Novosti Hrvatska

IZGUBLJENA GENERACIJA

Stvar je vrlo jednostavna i prosta: evo kako je propao projekt hrvatske budućnosti, a država se polako počela pretvarati u napuštenu hrpu planina i dolina

IZGUBLJENA GENERACIJA

Projekt stambenog zbrinjavanja znanstvenih novaka u Zagrebu doživio je neslavan finale. Stanovi u novom zagrebačkom kvartu Podbrežje, gdje su se mladi znanstvenici trebali smjestiti, gotovo su pred useljenjem, ali mladih znanstvenika – nema.

Naime, za znanstveni podmladak u Podbrežju izgrađeno je ukupno 208 stanova – pri čemu valja istaknuti da se radi o stanovima na kredit uz povlaštenu kamatu od dva posto, koju subvencionira Grad Zagreb - ali na natječaj za njihovu kupnju javilo se samo tridesetak zainteresiranih novaka.

Stoga je Grad Zagreb odlučio promijeniti kriterije za prodaju tih stanova, pa će tako prednost pri kupnji – po povoljnoj cijeni od 1466 eura po kvadratnom metru – sada imati branitelji, žrtve silovanja u Domovinskom ratu, vrhunski sportaši, kulturni djelatnici, umjetnici te zaposlenici gradske uprave u školstvu i zdravstvu. Očekuje se da će se odluka o izmijenjenim kriterijima u skupštinskim klupama naći ovoga tjedna.

U obrazloženju koje je poslano skupštinarima, kao razlog zbog čega se u posljednji čas mijenjaju kriteriji za prodaju stanova navode se "negativni migracijski trendovi" i "želja za poboljšanjem demografske slike". No, kako je utvrđeno na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za obrazovanje i sport, stvarni razlog krije se u činjenici da se na natječaj za kupnju stanova prijavilo premalo znanstvenih novaka.

Na papiru, sve je izgledalo kao pametna ideja koja za cilj ima spriječiti "odljev mozgova", odnosno potaknuti najpametniji dio mlade generacije da ostane u Hrvatskoj. No dogodio se debakl - u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji ti pametni mladi ljudi odbili su mogućnost da jeftinije od tržišne cijene dođu do stana.

Znači li to da naši mladi znanstvenici uglavnom već imaju riješeno stambeno pitanje?

Teško da je tako. Sasvim je moguće, doduše, da je manji dio novaka naslijedio kakav stančić ili su im ih roditelji kupili, ali zasigurno većina njih živi s roditeljima ili u podstanarstvu. Zašto su onda masovno propustili ovu jedinstvenu priliku da na račun vlastite pameti i sposobnosti iskazanih tokom studija sebi priušte stan uz značajno povoljniju kamatu od njihovih vršnjaka koji nisu znanstveni novaci?

Odgovor je, zapravo, prilično jednostavan. Zato što nemaju stalan posao. U eri neoliberalnog kapitalizma ti mladi ljudi - kao i najveći dio njihove generacije – prisiljeni su potpisivati ugovore na određeno vrijeme i prihvaćati ostala fleksibilna čudesa, te je onda posve logično da se ne mogu upustiti ni u kakav kredit, odnosno ni u kakav aranžman koji zahtijeva dugogodišnju kontinuiranu otplatu, pa makar i s povlaštenom kamatom.

Na taj način, ova priča o znanstvenim novacima Zagrebačkog sveučiišta ispostavlja se kao zrcalo stvarnosti društveno-ekonomskog modela na koji smo pristali, a koji se bazira na famoznoj "fleksibilizaciji" radnih mjesta i općenito poslovanja. Već sada ogroman dio mlade generacije prinuđen je raditi poslove na određeno vrijeme, a stručnjaci tvrde kako će se taj trend u budućnosti samo povećavati.

U našim medijima obično se ta "fleksibilizacija" predstavlja kao nužan i neophodan alat ekonomije 21. stoljeća, a kritičare tog koncepta proglašava se "kočničarima gospodarskog napretka" i ekonomskim neznalicama koji "ugrožavaju poduzetničku klimu".

Nerijetko se sudbina našali, pa se odmah pored takvih "profleksibilnih" tekstova nađe i kakva vijest o iseljavanju mladih, uz žalopojke zbog negativnih demografskih trendova koji prijete da će Republiku Hrvatsku pretvoriti u napuštenu hrpu planina i dolina, bez stanovnika.

A to bi zapravo trebao biti jedan te isti tekst, jer su te stvari uzročno-posljedično povezane: dogma o "fleksibilnosti poslovanja" ima direktan utjecaj na demografske trendove.

Stvar je ektremno jednostavna. Ako mladi ljudi ne mogu računati na stalno radno mjesto, odnosno na stalne i kontinuirane mjesečne prihode, onda neće imati ni hrabrosti da se upuste u avanturu dizanja stambenog kredita i kontinuiranog plaćanja mjesečnih rata. A ako ne mogu riješiti stambeno pitanje, onda neće imati hrabrosti ni da se upuste u zasnivanje obitelji i podizanje djece, čime će se pokazati da su katastrofična predviđanja naših demografa bila ispravna.

Stvar je toliko jednostavna da se može prikazati i prostim matematičkim algoritmom. Nema stalnog posla - nema mogućnosti za dizanje stambenog kredita - nema stana - nema djece - nema Hrvata. Ukratko: bila jednom jedna zemlja. Ubila je fleksibilnost.
 

Čardak u Podbrežju

U naselju Podbrežje planirana je gradnja jedanaest stambenih zgrada s ukupno 1800 stanova, a čitav bi kompleks – koji uključuje i školu, dva vrtića, bazen, kulturni centar – trebao biti završen do 2020. godine.

Prve četiri zgrade s ukupno 608 stanova bit će useljive već početkom 2018. godine, a zamišljeno je da po dvjesto stanova bude za mlade obitelji s djecom i siromašnije građane, dok su se u preostalih 208 stanova trebali useliti znanstveni novaci Sveučilišta u Zagrebu, kojima je Grad Zagreb planirao subvencionirati kamatu. Nakon "masovne odbijenice" znanstvenih novaka, projekt je sada izgubio izvorni smisao.

Naslovnica Hrvatska