Novosti Hrvatska

SIGURNOST I BACANJe HRANE

Biljana Borzan: Velika šansa Hrvatske je da Europi ponudi organske, neprskane namirnice. Treba pitati zašto je luk iz Kine toliko jeftiniji

SIGURNOST I BACANJe HRANE

Proizvesti dovoljno hrane za gotovo 8 milijardi ljudi bez umjetnih gnjojiva, pesticida i drugih metoda koje se koriste u masovnoj poljoprivredi sada nije moguće. Morat ćemo razviti nove metode i tehnologije koje će biti zdravije i učinkovitije, jer način na koji sada uzgajamo hranu nije održiv - smatra Borzan

Razgovarali smo s Biljanom Borzan, izvjestiteljicom EU parlamenta za hranu, koja je nedavno organizirala i vrlo posjećenu konferenciju o sigurnosti i bacanju hrane.

Pazite li vi što jedete? 

- Kad sam bila mlađa, priznajem da nisam pazila što jedem. Navike sam počela mijenjati na specijalizaciji medicine rada i sporta, kada smo učili o prehrani sportaša, zdravim navikama, rekreaciji... Danas jedem zdravije, ali ipak bi se to dalo dodatno "doraditi", osobito kad je slatko u pitanju.

Kupujete li namirnice s ekooznakom? 

- Da, ovisi o prigodi i tipu namirnice. Pogotovo kupujem organsko voće i povrće koje se ne kuha ili na drugi način obrađuje. Organski sektor je velika prilika Hrvatskoj na europskom tržištu. Otkad smo ušli u EU, gotovo 80 posto naših organskih proizvođača svoje proizvode izvozi u Njemačku, Francusku i druge EU zemlje. Potražnja je velika i samo raste. Mali zeleni list sa zvjezdicama na etiketi nekog prehrambenog proizvoda mu značajno diže cijenu. Građani koji su spremni izdvojiti dvaput više novca za organsku salatu moraju biti sigurni da im se tom oznakom garantira kako je ona stvarno uzgojena organski. Neki kupuju organsko zbog životnog stila, a neki zbog zdravstvenog stanja, odnosno bolesti. Varanje takvih ljudi je ravno trovanju.

Vjerujete li našim seljacima da prskaju samo koliko je dopušteno? 

Vjerujem da je većina naših poljoprivrednika odgovorna i poštuje zakone. Naravno, nema tog propisa koji čovjek neće prekršiti zbog pohlepe, neznanja itd.. Unija je propisala da poljoprivrednici koji rukuju pesticidima moraju proći tečaj i imati dozvolu. S obzirom na napredak u toksikologiji i na ono što znamo o djelovanju pesticida na ljudsko zdravlje, potpuno podržavam tu mjeru. No, ona se ne smije provoditi samo pro forma.

Je li vas strah od pesticida na hrani? 

- Vidimo da je zadnjih dana inspekcija pronašla jabuke domaćih proizvođača u kojima je razina štetnih tvari viša od dopuštene. Kad se u proizvodnji hrane pronađe i jedna „trula jabuka“, onda zbog skandala cijeli sektor trpi štetu. Europska unija propisuje dopuštene granice za većinu pesticida na temelju procjena EU agencije za sigurnost hrane i agencije za kemikalije. Te granice postoje s dobrim razlogom jer dobar dio pesticida spada u kategoriju takozvanih hormonskih razarača, dakle spojeva koji dugoročnim taloženjem u ljudskom organizmu mogu izazvati razne poremećaje. Naravno, ni ja ni itko drugi ne može pogledom, okusom ili mirisom utvrditi ima li u voću previše pesticida i zato je nužno da odgovorne državne službe rade svoj posao.

Znate li da agronomi kažu da je samo jabuka prskana više od 20 puta? 

- Bitno je jesu li razine pesticida u tim jabukama u trenutku berbe unutar razina koje su procijenjene sigurnima za ljudsko zdravlje. Nužno je da poljoprivrednici znaju kolika je karenca proizvoda koje koriste i da se pridržavaju uputa i propisa. Bilo bi idealno kada bi se hrana uzgajala bez pesticida, no biljne bolesti i nametnici imaju drugačiji pogled na tu problematiku. Proizvesti dovoljno hrane za gotovo 8 milijardi ljudi bez umjetnih gnjojiva, pesticida i drugih metoda koje se koriste u masovnoj poljoprivredi sada nije moguće. Morat ćemo razviti nove metode i tehnologije koje će biti zdravije i učinkovitije, jer način na koji sada uzgajamo hranu nije održiv. Pogledajte samo što se događa s pčelama, nestaju alarmantnom brzinom i sve upućuje da se to togađa zbog pesticida.

Kakva je hrana u Bruxellesu?

- Budući da rijetko imam puno slobodnog vremena, najviše se hranim u menzi Europskog parlamenta gdje je hrana solidna. Belgijanci su inače opsjednuti prženim krumipirićima i digli su ih na razinu nacionalnog simbola. Ako mene pitate, krumpir kao krumpir, nisam njime previše impresionirana. Druge dvije stvari po kojima je Belgija poznata, pivo i čokolada, zaista su vrhunski i raznoliki.

Borite se protiv bacanja hrane, a među EU zemljama po tom pitanju najgore su Belgija i Nizozemska? 

- Prema istraživanju provedenom 2013. najviše po glavi stanovnika bacaju Nizozemci, čak 541 kilogram, nakon njih slijede Belgijanci, Ciprani i Estonci. S druge strane, najmanje hrane, 72 kilograma po stanovniku, baci se u susjednoj Sloveniji. U društvu s odlikašima su također Rumunjska, Bugarska, Malta i Češka.

Hrvatska tada nije bila obuhvaćena istraživanjem jer nije bila članica EU-a, no kombiniranjem podataka iz drugih istraživanja dođe se do broja od devedesetak kilograma po stanovniku.

Moram naglasiti činjenicu da EU nema opće prihvaćen način mjerenja bacanja hrane i da su sve brojke procjene iz raznih neovisnih istraživanja. Moguće je da Belgija i Nizozemska samo najučinkovitije mjere bacanje hrane, dok se u zemljama koje su u istraživanju najbolje loše prati ta pojava. Jedinstvena definicija bacanja hrane i metodologija mjerenja na razini Unije su jedan od prioriteta na koje će ukazivati moj izvještaj.

Biste se složili s nekim našim analitičarima koji kažu da nam iz EU-a šalju smeće od hrane? 

- Što se tiče sigurnosti hrane, ona je vrlo jasno regulirana na razini EU-a i incidenti koji se događaju kod nas, nažalost, događaju se i u drugim državama članicama EU-a.

Međutim, kvaliteta hrane uopće nije regulirana na razini EU-a. Otkako sam počela raditi u Odboru za jedinstveno tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta, naši građani su mi se najviše javljali upravo oko problema kvalitete hrane, ali i drugih proizvoda poput deterdženata, kozmetike, automobila i slično koji se prodaju na našem tržištu.

Naime, oni koji su imali priliku kupovati u inozemstvu primijetili su razlike između naizgled istih proizvoda kupljenih u Hrvatskoj i, primjerice, Njemačkoj ili Italiji. Unatoč činjenici da su i Slovačka i Češka obavljale istraživanja koja jasno pokazuju da su proizvodi u novijim članicama ne samo niže kvalitete već i skuplji, Europska komisija kaže da, dok je proizvod siguran, nema potrebe za reakcijom na razini EU-a.

Zato sam u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu pokrenula istraživanje kojim ćemo provjeriti kvalitetu hrane na našem tržištu kojim namjeravan izvršiti dodatan pritisak na EK. U anketi koju je radio GfK na reprezentativnom uzorku od 800 građana, odabrani su proizvodi koje ćemo usporediti s onima na njemačkim policama.

U istoj anketi se čak 82 posto građana izjasnilo kako smatraju da proizvodi lošije kvalitete završavaju na našem tržištu, a 72 posto vjeruje da nas zapadne kompanije tretiraju kao građane drugog reda. To su vrlo značajni postoci, ali ja ne želim prejudicirati rezultate, jer se uistinu trudimo da sve bude maksimalno objektivno, transparentno i kvalitetno odrađeno, kako ne bi bilo osnove za osporavanje rezultata.

Je li Hrvatskoj baš potrebno da pored svih svojih resursa uvozi piletinu iz Tajlanda, luk iz Kine, grah iz Kirgistana i gotovo tijesto za pecivo iz Njemačke?

- Prvo treba postaviti pitanje zašto je luk iz Kine toliko jeftinije proizvesti, platiti carinu i transportirati preko pola svijeta nego uzgojiti u Hrvatskoj. No postavlja se i pitanje smije li država tjerati građane da kupuju skuplje samo zato što je domaće? Da živimo u državi blagostanja s višestruko većom prosječnom plaćom, možda.

Nažalost, realnost je drugačija. Ogroman dio proračuna EU-a ide na zajedničku poljoprivrednu politiku, radi se o milijardama eura za poticanje proizvodnje. Unatoč tome, događa se ovo što vi spominjete. Ni pametniji od mene još nisu pronašli rješenje za taj problem, no znam da izolacija i dizanje granica nisu rješenje. Da je tako, Sjeverna Koreja bi bila najbogatija država svijeta.

Preporuka znanstvenika je da se piletina drži smrznuta do 6 mjeseci, ali neki naši trgovci taj rok i te kako premašuju. Bi li to trebalo zakonski regulirati?

- U zemljama EU-a i u Hrvatskoj nije zakonski propisano koliko dugo može biti pohranjeno zamrznuto meso koje se prodaje potrošačima, već to određuju sami proizvođači. Meso teoretski vječno može biti zdravstveno ispravno ako je ispravno duboko zamrznuto. Kvaliteta je druga stvar i naravno da je svježe uvijek bolje od zamrznutog.

EU Regulativa o informiranju potrošača o hrani propisuje da zamrznuto meso mora nositi datum zamrzavanja. Na deklaraciji mesa mora pisati datum zamrzavanja ili datum prvog zamrzavanja ako je nešto pripremljeno od odmrznutog mesa pa ponovno zamrznuto. Hrana koja je prije stavljanja u prodaju odmrznuta mora nositi oznaku “odmrznuto”.

Nadalje regulativa propisuje da meso svinja, ovaca, peradi, koza i goveda mora nositi oznaku zemlje uzgoja i klanja. Ono što bi u velikoj mjeri razjasnilo situaciju oko smrznutog mesa jest uvođenje obvezne oznake datuma klanja.

Iako ministrima poljoprivrede zakon ne priječi, ali ih i ne obvezuje, da objave prevarante koji prodaju krivotvoreno maslinovo ulje i med, oni i dalje štite prevarante. Dakle, ministri štite krivotvoritelje već godinama. Što biste vi napravili?

- Ako je hrana štetna za zdravlje, ne bih se libila objaviti imena proizvođača koji takve proizvode stavljaju na tržište. Međutim, kod primjerice nedavne afere s maslinovim uljem niže kvalitete, nije bilo ugroze za zdravlje građana. Ministarstvo je povuklo proizvod s tržišta te naplatilo značajne kazne proizvođačima. Budući da su proizvođači bili mali OPG-ovi, dakle najčešće mala obiteljska gospodarstva, vjerojatno je procjena bila da je novčana kazna i povlačenje proizvoda razmjerno prekršaju, jer bi se nakon objave imena ta gospodarstva vjerojatno ugasila.

Problem bacanja hrane ne može se riješiti tek tako jer su se milijuni obitelji odviknuli od kuhanja, kupuju gotovu hranu i potom viškove bacaju. Kuhate li vi kad ste u Osijeku ili konzumirate smrznuta, gotova jela? 

- Imam jako dobru svekrvu koja kuha za cijelu obitelj, tako da uvijek imamo svjež, domaći ručak. Jedino od instant hrane što se kod nas kuha jesu kolači iz gotove smjese koji prave moji sinovi kad se požele okušati u kulinarstvu.

Čini mi se da ste se dobro snašli u Bruxellesu, našli ste nišu u kojoj djelujete, a mediji i strani i domaći vas hvale jer radite nešto konkretno.

- Nastojim raditi u područjima gdje mogu ostvariti mjerljive rezultate i na životnim temama koje su građanima bliske. Tijekom procesa ulaska u Uniju u Hrvatskoj je razvijena percepcija da se ona uglavnom bavi vanjskom politikom, proširenjem i sličnim temama. No, činjenica je da EU ima skučene ovlasti po pitanjima vanjske politike, a vrlo široke u temama koje ja pokrivam.

Malo koji građanin mi je pisao o viziji Roberta Schumana i Jeana Monneta o EU-u kao garanciji mira i stabilnosti na kontinentu.

No zato sam dobila tisuće upita o kvaliteti i sigurnosti hrane, zaštiti od prijevara potrošača, zaštite okoliša, zdravstvenim temama i drugim pitanjima iz svakodnevnog života. Jedna od kritika EU-a je da je udaljena od građana, moj cilj je građanima objasniti što ona znači i radi za njih kada odu u trgovinu, ljekarnu ili na put.

Imate dobre ideje što se tiče bacanja hrane, ali hoće li vas razni lobiji 'umrtviti' i ublažiti ideje koje imate vi i kolege, te će zakon biti dosta blaži od originalne zamisli?

- Mogu pokušati, no od početka jasno i javno govorim o tome koji su mi ciljevi i kako ih planiram ostvariti. Situacija u kojoj se 20 posto hrane proizvedene u Europskoj uniji baci ili ne iskoristi, uz štetu od 143 milijarde eura godišnje, nemoralna je i neodrživa. Dobra stvar kod bacanja hrane je da je svima u interesu da se ono smanji jer svi pritom gube novac.

Privatni sektor pritom želi da im se pusti da sami to rade, no moje je mišljenje da je bolje imati obvezne mjere i ciljeve. Pritisaka već ima, no ja odgovaram samo onima koji su me izabrali. Onog trena kad Parlament izglasa moj izvještaj, odgovornost prelazi na Komisiju koja je izvršni organ Unije i koja će provoditi mjere iz njega.

Što ljuće, to bolje

Koji je vaš tip prehrane: mediteranski, LCHF, 'svega po malo', malo jača slavonska spiza ili što vam dođe pod ruku?

- Stjecajem okolnosti, prehrana mi je vrlo šarolika - od domaće kuhinje kad sam kod kuće do one u menzi u Bruxellesu ili one u avionu. Ako mogu birati, uvijek mi je slavonska hrana broj jedan. I to što ljuće, to bolje - kaže Borzan.

 

Naslovnica Hrvatska