Novosti Hrvatska

DELICIJA NA DALEKOM ISTOKU

Azijci doslovce 'očistili' Jadran: zbog ilegalnog izlova, morski krastavci će nestati iz Dalmacije i Istre! Stručnjaci upozoravaju da u uništavanju podmorja sudjeluju hrvatski ronioci i preprodavači

DELICIJA NA DALEKOM ISTOKU

Trpovi se komercijalno love već tisuću godina. Područja sakupljanja su Tihi i Indijski ocean. Neki se jedu sirovi, dok se većina komercijalnih vrsta prerađuje u suhi proizvod koji se zove 'trepang'

Dok se turizam "odmara" u ovo zimsko vrijeme, neki morski organizmi, poput trpova i školjkaša, izlovljavaju se gotovo svakodnevno zbog visoke otkupne cijene i profita koji im donosi status prave gastronomske delicije, vrlo tražene na azijskom tržištu.

Tako barem tvrde upućeni u "podmorske" prilike, koji upozoravaju na nedostatak kontrole statusa toga dijela živog svijeta u Jadranu. Nakon što su morski krastavci tijekom 90-ih godina doslovno opustošeni u akvatoriju Makarskog primorja, što je dovelo do nedostatka kisika ispod morske površine, lovci na trpove prebacili su se na druge lokacije, naročito po srednjoj Dalmaciji.
 

 

 


– Trpovi se u Hrvatskoj ne smiju komercijalno iskorištavati od 1. srpnja 2017. prema Pravilniku o sakupljanju zavičajnih divljih svojti. Trenutačna situacija jest nepoznanica jer ne postoji kontrola ni monitoring statusa njihove populacije u Jadranu. Međutim, kada uzmemo u obzir novije spoznaje o tonama i tonama tih organizama koje se svakodnevno ilegalno izlovljavaju, bojim se da su određena obalna područja već sada u potpunosti devastirana. Područja za koja, iz zaista puno izvora, znamo da su poprišta tih nezakonitih aktivnosti jesu obala Istre i cijela Dalmacija. Masovni izlov prijeti cijeloj obali gdje god ima resursa, nema iznimaka – upozorava Filip Bukša, biolog iz WWF-a Adria, regionalnog ogranka Svjetske organizacije za zaštitu prirode.

Prije zabrane, trpovi su bili odličan izvor zarade. Svojedobno su se iz Hrvatske izvozili preko tvrtke registrirane u Splitu. Sjećamo se ponude Tajvanca koji je pod Marjanom tražio 15 radnika za posao s tom "robom" zbog visoke cijene koju nude otkupljivači. Lani je na graničnom prijelazu Pasjak iznad Rijeke zatečen Kinez s 36 kilograma tih jadranskih stanovnika koje je pokušao prošvercati...

Bukša kaže kako je krajem prošle godine nekolicina stranih državljana otkupljivala trpove diljem obale. Dobavljali su im ih ronioci, ali i brojni drugi.

– Čitav je niz profila ljudi koji čine podršku ilegalnim preprodavačima svojim sakupljanjem i čišćenjem trpova, prijevozom, skladištenjem... Cijena koju dobivaju ronioci vrlo je niska u Hrvatskoj u usporedbi s onim što postižu preprodavači na azijskim tržištima. Naravno, nitko ne spominje koliko je sam proces obrade sirovine do konačnog proizvoda dug, energetski skup i koliko otpada nastaje.

Cijene variraju ovisno o kvaliteti sirovine, odnosno o tome koliko je visok sadržaj organske tvari u koži trpa, a koliko je tu kalcifikata koji treba otopiti iskuhavanjem. Ali za trpove najviše kvalitete, krajnja cijena je nekoliko stotina dolara po kilogramu sušenog mesa. Za kilogram suhe tvari treba 100 i više kilograma živog svježeg organizma – navodi WWF-ov biolog.

Podvodni ribolovac Pero Ugarković, autor brojnih članaka o ekologiji i biologiji mora, te urednik internetskog portala Podvodni.hr, kaže kako vađenje trpova za ješkanje osobnog parangala nikad nije bilo problematično.

– U teoriji, to bi bila dobra stvar jer bi donijela nešto novca u proračun kada bi se osigurao način selektivnog vađenja, kao što se radi u nekim drugim zemljama, ali moramo izabrati između samo dvije krajnje opcije, potpuna zabrana ili uvjetno dopuštenje. Prvo je, nažalost, realna preventivna mjera, jer ovo drugo je fantazija za naše današnje uvjete – smatra Ugarković.

Prema njegovim riječima, makarsko podmorje se u međuvremenu uvjetno oporavilo, no realna slika nije poznata jer struka nema sredstava za praćenje.

– U zadnjih nekoliko godina trpovi su se vadili po Makarskom primorju i ostalim dijelovima Jadrana, ali ne ni blizu u istim količinama kao devedesetih. Proteklo ljeto je ekipa operirala na tom području i na pozicije su dolazili kombijem. Kontrole na terenu su slabe, ali najavljuju se promjene i sredstva su osigurana – kaže naš sugovornik.

Iskusni ronilac dodaje kako je situacija sa školjkama znatno lošija, pogotovo s brbavicama, kućicama i prstacima, iako je zakonom definirano gdje se školjkaši smiju uzgajati i izlovljavati, jer se na tim mjestima prati, na mjesečnoj bazi, njihova sanitarna ispravnost. No, u sezoni se izlovljavaju gdje god ih ima.

 

 

 

 

 


– Školjkaši su znatno ugroženiji jer ih se lako i brzo može prodati, dok za trpove treba osigurati distribucijske kanale u druge zemlje. Ilegalnu prodaju brbavica i kućica može obavljati gotovo svatko, počevši od osnovnoškolaca, a naše društvo uzdiže te djelatnosti kao tradicionalne i junačke, pa se mladim krivolovcima čestita na rezultatima. Inače, ne bih imao ništa protiv vađenja tih školjaka da se koriste metode koje ne ostavljaju ekološke posljedice na morsko dno, poput bockanja – ističe Ugarković.

Ono što nam nedostaje jesu inspektori koji bi trebali provoditi kontrole na terenu, kao i visoke kazne. U praksi, čak i kada se kazneni prijedlog donese, prekršitelji se pravdaju lošim imovinskim statusom.

– U današnje vrijeme, kada se značajno povećava onečišćenje u plićim morskim područjima, trpovi imaju važnu ulogu u očuvanju stabilnosti ekosustava, te je zaista od presudne važnosti njihovo pravilno gospodarenje – smatra dr. Marija Despalatović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

– Krajem tridesetih godina 20. stoljeća javljaju se pokušaji uvođenja trpova u prehranu Europljana, pa se tada skupljaju, prerađuju i konzerviraju i na području Istre. Već tada su znanstvenici upozoravali na potencijalnu ugroženost vrste. Interes za izlovljavanjem trpova na području Jadrana ponovno se javlja 1994. godine, a obični trp naročito se izlovljavao na području Makarske, te se poluprerađeni proizvod izvozio na Daleki istok.

Zbog nekontroliranog izlova na pojedinim područjima dogodili su se prelov i slabo obnavljanje vrste, dok se na područjima na kojem se trp intenzivno jednokratno sakupljao populacija prirodno obnovila u tri godine, što potvrđuju tadašnja istraživanja – kaže nam dr. Despalatović, koja rješenje vidi u stalnom nadzoru i kontroli nadležnih institucija, kao i učestalim istraživanjima promjena koje nastaju u zajednicama morskog dna kao posljedica sakupljanja trpova. No, do sada, nitko od znanstvenika nije zatražio istraživanja.

 

 

 

 


Da ih nema, podmorje bi ostalo bez kisika

Trp vrste Holothuria tubulosa je čest u Jadranskom moru na dubinama do 100 metara, a prisutan je na različitim tipovima dna, na pjeskovitom i muljevitom, ali i hridinastom. Može narasti i do 35 centimetara, a težiti i više od 300 grama. Slabo su pokretljivi, gutaju površinski sediment i hrane se raspadnutom organskom tvari i pridruženim mikroorganizmima.

Dr. Despalatović navodi kako zbog načina prehrane imaju veliki utjecaj na okoliš jer aktivno prerađuju sediment, prozračuju ga i tako mijenjaju uvjete na morskom dnu. Svojim djelovanjem pospješuju povratak hranjivih tvari u vodeni stupac. Da ih nema, nastalo bi stanje bez kisika od kojeg bježe ribe, rakovi i drugi pokretni organizmi, a nepokretni – ugibaju.

 

Naslovnica Hrvatska