Novosti Hrvatska

teška bolest hrvatskog društva

Mijo Galiot, sudac iz vrha pravosuđa, otkriva: Korupcije je najviše u policiji, na fakultetima i u zdravstvu, a osim 'kovertama' podmićuje se bonovima, janjcima, pekama...

teška bolest hrvatskog društva

Mijo Galiot, sudac Kaznenog odjela Općinskog suda u Splitu i zamjenik predsjednika Državnoga sudbenog vijeća (DSV), ušao je u uzak, ekskluzivan klub hrvatskih sudaca koji su postali doktori znanosti.

Na Pravnom fakultetu u Zagrebu, pred Povjerenstvom za obranu doktorske disertacije, obranio je temu "Korupcija: Aktivno podmićivanje u hrvatskom pravnom sustavu i praksi".

- Istraživanje je bilo podijeljeno u tri dijela. Prvi je bio utemeljen na statističkim podacima sudova, drugi na podacima Državnog zavoda za statistiku, a treći na sadržaju prikupljenih pravomoćnih presuda koje su donijeli tzv. uskočki sudovi u Hrvatskoj u predmetima koji su se vodili zbog počinjenja aktivnog podmićivanja - kaže sudac Galiot.

Koji je bio cilj istraživanja?

- Analizirati sudsku politiku kažnjavanja počinitelja kaznenih djela aktivnog podmićivanja predviđenih Kaznenim zakonom te, koristeći se znanstvenim metodama, provjeriti u radu postavljene hipoteze. Krajnji cilj bio je stvaranje temeljnih pretpostavki za jačanje svih aktivnosti protiv činjenja koruptivnih kaznenih djela i kreiranje poboljšanih politika kažnjavanja, a praktični je bio da se ujednači sudska praksa - ističe Galiot.

Možete li nam dati neke podatke do kojih ste došli istraživanjem? Zbog čega se najčešće davalo mito?

- Sudska praksa je pokazala da je mito najčešće dano radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti (u 40 ili 20,1% slučajeva), izbjegavanja kaznene odgovornosti (u 3 ili 1,51 posto slučajeva), polaganja ispita bez obzira na stvarno pokazano znanje, sposobnosti i vještine (u 30 ili 15,08 posto slučajeva), rješavanja sudskog/upravnog predmeta na određeni način (u 60 ili 30,15 posto slučajeva), požurivanja rješavanja sudskog/upravnog predmeta (u 6 ili 3,02 posto slučajeva), pogodovanja u javnim nabavama odnosno radi ostvarivanja povećane dobiti određenim ponuđačima na tržištu (u 32 ili 16,08 posto slučajeva), neovlaštenoga pribavljanja povjerljivih službenih informacija (u 6 ili 3,02 posto slučajeva) u drugu svrhu (u 22 ili 11,06 posto slučajeva).

U potonjem slučaju mito je dano, obećano ili nuđeno radi namještanja rezultata sportskih utakmica odnosno natjecanja (4 slučaja), izbjegavanja provođenja inspekcijskoga nadzora (5), postizanja glasovanja na određeni način u predstavničkom tijelu lokalne uprave (2) ili omogućavanja prelaska državne granice iako za to nisu ispunjeni uvjeti (3) - navodi Galiot.

Gdje su, prema vašem istraživanju, korupcija i podmićivanje najviše prisutni?

- Istraživanje je pokazalo da je aktivno podmićivanje najviše prisutno u sektorima policije, visokog obrazovanja, zdravstva i sektoru mirovinskog osiguranja.

Na njih, naime, otpada više od 81 posto zabilježenih sudskih procesa koji su se vodili zbog počinjenja kaznenih djela aktivnog podmićivanja i u kojima su optuženi na kraju i osuđeni za ta djela. Zanimljivo je da je pravosuđe prisutno u ovom kontekstu s 2,03 posto - kaže Mijo Galiot.

Tko je najčešće davao mito?

- Vezano za krug najčešćih počinitelja kaznenih djela podmićivanja, a s obzirom na stupanj stručne spreme, u sudskoj praksi je zabilježeno da ta djela najčešće čine oni sa srednjom stručnom spremom (SSS) i oni s visokom stručnom spremom (VSS). Gotovo podjednako to čine oni sa završenom osnovnom školom i oni s višom stručnom spremom (VŠS).

Oni sa osnovnoškolskim obrazovanjem su počinili inkriminaciju aktivnog podmićivanja u 16 ili 9,36 posto slučajeva; oni sa VŠS u 17 ili 9,94 posto slučajeva; oni sa VSS u 40 ili u 23,39 posto slučajeva, a oni sa SSS u 98 ili 57,31 posto slučajeva. Zanimljivo je da u sudskoj praksi u promatranom razdoblju nije zabilježena pravomoćna osuda osoba bez obrazovanja za počinjeno kazneno djelo aktivnog podmićivanja - govori Galiot.

Javnost je ogorčena na sporost kaznenih postupaka koji se vode u korupcijskim predmetima, ali i preblagim kaznama?

- Postojeća sudska politika kažnjavanja je preblaga u odnosu na zakonsku politiku kažnjavanja počinitelja kaznenih djela aktivnog podmićivanja. Pritom se pod zakonskom politikom kažnjavanja podrazumijevaju u KZ-u propisane kazne, a pod sudskom politikom kažnjavanja izrečene kazne počiniteljima aktivnog podmićivanja.

Sudovi kaznu zatvora „davateljima“ mita, u pravilu, određuju bliže zakonskom minimumu propisane kazne zatvora i uz primjenu uvjetne osude. Dakle, suci su u predmetima davanja mita uglavnom pribjegavali izricanju kazni zatvora bliže ili ispod zakonskog minimuma propisane kazne ili je ta kazna izrečena uz primjenu uvjetne osude - kaže Galiot.

Bonovi i novac

Prema istraživanju Mije Galiota najčešće podmićivanje je vršeno u vrijednosnim bonovima, odnosno bonovima za kupnju u nekom od prodajnih centara. Novac se davao neposredno, posredno ili preko računa. U čak 95 posto slučajeva mito je davano neposredno, iz ruke u ruku, a u tek nekoliko postotaka preko posrednika. Za mito su se osim bonova, novca davali i janjci ili peke, a nekima su se obavljali i građevinski radovi na vikendicama.

- U ovakvim slučajevima u 76 posto slučajeva su izrečene uvjetne kazne, a u 24 posto slučajeva bezuvjetne zatvorske kazne. Presudama su obuhvaćeni oni koji primaju, ali i davaju mito.

Bilo je i oslobađajućih presuda za one koji su davali mito, ali samo u slučaju da su prije negoli su otkriveni kao davatelji mita, sami prijavili onoga koji je mito primio - zaključuje Mijo Galiot, sudac koji ima više od 20 godina sudačkog staža na svim o djelima Općinskog suda u Splitu, a posljednjih 12-13 godina radi na kaznenom odjelu tog suda.

Naslovnica Hrvatska