Novosti Hrvatska

kemikalije 135 puta veće od dopuštenih!

Slobodna otkriva: podijelili otrovno povrće za koje je inspekcija otkrila da je toksično i naredila da se baci!

kemikalije 135 puta veće od dopuštenih!

Svi smo jeli taj poriluk i nije nam ništa bilo. Uzela sam 12 kilograma za prodaju, a nakon što mi je inspekcija odnijela 1,2 kg za analizu, ostatak koji nisam prodala vratila sam kući. Podijelila sam obitelji i prijateljima i oni su uzeli i nisu ga bacili već skuhali. Evo i kumi sam dala i ona i njezini su ga jeli i nisu imali problema. Nitko nije imao ni proljev, a kamoli šta drugo. Nije mi bilo lako, vjerujte, tri dana su sve televizije, radija, novine, portali govorili samo o meni i moje ime ponavljali – kazala nam je Suzana Novosel (60) koja je na zagrebačkoj tržnici Kvatrić s povrćem sa svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva prodavala i poriluk drugog proizvođača na kojem je utvrđena povećana količina pesticida, točnije 135 puta je viša od dozvoljene količine!

U okviru provedbe Nacionalnog programa monitoringa ostataka pesticida u hrani, sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva je početkom studenoga uzela uzorak poriluka od OPG-a Suzane Novosel. Polovicom studenoga zaprimili su analitičko izviješće iz laboratorija Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar", koje je sadržavalo podatke o laboratorijskoj analizi uzorka poriluka na ostatke pesticida.

Analizom je utvrđeno da je u navedenom uzorku poriluka nađeno prekoračenje maksimalne razine ostataka pesticida za aktivnu tvar klorpirifos (insekticid). Utvrđena je razina klorpirifosa 1,35 mg/kg, a najviša dopuštena razina je 0,01 mg/kg. Dva dana kasnije Zavod za zaštitu bilja objavio je inicijalnu procjenu prema kojoj navedeni ostaci klorpirifosa predstavljaju akutni rizik za zdravlje ljudi konzumacijom poriluka. U skladu s propisima o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla, utvrđena količina klorpirifosa u/na poriluku (1,35 0,33 mg/kg) prelazi postavljenu EU MDK vrijednost od 0,01 mg/kg, točnije 135 puta je viša od dozvoljene količine.

MDK vrijednosti su propisane Uredbom (EZ) br. 396/2005 i pratećim dopunama te vrijede jednako za sve države članice EU-a. MDK vrijednost je sigurna, zakonski dopuštena, koncentracija ostataka pesticida, izražena u mg/kg hrane, koja neće biti prekoračena ako se sredstvo za zaštitu bilja primjenjuje u skladu s uputama na etiketi.

Klorpirifos je nesistemski insekticid. Primjenjuje se na lišću biljaka (povrće, voćke, vinova loza), kao zaštita plodova naranče, grejpa, limuna i drugih citrusa. Djeluje na nervni sustav kukaca, životinja i čovjeka, gdje inhibira enzim acetilkolinesterazu. Klorpirifos ostaje u tlu tjednima ili godinama dok ne bude razgrađen.

U tlu se razgrađuje pod utjecajem ultraljubičaste svjetlosti i kemikalija, na razgradnju utječu temperatura i pH tla (sporije se razgrađuje u kiselim tlima). Klorpirifos je sveprisutan u okolišu, hrani, zraku, magli, a pronađen je na snijegu i ledu Arktika. Opasan je za pčele medarice, vrlo je toksičan za vodene beskralježnjake, slatkovodne ribe, morske organizme i one koji žive u estuarijima. Otrovan je za mnoge vrste ptica: divlje patke nesu manji broj jaja kojima je ljuska vrlo tanka i krhka, a mnogo mladih pačića ugiba.

Kod čovjeka se klorpirifos rasprostranjuje po tkivima gdje nastaje toksični razgradni produkt klorpirifos okson koji se veže na enzim koji kontrolira komunikaciju između živčanih stanica – acetilkolinesterazu. U uobičajenim uvjetima nakon aktivacije živčane stanice, acetilkolinesteraza ju isključuje.

Na primjer, ako živčana stanica stimulacijom uzrokuje mišićnu kontrakciju, bitno je da se njezina aktivnost smiri kako bi se mišićno vlakno odmorio za sljedeću kontrakciju. Važni ciljni organi ovog mehanizma su mišići, žlijezde slinovnice, probavni sustav, srce i mozak. Klorpirifos koči acetilkolinesterazu koja više ne može isključiti ciljne stanice, te dolazi do pretjerane stimulacije.

Taj je mehanizam dovoljno jak za ubijanje insekta, dok veće doze oštećuju ljudski organizam. Klinički simptomi trovanja organofosfornim insekticidima (gdje spada klorpirifos) su: kontrakcija zjenica, povećano slinjenje, mučnina, vrtoglavica, smušenost, konvulzije, neželjeno uriniranje i defekacija, u težim slučajevima dolazi do prestanka disanja i smrti, navodi Marinela Šajina, dipl. ing. nutricionist na stranici Nutricionizam.com.

Izvršen je nadzor na samom OPG-u Suzana Novosel u Markuševcu, te je tom prilikom utvrđeno da sporni poriluk više nije u prometu. Već tada Suzana Novosel je rekla inspekciji kako poriluk ne uzgaja na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu već ga kupuje od drugog OPG-a.

Od Ministarstva zdravstva saznajemo kako je poriluk uzgojio Mijo Kuzmec (60) koji ima OPG na Žitnjaku. Budući da se radi o primarnoj proizvodnji, obaviještena je poljoprivredna inspekcija koja dalje poduzima mjere iz svoje nadležnosti. Što se tiče Suzane Novosel, od nje će biti naplaćeni troškovi analize službenog uzorka. Protiv nje će Ministarstvo zdravstva podnijeti optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zagrebu zbog stavljanja na tržište zdravstveno neispravne hrane. Predviđene novčane kazne Zakonom o hrani su od 5000 do 10.000 kn.

- Platit ću kaznu, a što mogu. Ja vam prodajem samo petkom i subotom i imam mjesto od dva metra na tržnici. Ono što ja sadim pregledali su inspektori i nije nađen nikakav insekticid i pesticid. Imam matovilac, luk, radić. Kako bih nadopunila svoju ponudu uzela sam poriluk, iako znam da bih morala prodavati samo svoju robu. Zato ću i platiti kaznu. A šta da vam kažem nakon svega. Drago mi je da su moje mušterije svjesne svega i znaju da do sada nisu nikada imali problema s mojom robom. Nastavili su kupovati kod mene. Odmah nakon što se sve dogodilo nisam došla prodavati tu subotu jer sam bila pod stresom od svega, vjerujte mi. Ovim OPG-om bavile su se i moja mama i svekrva pa ja. Cijeli život to radim. Imam dva sina i petero unučadi, ali nažalost neće me imati tko naslijediti u ovom poslu jer se od ovoga ne može živjeti. Pogotovo kada se dogodi ovako nešto – zdvojna je Suzana Novosel kojoj je, kako je kazala, dosta medijske pažnje za cijeli život.

Osim nje na meti inspektora, ali i javnog mijenja našao se i uzgajivač poriluka Mijo Kuzmec.

- Ma kakvih 135 puta više? Pa ja sam onom mašinom koja se nosi na leđima tzv. leđnom špricom poprskao 40 mililitara na 1200 metara četvornih zemljišta. To vam je manje od pola decilitra. Poštovao sam i karencu. Nemoguće je da je bila tolika koncentracija, pa držao sam se svih uputa, ali ja za novu analizu nemam novca. Pa i dosad sam uzgajao i nikada nije bilo problema. Što sam mogao, uništio sam sav poriluk na tih 1200 metara četvornih. Kažu da ga je bilo 500 kilograma, ja ga nisam vagao. Nemam ja svoju komisiju da dokazujem ispravnost povrća. Poštovao sam naše propise, ali oni mjere po tim europskim mjerilima, to su vam ti novi standardi kojima se sve promijenilo. Kupio sam klorpirifos u rujnu u trgovini i nitko nije rekao da se ne smije koristiti – veli nam Mijo Kuzmec uz napomenu kako ako nećete prskati ne trebate ni saditi jer štetočine unište sve.

Kako je došlo do tako drastičnih količina na povrću upitali smo stalne sudske vještake za agronomiju i prehrambenu tehnologiju.

Igor Gomezelj, dipl. ing. agr. kaže kako se ne može špekulirati zašto je toliki ostatak u uzorku ostao. Smatra kako se očigledno nije radilo po propisima.

- Kod nas se baš zbog učestalih kontrola inspekcija u zadnjih nekoliko godina pridržavaju propisa i karenci, pogotovo u proizvodnji povrća. Znam to osobno jer nas agronome zovu iz OPG-ova i traže savjete. Međutim, postoje mali proizvođači koji improviziraju i nemaju stručni nadzor. Kako nisu educirani, onda se to dogodi. Ono što je pozitivno, što se nas agronoma tiče, je to da se domaću proizvodnju jako dobro nadzire i da je sigurnost i kvaliteta domaće hrane za pohvalu. Radim stalno s OPG-ovima i inspekcija stalno kažnjava za nepravilnost čak i na okućnici, a kamoli na proizvodu. S druge strane, salatu iz Nizozemske i Španjolske nitko nema obvezu kontrolirati. Tu treba donijeti propise za kontroliranje proizvoda koji dolaze iz EU-a. To putuje tjednima i nema obvezu nitko od uvoznika raditi ovakve rigorozne kontrole na ostatke pesticida i kvalitetu proizvoda. Ponavljam da postoji mali broj domaćih proizvođača koji nestručno rade. Treba ih kontrolirati i evidentirati kao nesavjesne. Većina OPG-ova rade savjesno i sve bolje i sve jače, ali njihovi proizvodi imaju sve nižu cijenu, isključivo zbog uvoza. Naši povrćari su savjesni i stručni i drže se propisa, ovakve iznimke treba sankcionirati. Naš je velik problem što loša roba iz EU-a radi savjesnim proizvođačima nelojalnu konkurenciju. Domaći proizvod je 98 posto kvalitetan – tvrdi agronom Gomezelj.

S njim se u načelu slaže i Zdravko Škarić, dipl. ing. agr. mr., također stalni sudski vještak.

- Poriluk i nema nekih bolesti pa se rijetko polijeva. Može biti da koriste normalnu količinu, a kasnije je za odnošenje na tržište poprskano dodatno. U staklenicima vam je teško to kontrolirati. Svaki pesticid ima određeno vrijeme razgradnje tj. svi imaju određenu karencu. Ako si voće ili povrće stavio u promet prije vremena, to se dogodi. Puno se prskaju breskva i jabuka. Breskva jer gubi list, a onda ide zimsko prskanje. Ako je ispod nje salata, onda sve pada na nju. Trostruke količine su pojedinci stavljali herbicida, znači ima propisani postotak na količinu vode, a oni stave trostruke doze. Kod mandarina ipak nisu stavljali toliko, jedino što se u posljednje vrijeme pokazao crv koji je napadao prije berbe. Obično se prska mjesec do mjesec i pol prije berbe, ali netko napravi kasnije pa se to pokaže na uzorku. To nisu količine da se osjeti od jednog konzumiranja, tek akumuliranjem može doći do zdravstvenih problema. Zadnju godinu-dvije je bila edukacija poljoprivrednika kako rukovati pesticima i herbicidima. Primjerice, salitra je dušično gnojivo i nije sama po sebi toksična te se njome nadohranjuju biljke, ali jedno s drugim može svašta izazvati. Trebalo bi osnovati službu koja bi se mogla financirati od novčanih kazni od prekršaja – uvjeren je Zdravko Škarić.

Opasni DDT

DDT (dihlor-difenil-trihloretan) je jedan od najpoznatijih insekticida čija upotreba datira od 1939. godine. Koristio se četrdeset godina kao neškodljiv, a tada je zabranjen jer su utvrđena sva štetna svojstva. Posjeduje visoku bioakumulativnu sposobnost i taloži se u mišićima i kostima, a pošto je rastvorljiv i u mastima, nagomilava se u organima bogatim mastima, prije svega u nadbubrežnim žljezdama, štitnjači i testisima. Najveći toksicitet DDT ispoljava prilikom oralnog uzimanja.

Pri tome nastaju znaci trovanja kao što su preznojavanje, gubitak čula na usnama i jeziku, glavobolja i mučnina. Pri uzimanju većih doza dolazi do smetnji u ravnoteži, pomućenja svijesti različitog stepena, grčeva, kao i smetnji srčanog ritma. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća zabranjena je upotreba DDT-ja u mnogim europskim zemljama, kao i u SAD-u.

Nažalost, proizvodnja i primjena DDT-ja i dalje nastavljena u mnogim zemljama trećeg svijeta. Prvi put u svibnju 2001. godine UNO konvencijom "Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants" se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT-ja, osim u slučajevima borbe protiv epidemija uz posebno odobrenje WHO-a.

Naslovnica Hrvatska