Novosti Hrvatska

Nedopušteni 'uvoz'

Medicinske sestre bježe iz Hrvatske glavom bez obzira, samo prošle godine ih otišlo gotovo tisuću: 'Izvan Splita je to ekstremno, a za otoke više nema spasa...'

Nedopušteni 'uvoz'

Koliko Hrvatskoj nedostaje medicinskih sestara, snažnije je i ilustrativnije pokazala jedna slomljena noga nego brojčane procjene prema kojima ih manjka između osam i 12 tisuća. U jednoj je, naime, hvarskoj ambulanti pri Domu zdravlja medicinska sestra prije gotovo tri mjeseca slomila nogu.

Na natječaj kojim je tražena zamjena, mjesecima se nije javio baš nitko: na Hvaru sestara nema, a s kopna se, eto, na otok nije išlo nikome, sve dok se konačno nije javila osoba koja bi upravo danas trebala sići s trajekta. No u ambulanti, u kojoj su se zaposleni mjesecima "krpali", pokrivali i radili dvostruke smjene kako bi se uopće moglo obaviti posao, odahnut će tek kad se na svoje oči uvjere da je zamjena doista konačno stigla.

Višemjesečne potrage

Prema statističkim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj zaposleno je ukupno 30.413 medicinskih sestara; one, odnosno medicinski tehničari, čine najbrojniju profesionalnu skupinu u zdravstvenom sustavu – 44,4 posto, gotovo polovinu od ukupno zaposlenih zdravstvenih radnika. Podaci su to nedavno izneseni na tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb na kojoj se govorilo o položaju medicinskih sestara u Hrvatskoj.

Predsjednica Odbora dr. sc. Ines Strenja-Linić, neurologinja, zastupnica Mosta, napomenula je tada kako se, unatoč na prvi pogled visokim brojkama zaposlenih medicinskih sestara u području zdravstva, suočavamo sa sve većim problemom njihova nedostatka, kao i sve češćim odlaskom medicinskih sestara u inozemstvo. Prema podacima Hrvatske komore medicinskih sestara, do kraja prošle godine status mirovanja članstva zbog odlaska na rad u inozemstvo zatražilo je 926 medicinskih sestara.

Iako postoji cijeli niz problema unutar struke – od neprihvatljivih uvjeta rada, nepoštovanja odredbi Zakona o sestrinstvu, preko neusklađene sistematizacije radnih mjesta i zbrke u nadležnosti i odgovornosti u sustavu rada do nepriznavanje ulaganja u obrazovanje – problem koji se prelijeva izvan struke i koji osjećaju svi korisnici zdravstvenih usluga upravo je nedostatak sestara u Hrvatskoj, čime su posebno pogođeni oni koji žive u područjima izvan većih gradskih sredina, i za što je dobra ilustracija hvarski slučaj. A on nipošto nije iznimka.

– Nedostatak sestara u Hrvatskoj problem je općenito uzevši; nedostatak sestara izvan Splita ekstremno je velik problem, a nedostatak sestara na otocima nerješiv je problem – kaže prim. dr. Dragomir Petric, ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te nastavlja kako "otočnih sestara nema, a vanjske koje dođu nemaju gdje spavati".

– Mi dajemo tisuću i pol kuna terenskog dodatka, ali s tim ne možete platiti smještaj koji je i u zimskom razdoblju skup, a u ljetnom ga uopće nije moguće ni naći, ni platiti. U takvim uvjetima, kad se većinu plaće mora potrošiti na smještaj, mladi ljudi ne žele otići iz gradova i udobnosti življenja u roditeljskoj kući. I ne samo što nitko neće na otok – od sestara do liječnika imamo trajno otvorene natječaje na koje se nitko ne javlja ni na obali. Mjesecima tražimo radiologa za Dom zdravlja u Makarskoj, pedijatra u Kaštelima, na natječaj se ne javljaju ni ginekolozi, imamo problema sa zamjenama u gradovima...

Obrazovna politika

Nedostatak medicinskih sestara na tržištu rada snažno osjećaju i privatnici, najčešće vlasnici ustanova za zdravstvenu njegu (kao i domova za starije). Kako doznajemo iz njihovih krugova, sestrama je uvijek najatraktivniji posao u bolnici – jest težak, ali smjenski i noćni rad omogućuje im pristojn(ij)e prihode. Splitski KBC ima trajno otvoren natječaj, a kako na Zavodu za zapošljavanje sestara uglavnom nema koliko ih se traži, kad bolnica aktivira natječaj – sukcesivno, prema svojim potrebama, povuče najviše upravo onih sestara koje rade kod privatnika, zbog čega živimo u stalnom strahu da ćemo ostati bez njih, objašnjava nam vlasnica jedne od ustanova za njegu u kući, dodajući kako su upravo privatnici u najtežem problemu:

– Rad kod privatnika nije na cijeni. Neujednačeni, često loši uvjeti rada i plaćanja u privatnom zdravstvenom sektoru na loš su glas doveli i one poslodavce koji svojim zaposlenicima osiguravaju dobre uvjete. Zbog toga smo uvijek na repu, uvijek ne samo što nam manjka kadra, nego manjka kvalitetnog kadra. Posve nepravedno, jer Ministarstvo zdravstva i HZZO su oni koji ne prepoznaju kompetencije medicinskih sestara niti imaju potrebu uvesti red u plaćanje sestara prema njihovu obrazovanju. Za sestre prvostupnice HZZO nam ispostavlja fakture kao da imaju srednju stručnu spremu, ali se od nas očekuje da ih plaćamo kao prvostupnice, što mi niti možemo, niti u tome ima poslovne logike. Privatnici su obveznici kolektivnog ugovora prema kojemu sestre moraju biti plaćene, ali zašto nas HZZO u tome ne prati, zašto se oglušuje na stupanj njihova obrazovanja? Ista je situacija sa sestrama u ambulantama, a još uvijek, velikim dijelom, i u bolnicama – i zato sestre bježe iz primarne zaštite!

Jedan od liječnika s kojima smo razgovarali kaže kako su zdravstveni radnici odavno uvidjeli gdje će nastati problem uzrokovan, među ostalim, i manjkavom obrazovnom politikom, s obzirom da se ne usklađuje broj sestara koje izlaze iz (srednjoškolskog) obrazovnog sustava s potražnjom na tržištu rada: "Upozoravali smo, ali nas nitko nije slušao."

Cijena četiri zida

Prema Preporukama za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, broj učenika koji se školuju za zanimanje medicinske sestre/tehničara opće njege trebalo bi, kad je Dalmacija u pitanju, povećati u Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na području gradova Trogira, Kaštela, Solina, Splita, Omiša i Makarske, Sinja, Trilja, Imotskog i Vrgorca te otoka Brača, Hvara i Visa.

Hoće li se to i dogoditi, hoće li tko reagirati na preporuke HZZ-a? Zasad neće, sudeći prema riječima Mirjane Kurtović, ravnateljice Zdravstvene škole u Splitu. Škola će i u idućoj školskoj godini, kao i dosad, upisati po jedan razred svih smjerova osim sestrinskog, u koji će se opet upisati dva razreda učenika. No to je puno manje od potreba.

– U ta dva razreda upišemo svake godine 48 učenika, iako ih se oko 800 prijavi na više smjerova, uključujući i sestrinski. Ali samo onih kojima je sestrinski smjer prvi izbor ima četiri puta više nego što ih se primi.

Na pitanje zašto ih se onda više i ne upiše, s obzirom na potrebe i interes, ravnateljica Kurtović odgovara kako bi se "puno toga trebalo poklopiti".

– Nije stvar u tome što mi, iako u novoj školskoj zgradi, nemamo uvjeta za otvaranje još razreda, niti bismo u tom slučaju imali dovoljno stručnog edukacijskog kadra kao što ga imamo sad, za razliku od drugih zdravstvenih škola koje se moraju okrenuti vanjskim suradnicima. No posao je države, ministarstava zdravstva, obrazovanja i rada, kao i politike općenito, da se odrede obrazovne kvote, a one zasad ostaju iste. Imamo iznimno zahtjevnu nastavu, u 3., 4. i 5. razredu naši učenici prođu 4600 sati struke; država ogroman novac ulaže u obrazovanje sestara, a one odlaze raditi u inozemstvo, iako i kod nas itekako ima posla. Netko tako dobije gotovog, dobro obrazovanog radnika bez uloženog novčića. U školu nam čak stižu upiti njemačkih poslodavaca zainteresiranih za regrutiranje sestrinskog kadra, ali mi im nikad ne izlazimo u susret, kaže Mirjana Kurtović.

No i kad bi se obrazovne kvote prilagodile potrebama tržišta, odnosno kad bi se školovalo više sestara, to je samo jedan kotačić u sustavu.

Tim sestrama treba osigurati uvjete za rad na područjima gdje su najpotrebnije – a lokalnih zaposlenika tražene struke nema – kao što su otoci, Lika, Slavonija, ali i sva radna mjesta na koja se ne može otići ujutro, a kući vratiti poslije podne, nego zahtijevaju smještaj. A "smještaj" postaje čarobna riječ za svakoga tko nije turist. S rezervacijom.

– U Milni je prošle godine lokalna samouprava dala smještaj za doktoricu. Koliko je to koštalo, nemojte me ni pitati, no plaćeni smještaj jedini je način da se nekoga dovede. Gdje god imamo mogućnost osigurati četiri zida – ne govorim o stanovima, apartmanima, nego minimumu prostora i komfora – mi to uradimo, kao u Sućurju na Hvaru. Gdje možemo plaćamo terenski dodatak, ali nešto ćemo u budućnosti morati sustavnije učiniti. Sa strane Doma zdravlja učinit ćemo što god možemo, no upozoravamo i lokalnu upravu da će se morati naći načina da deficitarni kadar uopće ima uvjeta doći. Liječnika, sestru, tko god zatreba, trebat će ili platiti ili ga nećemo imati.

Nedopušteni 'uvoz'

Dr. Petric objašnjava kako je problem smještaja ogroman, no nekoć ga nije bilo. Postojali su društveni stanovi – u jednome takvome i sam je svojedobno, kao mladi liječnik, stanovao na Šolti – no devedesetih godina ti su stanovi dani u otkup, čime ih je zdravstveni sustav izgubio, na svoju veliku štetu i trajni trošak.

Iz razgovora s više zdravstvenih radnika, kao i vlasnika privatnih zdravstvenih tvrtki, izdvajaju se još dvije mogućnosti ublažavanja problema nedostatka sestara: otvaranje zdravstvenih škola ili smjerova na otocima, uz osiguravanje vanjskih predavača stručnih predmeta, te istodobno gašenje obrazovnih programa kojima je tržište zasićeno. Polaznici bi na taj način bili sami otočani, visokomotivirani da ostanu "kući" gdje odmah mogu dobiti posao; s vremenom bi sav kadar koji se sad na otoke povlači s kopna stvarajući manjak radnika – i ostao na kopnu. Druga mogućnost se odnosi na – zasad nedopušteno – zapošljavanje sestara iz trećih zemalja, na primjer BiH, Srbije itd., uz privremene dozvole za rad dok se "uvoz" sustavno ne riješi.

Pad broja nezaposlenih


U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje doznajemo da je ukupan broj zaposlenih medicinskih sestara u zadnje tri godine rastao prosječno za 0,6 posto. Prošle godine zabilježen je najveći prosječan broj zaposlenih sestara, njih 3345 (najveći relativni prosječni porast – 11,5 posto – u zadnje tri godine imali su operatori na medicinskim uređajima, a najveći apsolutni porast zaposlenih u tom razdoblju imali su njegovatelji invalidnih i bolesnih osoba u kući, njih119. Iako je ukupan broj zaposlenih svih zdravstvenih struka u laganom porastu, broj nezaposlenih, prijavljenih pri Regionalnom uredu HZZ-a Splitu, za područje Splitsko-dalmatinske županije – snažno opada.

U grupi zanimanja medicinskih sestara prosječan relativni pad broja nezaposlenih zadnje tri godine je 24,4 posto: u veljači 2014. u evidenciji Zavoda na razini cijele Hrvatske bilo ih je 2614, dok je prosječan broj nezaposlenih sestara u veljači 2018. bio 813. Slična pojava događa se i s ostalim zdravstvenim strukama.

Također, u svim promatranim zdravstvenim strukama broj zaposlenih je značajno manji od broja traženih radnika. Na primjer, u grupi zanimanja medicinskih sestara broj zaposlenih je značajno manji u odnosu na broj traženih zadnje tri godine, što znači da više od polovine prijavljenih potreba poslodavac nije realizirao, odnosno nije nikoga zaposlio.

 

Naslovnica Hrvatska