je 2008. na Plitvicama završio radionicu Krešimira Macana o prezentacijskim vještinama i komunikaciji s medijima, ali za hrvatske građane trenutno je važnije što aktualni ministar rada i mirovinskog sustava prezentira novu mirovinsku reformu od koje strepe mnogi, koji također vole živjeti u Hrvatskoj ili nemaju drugog izbora pa ostaju.

Morat će duže raditi dok su mirovine sve manje. Malo kome je dobro legla ta ministrova najava mirovinske reforme, a narod je od muke pribjegao crnom humoru pa se šire slike nadgrobne ploče g. Horvata koji je u 97. godini preminuo na radnom mjestu. A ploču podiže Mirovinsko osiguranje u znak zahvale što nije doživio penziju.

Koliko je održiv hrvatski mirovinski sustav? I koliko će toj održivosti pomoći mirovinska reforma koju namjerava provesti ministar Pavić i hrvatska Vlada? On poručuje da su krenuli u ovu reformu jer se prilagođavaju dinamici tržišta rada, gospodarskim prilikama i demografskim izazovima.

U Nacionalnom programu reformi 2018. koji je Vlada donijela krajem travnja ove godine u sklopu Europskog semestra, u poglavlju "Poticanje dužeg ostanka u svijetu rada” zapisano je i ovo: "Rashodi mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti u 2017. iznosili su 38,07 milijardi kuna (10,5% BDP-a), s time da su prihodi od doprinosa iznosili 21,18 milijardi kuna (56% rashoda za mirovinsko osiguranje), a 44% rashoda za mirovine financirano je iz Državnog proračuna. Sukladno demografskim procjenama očekuje se da će u 2030. udio stanovništva starijeg od 65 biti približno 25% u ukupnom broju stanovništva. U I. obveznom mirovinskom stupu je 1,23 milijuna korisnika mirovina u odnosu na 1,48 milijuna osiguranika (omjer 1:1,20), uz kratak prosječni mirovinski staž od 30 godina, visoki udio umirovljenika u mlađim dobnim skupinama, mali broj korisnika starosne mirovine s mirovinskim stažem od 40 i više godina, a udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći ispod 40% te je iz navedenih podataka vidljiva potreba reforme mirovinskoga sustava u svrhu očuvanja njegove održivosti.”

E, sad što je sve dovelo do takvog stanja, mogli bi se romani napisati. A možda bi se sve moglo sažeti u nekoliko rečenica – ono što se jednom zacrta ne provede se vjerodostojno do kraja, a polovična rješenja ne daju rezultat i stabilnost. Politika uobičajeno kaže jedno, a radi drugo.

Reforma mirovinskog sustava zapravo je počela u drugoj polovini 90-ih godina prošlog stoljeća. Tada je to bio sustav međugeneracijske solidarnosti, danas poznatiji kao prvi stup. Njegova reforma počela je primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju 1. siječnja 1999. godine. Kad je donesen taj zakon, omjer broja osiguranika i umirovljenika pao je na 1:1,48. Tada je bilo 1.418.000 zaposlenih i 955 tisuća umirovljenih. Na početku 80-ih omjer broja osiguranika i radnika bio je 1:4, a na početku 90-ih 1:3.

Za reformu prvog mirovinskog stupa karakteristično je postupno uvođenje restriktivnih mjera kojima se utjecalo na niži rast broja korisnika prava iz mirovinskog osiguranja. Tada je povećana dob za odlazak u mirovinu, sa 55 godina na 60 za žene i sa 60 godina na 65 za muškarce. Također je povećan koeficijent smanjenja mirovine zbog ranijeg umirovljenja, s 1,3 posto za svaku godinu na 3,6 posto. Osim što su ukinuta pojedina prava, reforma prvog stupa donijela je i novu strožu definiciju invalidnosti kako se više ne bi ponovio rast broja korisnika invalidskih mirovina koji je bujao 90-ih godina.

Od početka 2002. reforma se nastavila uvođenjem drugog mirovinskog stupa, startali su obvezni mirovinski fondovi u koje po sili zakona ulaze svi zaposleni mlađi od 40 godina dok su se oni u dobi između 40 i 50 godina mogli učlaniti dobrovoljno. Pet posto iz njihove bruto plaće izdvaja se na osobne račune u drugom stupu, a preostalih 15 posto doprinosa ide u prvi stup.

Tokom 2002. započeli su s radom i dobrovoljni mirovinski fondovi, a s vremenom se pokazalo da će životni standard budućih umirovljenika značajno ovisiti o privatnim izvorima štednje.

Neto imovina mirovinskih fondova je rasla i u drugom stupu je dosegnula skoro 100 milijardi kuna, ali, nikad nije povećana stopa izdvajanja za drugi stup iako je bilo zacrtano postupno povećavanje. Štoviše, svojedobno je tadašnji premijer Ivo Sanader izjavio da je drugi stup promašaj a sve kako bi se na račun osobne imovine pokrio manjak u državnom proračunu. Suština drugog stupa je upravo u tome da je to privatna imovina članova fondova. Iako se javljaju bojazni što će biti s drugim stupom, ministar Pavić tvrdi da “nema nacionalizacije drugog stupa”.

A najveći problem je što su stvorene razlike između starih i novih umirovljenika. “Sve dok članovi obveznih fondova uplaćuju tri četvrtine svojih doprinosa u prvi stup, nije pravedno da ih se značajno isključuje iz prava koje taj stup donosi”, poručivali su “mirovinci” još od 2010. kad su prvi umirovljenici iz drugog stupa, u početku sve odreda žene koje su išle u prijevremenu mirovinu s malim plaćama i nakon kratkotrajnih uplata u drugi stup, počeli ostvarivati mirovine a nisu primali dodatak na mirovine kao oni koji su bili samo u 1. stupu, koji je uveden još 2007. godine.

- Priznati proporcionalno pravo na dodatak svim osiguranicima koji štede u drugom stupu značilo bi ispraviti nepravdu, odnosno, izjednačiti u pravima sve građane. Pogotovo što svi građani, uključujući članove drugog stupa, uplaćuju i doprinose za sustav međugeneracijske solidarnosti iz kojega se isplaćuje dodatak na mirovinu – poručili su ovih dana iz Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) u kojoj smatraju kako predložena mirovinska reforma ne osigurava preduvjete za dugoročnu stabilnost mirovinskog sustava jer dovodi u pitanje opstojnost drugog mirovinskog stupa.

Nadalje, reforma nije pravedna jer stvara razlike među hrvatskim građanima, odnosno ne uvažava interese i prava velikog broja hrvatskih građana koji štede u drugom mirovinskom stupu, a njih je gotovo milijun i 800 tisuća. Stav udruge je da nije pravedno niti prihvatljivo diskriminirati građane koji štede u drugom mirovinskom stupu zbog toga što dio doprinosa, u skladu sa zakonom, uplaćuju i u drugi mirovinski stup.

UMFO je uvjeren kako je za dugoročnu održivost mirovinskog sustava ključno ostvariti i stabilan gospodarski rast, a očuvanje drugog mirovinskog stupa i povećana ulaganja obveznih mirovinskih fondova u nacionalno gospodarstvo sigurno mogu uvelike pridonijeti tom rastu, zaključili su u poruci Vladi.

E, sad što će učiniti ministar Pavić i premijer Plenković?

Naslovnica Hrvatska