Novosti Hrvatska

'nije to veslanje'

Je li 'vatrene' u finalu napustila sreća? Stručnjaci imaju svoje objašnjenje, ali jedan od naših najvećih sportaša ih demantira

'nije to veslanje'

Postoji li uopće sreća, i slijedi li prirodne i ine zakonitosti, pitali smo matematičara, fizičara, psihologinju i sportaša. Ako nas je pomazila protiv Danaca i Rusa koje smo prošli na jedanaesterce – a penali su uvijek lutrija, što je opet sreća – kao i protiv Engleza koje smo izbacili u produžecima, je li logično da nam je u finalu okrenula leđa? Je li nas baš zato izdala kad smo je najviše trebali samo da nam pokaže koliko je nepouzdana, varljiva?

– Sreća ne postoji, pa tako ni sportska sreća. Ona je samo projekcija naših želja. No, postoji teorija vjerojatnosti i, koristeći je, možemo točno predvidjeti kolike su nam šanse da izvučemo svih sedam brojeve na lotu ili pogodimo samo jedan. Svojedobno sam u Hajduku, dok ga je trenirao Zoran Vulić, održao predavanje igračima baš na temu lota jer su se mnogi od njih voljeli kladiti. Teorija vjerojatnosti predviđa kolike su šanse da se nešto dobije, pa makar one bile i najminimalnije, kao što su bile one da će Hrvatska ući u finale Svjetskog prvenstva u nogometu – jasan je naš ugledni matematičar, profesor Vinko Bajrović.

Knjigovodstvo neuspjeha

A teorija vjerojatnosti kaže da će se nešto dogoditi tek onda ako je jednako zbroju traženih ishoda podijeljenim s brojem pokušaja. Mi smo, za razliku od Francuza, bili prvi put u finalu najveće nogometne smotre, što znači da smo – "premalo puta pokušavali". Ne ide zlatni globus nekome "iz prve". Valja nam još pokušavati...

– Ne bih rekla da se ovdje radilo o sreći ili nesreći, već o subjektivnim procjenama, u ovom slučaju suca utakmice između Hrvatske i Francuske, a koje smo mi poslije skloni protumačiti kao sreću ili nesreću za našu reprezentaciju – kaže psihologinja Mirjana Nazor, i objašnjava da je često slučaj da pojmove sreće i nesreće vežemo uz subjektivne procjene pojedinaca čiji potezi utječu na konačan rezultat.

– Pretpostavimo li da je ovaj nogometni arbitar donio važne odluke za konačni ishod utakmice bez zlih namjera, a čini se da je to stvarno bilo tako, mi nismo imali sreće što je procijenio da je Francuska zaslužila slobodan udarac nakon prekršaja koji nije postojao. Znači, nije se radilo o sreći i nesreći, nego o njegovoj slobodnoj procjeni koja je bila kriva, i tako vam je to često u životu u situacijama gdje ne postoje fiksni kriteriji, nego se prepušta pojedincu na volju da nešto presudi, o nečemu odluči na temelju vlastite volje, razuma, shvaćanja određene situacije – kaže psihologinja Nazor.

Ni naš proslavljeni fizičar Ivica Puljak ne vjeruje u sreću.

– Ona je samo naša interpretacija. Postoje pokušaji, stalna ponavljanja da se napravi nešto što će u konačnici dovesti do uspjeha. Radeći s Amerikancima, shvatio sam da oni cijeli život pokušavaju i da ih neuspjesi u tim pokušajima ne obeshrabruju, dapače, oni samo idu dalje, nisu ni najmanje impresionirani time što im nešto nije pošlo za rukom. Oslanjaju se na rad i znanje, stalno guraju naprijed...

... izazivaju sreću? – pitamo.

– Ne, ne bih rekao, nego isključivo radom i znanjem žele doći do cilja, a da pri tome ne mare za propuštene prilike i neuspjehe, i uče iz svojih i tuđih pogrešaka. Stalno obogaćuju svoje znanje, stalno pokušavaju, da bi se na kraju sve i statistički poklopilo u njihovu korist. Isto vam je s našom reprezentacijom. Mislim da ćemo se svi složiti da ih u finale nije dovela puka sreća, nego isključivo rad i znanje – kaže fizičar Puljak, koji je na tragu akademika Miroslava Radmana, našeg čuvenog biologa, koji je jednom prilikom ovom novinaru kazao da nas samo beskrajni niz pokušaja i pogrešaka na putu do cilja vodi k uspjehu. Ni prema njemu ne postoje slučajnosti, nego se iz pokušaja i pogrešaka na koncu rađaju pobjednici, no to koliko su oni griješili malo se ili manje zna – jer rijetki vode "knigovodstvo neuspjeha", o tome se ne priča na sva usta, jer na koncu su važne samo pobjede, trijumfi, nagrade, priznanja – velika djela.

Ne pobjeđuju uvijek najbolji

Jedan od naših najvećih sportaša ikada – čovjek koji je sudjelovao i na ljetnim i na zimskim Olimpijskim igrama – veslač Igor Boraska, ne slaže se s našim prethodnim sugovornicima.

– Sreća u veslanju nema gotovo nikakav utjecaj. Tu u 99 posto slučajeva pobjeđuje fizički najbolje spremna ekipa koja je tempirala svoju formu u pravom trenutku za velika natjecanja. Najbolji su oni veslači koji su se najbolje pripremili i na natjecanju maksimalno iskoristili svoje fizičke kapacitete koje su stekli nakon dugih i napornih treninga, talenta i sportskog iskustva koje imaju.

Nogomet je, za razliku od veslanja, potpuno nešto drugo, i zato i jest definitivno sport broj jedan. U balunu ne mora pobijediti najbolji, nego najsretniji, tome smo svjedočili toliko puta, a često ta sreća ovisi o sudačkim odlukama. Ja sam zatrpan porukama mojih prijatelja iz Argentine, Salvadora, Amerike..., i svi mi govore isto: sudac je s dvije pogrešne odluke uništio ovo finale! Nepostojeći slobodan udarac i francuski igrač u zaleđu bili su zalog za njihov prvi gol, a napucana ruka Perišića nije razlog da se sudi penal u finalu Svjetskog prvenstva u nogometu i tako na tu veliku predstavu baci veliku sjenu.

Ni moj Liverpool u finalu Lige prvaka, ni moja draga reprezentacija Hrvatske u borbi za zlatni globus, jednostavno nisu imali sreće sa sucima. Da, sreća je u nogometu, u tako velikim utakmicama, faktor koji nerijetko odlučuje o pobjedniku – uvjeren je Boraska.

Tko je u pravu?

Naslovnica Hrvatska