Turisti nadiru sa svih strana, kreću se u grupama od po nekoliko tisuća, miruju danju, izlaze noću, do podne leže po gradskim livadama, a iza ponoći se bacaju pod farove jurećih vozila, nezadrživi su, kako jedan ode, dvojica dođu, i djecu sa sobom dovode, za koji dan će ih biti više nego ljudi, sve će zaposjesti, i zadnja neosvojena šupa uskoro će biti njihova, a na kraju će svi pocrkati od smrada jer za njima neće imati tko čistiti.
Mislite da se šalimo? Da pretjerujemo? Ni govora, osvrnite se, uostalom.
Evo, u novinama piše da ni u Zagrebu ne znaju što se događa.
Lipanj je oborio sve rekorde, mitska srpanjska rupa začepljena je još u siječnju, od gužve na plažama ni koncesionar se ne vidi, vožnja od Trogira do Makarske ne preporučuje se bez noćenja u Omišu, a preznoje...