Novosti Hrvatska

ugostiteljstvo i prehrana

Poslodavci i stručnjaci suglasni: Besmislena kontrola stolice služi isključivo prikupljanju novca za javno zdravstvo. Danas možete biti zdravi, sutra ne morate...

ugostiteljstvo i prehrana

Zaposleni u ugostiteljstvu i prehrambenoj industriji svakih pet godina pohađaju i polažu tečaj higijenskog minimuma, jer novac koji njihovi poslodavci za to plaćaju predstavlja ne baš zanemarivu stavku u financiranju javnog zdravstva.

Nadalje, svakih šest mjeseci moraju izraditi takozvanu sanitarnu knjižicu, što u praksi znači da nose stolicu na analizu. Ni ovo, uvjerava nas upućeni sugovornik, nije pretjerano smisleno, jer se "obavlja mikrobiološka pretraga na određene bakterije i parazite – salmonele, šigele, amebe. No, kod crijevnih su se infekcija stvari danas promijenile, više od 50 posto ih je virusne etiologije. To je sa stručne točke gledišta potpuno besmisleno, danas možete biti zdravi, sutra ne morate."

Čemu onda edukacija, ispiti, analize? Napisali smo - ponajprije zbog novca.

Nastava i ispiti iz higijenskog minimuma održavaju se u zavodima za javno zdravstvo širom Hrvatske, traju tri-četiri dana po dva školska sata, troškove snosi poslodavac.

Cijena?

Prema riječima dr. Ive Petrića, epidemiologa iz županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Splitu, za "tečaj higijenskog minimuma" iznosi petstotinjak kuna, dok su za "potpisnike 'paketa usluga' cijene po ugovoru nešto niže".

Potpisnici "paketa usluga" su poslodavci kojima zavodi obavljaju i druge usluge, poput analize hrane i vode, izrade briseva javnih površina i slično.

- Nakon završetka srednjih škola ugostiteljskih i trgovačkih usmjerenja, djelatnici su obavezni nakon dvije godine pohađati tečaj higijenskog minimuma. Periodiku polaganja tečajeva higijenskog minimuma određuje zakonodavac (od ove godine svakih 5 godina) - napisao nam je u e-mailu Petrić (na slici dolje), a mi pojašnjavamo da se polaznici ugostiteljskih i trgovačkih škola ionako upoznaju s higijenskim minimumom na nastavi pa ih se dvije godine nakon mature pušta na miru.

Za izradu sanitarne knjižice cijena je, navodi dr. Petrić, 370 kuna za prvi, a 226 kuna za drugi pregled.

 

Na ovome mjestu prestajemo prenositi informacije i počinjemo postavljati pitanja. Na primjer, zašto ljudi svakih pet godina polažu jedno te isto? U čemu je svrha redovite edukacije o nečemu što se ne mijenja? Higijena je uvijek ista, ne postoji nova, "apdejtana" verzija, prilagođena hrvatskom tržištu.

- I ispit i takozvana sanitarna knjižica jedna su vrsta nadzora, ali najveći autoriteti naše struke davno su ustanovili da je to besmisleno. S druge strane, postoje ekonomski razlozi, jer dobar dio javnog zdravstva tako ostvaruje prihode, što ne treba zanemariti – ističe naš sugovornik iz javnog zdravstva, koji nas je molio da mu ne navodimo ime.

Pa reda zapažanja:

- Taj ispit je nešto poput polaganja hitne pomoći u autoškoli. Većina ljudi prolazi, a samo ponekad vratimo one koji ispitu priđu olako i ništa ne znaju. Znanje provjerava tročlano povjerenstvo, jedan član iz Sanitarne inspekcije dobije honorar, a dva iz zavoda to rade u sklopu redovitih radnih aktivnosti – tvrdi sugovornik te najavljuje:

- Postoje planovi da se to ukine i da se zavodi za javno zdravstvo prilagode novim okolnostima, da nađu nove načine financiranja, na primjer iz Europskih fondova.

Konačno, sve ovo nam se čini ne baš sjajno regulirano. Upitali smo dr. Petrića tko još, osim ugostitelja i radnika u industriji hrane, pohađa, polaže i kontrolira stolicu, ali do odgovora nismo došli.

Rekao nam je da je tematika regulirana s nekoliko pravilnika koji se baš sada mijenjaju, "to je dosta šaroliko". Točnu informaciju možda bi dalo Ministarstvo zdravstva, ali ono ustrajno ignorira naš e-mail s pitanjima koji smo im poslali.

A druga strana? Kontaktirali smo s jednim poslodavcem u prehrambenoj industriji. Tečaj higijenskog minimuma i izradu sanitarne knjižice smatra besmislenim gubljenjem novca i vremena, ali ni on ne bi u novine. Oni koji odlučuju ionako sve znaju.

Naslovnica Hrvatska