Novosti Hrvatska

Tomislav Žigmanov za 'slobodnu'

Hrvati u Vojvodini u šoku nakon Šešeljevih prijetnji: 'Ne osjećamo se sigurnima, građani iz straha idu spavati u Vukovar!'

Tomislav Žigmanov za 'slobodnu'

Nakon haaške presude Vojislavu Šešelju jedna od njegovih meta postao je Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije. Na to su se nadovezali incidenti tijekom posjeta izaslanstva Sabora Beogradu, najava pohoda radikala na Hrtkovce, a prošloga vikenda epizoda i s ukraćivanjem gostoprimstva ministru obrane Vulinu u Hrvatskoj i očekivana protumjera iz Srbije.

Osjećate li se nakon svega sigurno? Šetata li sami gradskim ulicama?
- Nije ugodno. Ne mogu reći da straha nemam, ali još uvijek nisam primjetio postojanje nekih aktivnosti nakon izrečenih prijetnji. Prijetnje nisu upućene samo meni i Nenadu Čanku, već i spram drugih građana hrvatske nacionalnosti, jer je Vojislav Šešelj, osuđeni ratni zločinac, rekao da će još intezivnije činiti ratne zločine, a da će početi od mene i Čanka. Drugim riječima, i drugi građani hrvatske nacionalnosti i oni svi koji su u javnosti govorili u diskursu kako je to rekao sud u Haagu, ne osjećaju se vjerojatno previše sigurnima.

Jeste li dobili policijsku zaštitu?
- Ne. Nisam kontaktiran od bilo kojeg tijela državne uprave. To je također indikativno jer je bilo za očekivat da me nakon takvih riječi, koje spadaju u obrazac upućivanja prijetnji, kontaktiraju i predstavnik policije i predstavnik tužiteljstva, kao i onoga tko je izrekao prijetnje, te da se nakon svega, ako su opravdane, osiguraju mjere zaštite. To je sve izostalo i ta vrsta olakosti u nepostupanju različitih tijela je nešto što je još jezivije. To je poruka svim građanima, odnosno onima koji staju uz jedno stajalište da će biti nezaštićeni, tj. da pravna država i pravni poredak u Srbiji ne funkcioniraju.

Jesu li Šešeljove prijetnje razlog zašto niste bili u Skupštini Srbije kada je u posjet stigla delegacija Sabora?
- Ja sam bio kao član srbijanskog izaslanstva, ali nisam nazočio kada se dogodio incident. Bio sam u domaćinstvu svečanog ručka, ali su mediji u Hrvatskoj spinovali, zloupotrijebili moje stavove za tamošnje unutarpolitičke okršaje. Ja sam u zastupničkom klubu Demokratske stranke rekao samo da razmišljam o tome, Hina je prenijela kako se "neslužbeno saznaje da Žigmanov razmišlja...", ali su naslovi na portalima i pojedinim medijima u RH glasili su da bojkotiram dolazak Gordana Jandrokovića. Takva vrsta spina rijetko se vidi u ozbiljnom novinarstvu. Znači, niti sam službeno igdje rekao da ću bojkotirati posjet, već je to bilo samo razmišljanje i to zbog toga što da ne želim biti dio izaslanstva Skupštine Srbije koja me ni na koji način nije uzela u zaštitu kada su u pitanju Šešeljove prijetnje.

Jesu li, po vama, Jandroković i ostali članovi izaslanstva trebali prekinuti svoj posjet Srbiji nakon oona što se desilo u Narodnoj skupštini?
- Ja sam rekao da je to racionalna i odgovorna odluka koja je donijeta konsenzusom svih zastupnika i da je, prema tome, to bilo jedino moguće. Vrlo teško je suditi o odlukama drugih, jer se to više njih samih. Ja mogu samo to uvažiti i reći da vjerujem kako je bilo dovoljno racionalnosti budući su oni sami bili svjedoci incidenta, dok ja tome nisam nazočio. To je, inače, bila jedna heterogena skupina hrvatskih zastupnika, znači i vlasti, i oporbe, i nacionalnih manjina, konkretno srpske zajednice.

 


U jednom od komentara kazali ste da su beogradske vlasti jesu osudile Šešeljov incident, ali nisu iskazale i žaljenje.
- Tako je. Znači, niti su iskazali svoje žaljenje, niti su izgrednika koji je počinio kazneno djelo, što je i predviđeno pozitivnim pravnim propisima u Srbiji kada su u pitanju nacionalni i državni simboli, odgovarajuće kaznili. S druge strane, osim nepostupanja i iskazivanja žaljenja, mogli ste vidjeti kako je službeni Beograd to sve stavio u kontekst istih ili sličnih iskustava svojih dužnosnika u Hrvatskoj. Razina incidenta kojeg je priredio Šešelj izaslanstvu Sabora, međutim, nije uopće usporediva s bilo kojom neugodnošću koju je Vučić imao u Hrvatskoj. Ovdje se incident dogodio u prostoru Narodne skupštine od strane narodnog zastupnika koji je ne samo gazio hrvatsku zastavu, nego je na najgori mogući način vrijeđao predsjednika Hrvaskog sabora i izaslanstvo, psujući im majku ustašku. Tome je prethodio taj cijeli kontekst odnosa prema ratnom zločincu i presude suda u Haagu. Svakako je od predstavnika vlasti u Srbiji bilo za očekivati da budu izričitiji u osudi, izraze žaljenje i stvar ne relativiziraju usporedbama onoga što je bilo u Hrvatskoj.

Hoće li vlasti u Srbiji na čelu s Vučićem onemogućiti pohod na Hrtkovce najavljen za 6. svibnja?
- Gledajte, ministar policije Nebojša Stefanović već je rekao da će zabraniti skup i da njega neće biti, ali isto tako vidim da je Šešelj najavio svoj dolazak, da neće biti okupljanja, bine i ostaloga što ide, ali će oni organizirati šetnju istomišljenika po selu koje je simbol stradanja među ostalim i Hrvatima 90-tih godina. To je daljnje mrcvarenje cijelog tog slučaja "Šešelj" i izostanka bilo kakve reakcije koja je trebala uslijediti još 11. travnja, kada je Haag objavio presudu. Nije se dogodio istup predsjednika države, niti postupanje po slovu zakona. Zato sada imamo jednu dinamiku koju je teško predvidjeti kamo će ići, tko će i kada što učiniti. To sve produbljuje nespokoj i strahove kod onih koji su u to involvirani, počev od mene, preko kolege Čanka, pa do građana hrvatske nacionalnosti, koji su nakon svih tih prijetnji išli spavati u Vukovar.

Koliko Hrvata trenutačno živi u Hrtkovcima i je li se ovo što ste rekli o spavanju u Vukovaru konkretno tiče njih?
- Te informacije nisu vezane za Hrtkovce. Tamo ih je još oko 250 od nekih 1500, koliko ih je živjelo 1990. godine i koji su činili relativnu većinu u tom srijemskom selu. Ostalo ih je, znači, nekih 15-tak posto. Oni se i danas naravno živo sjećaju onoga čemu su bili izloženi, ali se veoma mali broj spreman u javnosti očitovati. Najviše je o tome govorio njihov župnik Ivica Živković, koji je vrlo racionalno, pomirbeno, hladno istupao u javnosti. Naravno da su pripadnici hrvatske zajednice kao jedne ranjene zajednice očekivali jedno energičnije očitovanje ne samo predstavnika vlasti, nego i određenu vrstu aktivnosti kada je u pitanju zaštita.

Je li, po vama slučajno, to što su proteklih dana tenkovske cijevi bile uprene u novosadstku katedralu?
- Ne mogu tumačiti je li bilo namjere ili ne, ali sama činjenica da se na jednom javnom trgu pokazuje dio vojne sile sa usmjerenošću na katedralu Katoličke crkve sigurno je poruka ili simbolika koja nije primjerena jednoj multietničkoj i multireligijskoj sredini kao što je Novi Sad. Postavlja se pitanje zašto na trgu koji je bio zauzet jednom četvrtinom cijevi nisu bile uperene u neku drugu stranu. Drugim riječima, onima kojima je stalo do neke korektnosti kada su u pitanju takve geste su u svemu tome vidjeli demonstraciju sile i usmjeravanja mogućih negativnih poruka spram Katoličke crkve. Unutar srbijasnkog javnog prostora Vatikan i dalje figurira kao mjesto koje stoljećima nije naklonjeno Srbina, pa se cijela Katolička crkva označa kao ona koja ne radi dobro, ne čini korake usmjerene prema dobrobiti Srbije.

U ovakvim situacija treba vidjeti što bi bilo kada bi se Hrvatska vojska s tenkovima pojavila na Cvjetnom trgu u Zagrebu i usmjerila cijevi prema Crkvi preobraženja Gospodnjeg. Vjerojatno bi najliberalniji dio javnosti u Hrvatskoj to osudio, predstavnici Srba izrazili veliko nezadovoljstvo i prosvjede, Pravoslavna crkva sve digla na međunarodnu razinu, a Hrvatskoj vojsci jedino preostalo da se povuče. To je ovdje sve ostalo nezabilježeno, ispalo je kao nešto normalno.

Uoči Vučićeva posjeta Zagrebu u veljači vi ste dopuštali mogućnost da je došlo do njegove promjene u odnosu na '90-te. Koliko se, međutim, promijenio taj njegov odnos sa Šešeljom? Koliko je tu iskren?
- To je isto pitanje koje trebate njemu postaviti. Kao građanin, promatrač i čovjek koji se bavi politikom mogu reći da pomaka ima. Možete bilježiti njegov otklon od eurofobije i dolaska do pozicije zagovornika integracija. Kada je u pitanju politička praksa, isto tako možete vidjeti radikalne otklone od onoga što je bilo 90-tih. Promijenio je retoriku i praksu na unutarnjem planu, što je imalo posljedica u vanjskoj politici, pa i prema Hrvatskoj. Vidjeli ste da tu još nema mjeta za ispriku, da nema simboličnih gesta poput posjeta mjestima stradanja drugih, priznavanja krivice. To se olako relativizira i izjednačava. Zato sigurno postoji još prostora za otklon od ranijeg.

Kada je u pitanju odnos prema hrvatskoj zajednici, mi bilježimo velike, pozitivne otklone. Imali smo neposrednu komunikaciju s Vučićem i priznao je da Hrvati u Srbiji imaju probleme, što se do sada guralo pod tepih. Počeo se rješavati čitav niz stvari, što mi onda i pohvalimo. U tom smislu vjerujemo da je njegova posvećenost i privrženost eurointegracijama, kao i rješavanju pitanja hrvatske zajednice u Srbiji, iskreno, da je njemu do toga stalo. Ali vidjeli ste isto tako da u jednom trenutku kao taoci srpsko-hrvatskih odnosa možemo biti ne žrtve negativnih trendova, ali nikako sretni što će se nas položaj usložiti. Prijetnja da ćete činiti ratni zločin može biti shvaćena osobno na razini povećanja straha, nesigurnosti, ali u tijeku je upis djece u hrvatske razrede i ja vas uvjeravam da će broj upisanih biti manji i do 50 posto nego lani. Strah će biti uzrokom što roditelji neće želiti da njihovo dijete bude markirano kao ono prema kojemu će netko činiti moguće ratne zločine, a to nije sankcionirano. Naš kulturni život, pojavljivanje u javnosti bojim se da će imati negativne trendove ukoliko se nešto ubrzo ne dogodi, ukoliko se otkaže posjet hrvatske predsjednice, ukoliko izostanu pozitivne poruke.

Koliko će situacija s ministrom Vulinom i protumjera Beograda još više zakomplicirati ionako vruće odnose? Je li Hrvatska imala izbora kada mu je uskratila gostoprimstvo?

- Pa ne bih htio komentirati odluke Vlade RH. Vjerojatno su oni imali valjane razloge. Sigurno je da su Vulinove geste i govori do veljače i posjeta Vučića Zagrebu nisu bili oni koji su smirivali, niti dobri za hrvatsko-srpske odnose i njihovu normalizaciju. Ta vrsta negativnih stavova i interpretativnih zahvata u tumačenje odnosa u Hrvatskoj, od ustašizacije i dalje, sigurno da je nešto što iritiralo javnost i vlast u RH. Kada je postao ministar obrane, ta vrsta stavova, koje nije koristio nakon veljače pa sve do proteklih nekoliko dana, sugurno da imaju sasvim drugu težinu, jer je prije bio ministar rada i socijalne skrbi, a sada obrane. U tom smislu mogu razmujeti razloge Vlade RH. Trenuitačna dinamika svakako će usložnjavati onako krhko postavljene odnose nekakve normalizacije u Srbiji i između Srbije i Hrvatske.

 

 

Naslovnica Hrvatska