Novosti Hrvatska

velike pljačkaške priče

Hoće li naša djeca znati da se iza nekih od najbogatijih obitelji kriju krvavi milijuni ili će vezati konja gdje im gazda kaže?

velike pljačkaške priče

U Klagenfurtu ilitiga Celovcu, počinje suđenje Iviću Pašaliću. Austrijsko tužiteljstvo tereti ga za izvlačenje 32 milijuna eura iz propale "Hypo banke" preko spornog zemljišta na Pagu. Vijest je to koja mlađima od trideset ne znači ništa.

Tko je uopće taj doktor Pašalić, i otkud njemu moć da za tamo neke Austrijance vrti toliki novac? Stvarno, tko od tih mladića i djevojaka kojima svakodnevno evociramo uspomene iz naše novije povijesti - zna za Pašalića, desnu ruku Franje Tuđmana? Uostalom, štiti ga i presumpcija nevinosti, i zašto ne bi vjerovali da je tako, dok se, i ako se - ne dokaže drukčije?

Kad dinar postane marka

Vjerojatno bi tako mladi reagirali i na neku vijest o marifetlucima "dijamantnog" generala Vladimira Zagorca, ili na imena koja su bila umiješana u ortakluk oko pljačke Dubrovačke banke, ili nekadašnjeg ZAP-a, a današnje FINA-e u Vukovaru, neposredno pred ulazak četnika kojima su, kako i spada, ostavljeni prazni sefovi, samo što novac iz njih, izgleda, nije završio gdje je trebao - u financijskom krvotoku, već u privatnim džepovima.

Što ti ljudi koji još nisu dohvatili Isusove godine znaju o tome kako su prisvojena najveća socijalistička poduzeća, i kako su do jučer gologuzi vozači, mesari ili umirovljenice poput majke Nadana Vidoševića - postali tajkunima, skorojevićima, rockfellerima iz našega sokaka?

Ovo društvo prošlo je prvotnu akumulaciju kapitala u ratnim i poratnim godinama, i time su njegove traume teže nego drugdje gdje se to radilo u "redovitim okolnostima". I da, netko je tada zaradio metak, drugi imetak, a koliko je od toga završilo po računima u stranim bankama - nitko i nikada neće doznati.

Taj je novac toliko puta promijenio titulara da mu se zameo svaki trag. Postoje manekeni bogatstva, koje danas pratimo po svim tim lifestyle kronikama, koji tek čuvaju lovu za druge, jer su se oni koji su ga opljačkali skrili iza njihovih skuta, da ne bi mi, koji još pamtimo gdje su i kako došli do teških para - po tome možebitno čačkali i huškali na njih pauperizirani narod.

Papala maca

Dvadeset i šest godina nakon početka rata u Hrvatskoj, još je puno velikih pljačkaških priča obavijeno velom tajne i kao da se čeka da svjedoci vremena presele na ahiret - pa ih prekrije potpuni zaborav.

Tko je sve zaradio na pretvaranju jugoslavenskog dinara u hrvatski, kad su građani po nalogu novih vlasti vraćali jugodinare, a oni, zahvaljujući torbarima završavali u Bosni, gdje su se pretvarali u dojč marke i slijevali u džepove pojedinaca koji su danas velike face?

I možete li zamisliti veće pljačke od te kada je pokupljena sva gotovina jedne države, pa umjesto da se mrski dinar poslalo u povijesnu ropotarnicu, samo ga se pretvorilo u dojč marku i preko noći zaradilo koliko, recimo, veliki industrijalci na Zapadu ne zarade u cijelom poslovnom vijeku?

Ni na pitanje gdje je završio novac od otkupa društvenih stanova, a u pitanju su također milijarde - nikad nismo dobili jasan odgovor?

Što je s milijardu i pol kuna podijeljenih u Račanovoj i Sanaderovoj eri tobožnjim poduzetnicima u obliku kredita iz propalog Fonda za razvoj i zapošljavanje, da bi oni vratili tek pet milijuna, a ostalo - papala maca?

I hoće li sutra naša djeca i unuci znati da se iza imena nekih superbogatih hrvatskih familija kriju nerijetko i ratni, krvavi milijuni? Znat će vraga, na djelu će biti već treća ili četvrta generacija bogatašića, a to što im se pradjed ili čukundjed obogatio švercajući municiju dok je sirotinja ginula - neće više bilježiti ni novinski arhivi.

Tko je jamio - jamio; uloge su podijeljene, društveni odnosi zabetonirani do kakvog rata, revolucije, koja će opet iznjedriti novu klasu milijardera - a ostale, kao što je i danas slučaj - pretvoriti u njihove sluge koji vežu konja gdje im gazda kaže.

Naslovnica Hrvatska