Novosti Hrvatska

teški zločini, ali bez kazne

Nasilnici izmiču zakonu jer čak 70 posto žena povlači prijave, a jedna stvar bi tome mogla stati na kraj

teški zločini, ali bez kazne

Prijave nasilja u obitelji nezaobilazan su dio policijske statistike, svake godine u sve većem udjelu. Osim činjenice da su svi pokrenuti postupci mučni za žrtvu koja u pravilu prolazi sekundarnu viktimizaciju, kako od institucija tako i od svoje okoline, porazan je podatak da rezultat svega toga bude veliki postotak prijavljenih kaznenih djela koja ne budu okončana sudskim postupkom zbog odustajanja od prijave.
Preveliki pritisak dovede žrtve u situaciju u kojoj jedini izlaz vide u tome da povuku svoju prijavu i negiraju pravu dimenziju onoga što im se dogodilo. U takvim situacijama, daljnje procesuirane je uvelike otežano, u pravilu nemoguće.
- Žene koje su žrtve obiteljskog nasilja od strane partnera vrlo često povlače iskaz o nasilju koje su preživjele. Prema našem iskustvu u radu za ženama žrtvama obiteljskog nasilja, čak 70 posto žena povlači izjavu o nasilju. To konkretno znači da se u slučaju povlačenja žrtvine prijave protiv nasilnika, postupak odbacuje i ne nastavlja ex officio tj. po službenoj dužnosti. Žene zbog srama, straha, situacije koja se čini bezizlazna te samog sustava koji nema krizne centre za pomoć, koja je hitno potrebna, niti obvezu prijavljivanja nasilja udrugama, koje se bave nasiljem, a mogu pružiti psihosocijalnu, psihološku i pravnu podršku te samog dvostrukog kažnjavanja, povlače tužbe – kaže nam Karmela Šegvić iz organizacije za promicanje ženskih prava “Domine”.
Istanbulska konvencija
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilje u obitelji je svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja i kao takvo svrstano je u prekršajne postupke pred sudom. To izuzetno otežava situaciju, jer se postupci po službenoj dužnosti nastavljaju i vode samo u slučaju kaznenog djela. Državno odvjetništvo odlučuje hoće li pokretati kazneni postupak za nasilju u obitelji što često završi nepokretanjem kaznenog postupka jer ovisi o izjavi žrtve.
- Nasilje ostaje nekažnjeno ili s minimalnim prekršajnim sankcijama i u vrlo visokom postotku se ponavlja! Svrstavajući nasilje u obitelji pod prekršaj, umanjuje se i sami značaj nasilja u obitelji kao društveni problem koji je prema svim statistikama svake godine sve veći. Drugim riječima, govorimo ženama žrtvama nasilja i žrtvama obiteljskog nasilja da su prepuštene same sebi i da neće dobiti pomoć od strane institucija. Dapače, sam sustav će ih provlačiti kroz mučan, težak i dug postupak u kojem će se često dogoditi da i same budu optužene za nasilje pred djecom, a zbog toga što su se branile od nasilja. Još jednom bih naglasila važnost ratifikacije Istanbulske konvencije. Svakim danom smo svjedoci sve većeg broja nasilja nad ženama kao i ubojstvima od strane partnera ili bivših partnera. Konvencija sadrži instrumente hitne pomoći kroz osnivanje obveznih kriznih centara, kao i činjenicu da sud sam nastavlja po službenoj dužnosti voditi postupak te je sud obvezan doći do svjedočenja susjeda, ostatka obitelji, prijatelja, kolega i sl. Time se prekida niz šutnje koji obavija nasilje u obitelji i rade se snažni koraci prema tome da se nasilju “stane na kraj”. Žrtve su prema Konvenciji također pošteđene mučnog svjedočenja i straha da se suočavaju s nasilnikom više puta kroz sudski postupak – kaže naša sugovornica.
Osveta kroz lažne iskaze
Na kraju je naglasila da nasilje nije i nikad neće biti privatna stvar.
- Nasilje je društveni problem, društvena opasnost i odgovornost za nasilje snosi isključivo nasilnik. Žena ima pravo prijaviti nasilnika i dužnost je sustava da ženu, odnosno žrtvu zaštiti. Problem nasilja nad ženama ne možemo skrivati pod sve oblike nasilja. Žene ne odustajte! Svaka vaša prijava korak je naprijed ka poboljšanju sustava zaštite žena i žrtava nasilja – izričita je Karmela Šegvić.
Iz “Udruge Bijeli krug Hrvatske” također kažu kako je povlačenje iskaza od strane žrtve otežavajući faktor za nastavak postupka.
- Što se tiče iskustava u radu Udruge moramo naglasiti kako se nismo često susretali sa korisnicima ili korisnicama koji su odustajali od kaznenog ili prekršajnog postupka, odnosno koji bi kasnije povlačili prvotni iskaz. Nama se najčešće korisnice javljaju prije prijave obiteljskog nasilja te mi s njima radimo na psihosocijalnom osnaživanju i pružanju primarne pravne pomoći kako bi i podnijeli prijavu. Također radimo i s korisnicima koji nam se javljaju kada je postupak već pokrenut te im pružamo psihosocijalnu potporu i primarnu pravnu pomoć neovisno o fazi u kojoj se njihov postupak nalazi. Kod sudskih postupka ne možemo decidirano tvrditi, ali svakako stoji da je, ukoliko žrtva odustane od svjedočenja i povuče svoj iskaz, teže kasnije dokazivati kazneno ili prekršajno djelo koje se optuženom stavlja na teret. Udruga Bijeli krug Hrvatske, međutim, nastavlja pružati potporu i onim žrtvama koje odustanu od postupka, te nastavljamo raditi na njihovom osnaživanju i pružati potporu u svakodnevnom životu – pojasnila nam je Livija Plančić, predsjednica Udruge.
Dodatni problem kod precesuiranja svih oblika nasilja su slučajevi kada osobe kod konfliktnih razvoda podnose lažne prijave radi osvete bivšem partneru. Takva lažna prijavljivanja potpiruju banaliziranje kaznenih djela na razinu uobičajenih bračnih sukoba.

Naslovnica Hrvatska