Gotovo svaka generacija gimnazijalaca pamti anegdotu kako je jedan njihov, na primjer, Nenad jednom pobjegao iz škole da bi gledao utakmicu voljenog kluba. Razredniku Đuri sutradan je donio ispričnicu da je izostao zbog upale uha, proljeva, prehlade, vrtoglavice, takvog nečega, vrlo opasnog. Međutim, razrednik je jedva i pogledao njegovu brižljivo krivotvorenu liječničku potvrdu. Polako, mirno i bez riječi, poderao ju je prvo na dva, pa na četiri, pa na osam, pa na šesnaest i, naposljetku, trideset dva komadića i bacio u koš za smeće. “Ali, profesore, zašto?” promucao je Nenad zgranuto.
“Utakmica je, Neno, jučer bila na televiziji, u direktnom prijenosu”, upozorio ga je razrednik. “Kamera te je snimila na stadionskoj tribini.” Ne prođe godišnjica mature a da se ljudi o...