Kao prolazni član Posebnog stručnog povjerenstva (PSP) za kurikularnu reformu pri MZO, želim podijeliti svoje viđenje rada na reformi obrazovanja kada sam prihvatio premijerov poziv. Prvo iznenađenje bilo mi je (sigurno opravdana) nestrpljivost javnosti, jer inače ne vidim zašto bi srljanje u rokove bilo važnije od kvalitete obrazovanja?
Drugo, shvatio sam da je javnost bila iznimno zadovoljna (što je rijetka pojava) radom prethodnog “Jokićeva” PSP-a - pa zašto je onda prethodno? Pod pritiskom nije bilo prilike postaviti pitanje “što želimo postići i kako”, kao da je to već bilo “odrađeno”, što vjerojatno i jest.
Ali ako se na PSP-u radi samo o prilagodbi nekoj konvenciji i već zadanim smjernicama, ja sam beskoristan. A sada o obrazovanju, što je ništa manje nego kreiranj...