Novosti Hrvatska

vruća tema

Vodič za katolike: što je rodna revolucija?

vruća tema

Sva je prilika da se verbalni rat u vazda nabrijanoj hrvatskoj javnosti oko ratifikacije Istanbulske konvencije bliži sudbonosnom danu kad će ovaj dokument biti prihvaćen u Saboru, premda je očito kako dobar dio građana nikad neće prihvatiti njegove dijelove koji se odnose na tzv. rodnu ideologiju.

Najluđe u svemu jest što nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može tvrditi da ovaj dokument, u biti posvećen sprječavanju obiteljskog nasilja, u sebi nosi obavezu 'uvođenja' rodne teorije, koja već postoji u niz hrvatskih zakona. Ovaj pojam izgovorio se nebrojeno puta zadnjih tjedana, a možda ni sami oni koji ga izvikuju nisu svjesni o čemu se tu radi; najčešće se sve svodi na 'muški će nosit žensku robu i obrnuto', što su zapravo sporedne stvari.

O onome što bi protivnici rodne teorije trebali naučiti o ovoj novotariji našeg doba u knjizi 'Rodna revolucija' piše Marguerite A. Peeters, američka novinarka koja se posvetila istraživanju globalnog jezika i postmodernističke etike. Osnovala je u Bruxellesu 2003. godine Institut za dinamiku dijaloga među kulturama koji proučava globalne kulturne promjene i istražuje konkretne mogućnosti pozitivne alternative postmodernističkom radikalizmu. U 'Rodnoj revoluciji' koju je objavio splitski 'Verbum' Peeters analizira nastanak, razvoj i globalizaciju rodne ideologije.

- Rodna se revolucija događa bez prolijevanja krvi, bez oružja i fizičkog nasilja, ali joj je krajnji cilj prevrat shvaćanja čovjeka, mijenjanje društva, kulture i politike – pojasnio je u predgovoru hrvatskom izdanju prof.dr. Ante Vučković, profesor filozofije na splitskom KBF-u.

- Tko se s rodnom ideologijom susreće iz židovsko-kršćanskoga shvaćanja čovjeka lako zapaža kako je ona usmjerena na preokretanje biblijske slike o Bogu, čovjeku i svijetu. Rodna ideologije ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temljenih odnosa kako bi nakon toga konstuirala drugo biće, koje neće biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet ponovno izgradi. Knjiga pokazuje koji je zadnji cilj dekonstrukcije koju provodi rodna ideologija i zašto joj je kršćanska vizija svijeta i čovjeka smetnja – zaključuje prof. Vučković.

Autorica Peeters locirala je početke gender ideologije u postmodernim akademskim krugovima na Zapadu još 50-ih godina prošlog stoljeća i postepeni razvoj ove ideje sve do nametanja kao globalne političke norme putem UN-ovih organizacija.

- Nakon što je uništio antropološku strukturu muškarca i žene, revolucionarni proces prelazi s dekonstrukcije na 'konstrukciju'. Koristeći ostatke ideologija iz prošlosti on izgrađuje zamjenskog avatara: stvara građanina-pojedinca koji je oslobođen svega što po naravi i besplatnom daru jest. On je bespolan, radikalno nediferenciran, ima pravo 'odabrati' čak i svoj 'rodni identitet'. Rodni aktivizam koristi razum i znanost da bi poricao postojeću stvarnost. Gender, koji je proizašao iz zapadnjačkog sekularizma sada se izvozi u sve kulture i doprinosi uništavanju njihove duše i njihova smisla za sveto – navodi Peeters, nazivajući rodnu revoluciju dinamičkim ideološkim procesom koji ulaže sve veće napore da bi ideologiju nadvladao socijalizacijom.

Ona ističe kako je 'gender' više od teorije i nije samo globalna politička norma, riječ je o 'kulturi' koja postaje globalna.

- Pod navalom zala koja proizlaze iz poricanja vlastitog judeokršćanskog naslijeđa zapadna je civilizacija danas u stanju posvemašnje zbunjenosti. Nakon što je ostala ničija zemlja ona se pretvorila u kulturološko tlo pogodno za nastanak fenomena kao što je rodna ideologija. Iako je umjetna, globalna kultura rodne jednakosti koju je stvorila globalna uprava odgaja sve građane svijeta. Nova globalna etika ima obvezujući karakter: premda se postmodernost prikazuje kao 'blaga' ili 'mekana', neformalna, otvorena, tolerantna, konsenzualna, ona u praksi pokazuje da je zapravo tvrda, zatvorena i pristrana – zaključuje Peeters, dodavši kako namjera rodne perspektive da više ne razlikuje muškarca i ženu proizlazi iz zapadnjačke sekularističke etike i njezina utopističkog shvaćanja neutralnosti: građanin je neka vrsta apstraknog, antropološki 'neutralnog' entiteta, što među ostalim znači i da je aseksualan.

- Zapad je prešao s neuravnotežena uzvisivanja naravi i razuma koji su svojstveni modernosti na njihovo postmoderno poricanje. Postmodernisti napadaju ne samo esencijalizam nego i metafiziku supstancije. Njihov je radikalni cilj dekonstruiratri ono što jest - rodna ideologija poriče da nam je spolni identitet prirođen, što se još donedavno općenito smatralo samo po sebi razumljivim. U fokusu postmodernosti je intelektualizam sa svojim apstrakcijama, krutim teorijama, besplodnim i hladnim raspravama, okamenjenim idejama, dogmatizmom, gotovim rješenjima i duhom dominacije. Ona provodi projekt globalne kulturne transformacije: 'svi' (pojedinci, kulture, vlade...) trebaju prihvatiti njezine normativne paradigme. To je revolucionaran projekt – ukazuje Marguerite A. Peeters, te poziva građane kojima su ovakvi stavovi neprihvatljivi da ih ne obuzme osjećaj nemoći pred poplavom globalno nametnutog šarlatanstva koje pokušava izvesti jednu od najvećih društvenih i kulturoloških transformacija svih vremena.

Naslovnica Hrvatska