Novosti Hrvatska

gdje je bio '91.?

Damir Krstičević o teškim optužbama: Kako sam mogao napadati Vukovar kad sam ratovao u Četvrtoj?!

gdje je bio '91.?
'U ljeto 1991., točnije 25. srpnja, pristupio sam 4. gardijskoj brigadi, smatrajući da moje vojničke i upravljačke vještine mogu pomoći u obrani od agresije, koja je u tom trenutku bila na vratima.'

Damir Krstičević, ratni zapovjednik 4. gardijske brigade i legenda Domovinskog rata, i na ovim izborima predvodi HDZ-ovu listu u 10. izbornoj jedinici. Već na početku kampanje našao se na udaru dotad nezamislivih optužbi kako je prije prelaska hrvatskim snagama kao oficir JNA napadao Vukovar. Glasači su ostali šokirani jer Krstičević nikad u životu na sebi nije imao ni mrljice.

Generale, jeste li opet u ratu? Vodi li se protiv vas specijalni rat?

- Možda je to pomalo gruba konstatacija, no svakako se radi o klasičnoj metodi učestalog ponavljanja laži i objeda sa svrhom potencijalne diskreditacije mene kao osobe i kao predstavnika Hrvatske demokratske zajednice.

Očito je da moj angažman u kampanji, kako ovoj za parlamentarne izbore, tako i onoj za izbor Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a, smeta određenim ljudima koji su zbog toga očigledno spremni na sve, pa i na najniže i najružnije laži i objede na osobnoj razini. Zbilja ne smatram da ja tim ljudima trebam dokazivati svoje domoljublje.

Kako tumačite pojavu navodnih dokumenata iz obavještajnog podzemlja kojim vas se optužuje da ste 1991. godine bili među napadačima na Vukovar?

- Besmisleno je tako nešto uopće komentirati. Te laži govore puno više o ljudima koji su ih kadri izmišljati. Govore koliko su zapravo spremni u tome daleko ići. Doista ne mislim da sam tim ljudima dužan pojašnjavati svoj ratni put, koji je, uzgred rečeno, javan, svima dobro poznat i kojim se iznimno ponosim. Kako je uostalom moguće biti na dva različita mjesta u isto vrijeme.

Dakle, u vrijeme dok sam bio pripadnik 4. gardijske brigade, nisam nikako mogao biti među napadačima na Vukovar. Ne mogu vjerovati da je netko u stanju izmišljati takve grozote, a još mi je manje jasno kako je moguće da se tako očite laži plasiraju u medije.

Tko je mogao tako nešto plasirati? Je li to došlo, kako se govori, iz kruga nekih vaših kolega generala?

- Ne mogu i neću komentirati "navodne" događaje, situacije kojima nisam svjedočio i priče koje sam usput čuo. Puno sam puta do sada istaknuo da cijenim instituciju Hrvatskoga generalskog zbora, poštujem sve ratne zapovjednike, generale, sve vojnike, dočasnike i časnike, svakog branitelja koji je i jedan dan sudjelovao u obrani naše Domovine.

Želim i dalje živjeti u uvjerenju da su hrvatski branitelji jedinstveni, spremni pomoći jedan drugome, skrbiti o svojim prijateljima, stradalnicima i obiteljima poginulih suboraca.

Zato i sada ne želim ulaziti u nagađanja o bilo kakvim sukobima unutar braniteljske populacije, a ako unutar te populacije možda i postoje oni koji me nastoje diskreditirati bezočnim lažima i podmetanjima, tada to više govori o njima samima i ide njima na savjest.

Kakav je vaš odnos s Ljubom Ćesićem Rojsom? Imate li vas dvojica nekih neraščišćenih starih računa?

- Nastojim biti u korektnim odnosima sa svim braniteljima, svim svojim suborcima, kolegama generalima, pa i političkim suparnicima. Cijenim doprinos svakog pojedinca u Domovinskom ratu, ne prebrojavam ničije dane u borbenim postrojbama niti marginaliziram bilo čiji doprinos.

Vjerujem da svojim dosadašnjim radom nisam ni na koji način negativno utjecao na bilo koga, pa ne vidim ni najmanju mogućnost za postojanje bilo kakvih neraščišćenih računa.

Možete li objasniti kako ste se uopće našli u JNA? Što vas je navelo?

- Oduvijek sam pokazivao interes za vojsku, prije svega zbog izazova koje nosi vojnički poziv. Tako sam već u srednjoj školi odabrao taj put i odlučio svoje srednjoškolsko obrazovanje nastaviti u srednjoj vojnoj školi u Sarajevu. Predano sam učio i u potpunosti se posvetio vojnom pozivu, pa sam poslije srednje vojne škole nastavio školovanje na Vojnoj akademiji kopnene vojske u Beogradu.

Nakon Akademije, gdje ste bili u službi i kada ste točno prešli u redove HV-a?

- Odmah nakon završetka Vojne akademije bivše vojske pristupio sam Zboru narodne garde, kao začetku naših oružanih snaga. U ljeto 1991., točnije 25. srpnja, pristupio sam 4. gardijskoj brigadi, smatrajući da moje vojničke i upravljačke vještine mogu pomoći u obrani od agresije, koja je u tom trenutku bila na vratima.

Bez obzira na znanje i struku koje nosim sa sobom, počinjem kao običan vojnik, odnosno kao izvidnik u Izvidničkom vodu 4. gardijske brigade. Vrlo brzo, zahvaljujući stručnoj pripremljenosti, ustrajnosti i trudu postajem zapovjednik Izvidničkog voda, a u studenom 1991. i zapovjednik 4. bojne 4. gardijske brigade.

Počeci stvaranje Hrvatske vojske bili su teški, obilježeni nedostatkom oružja, ljudi i organizacije. Tada je svatko onaj koji je imao nekakva vojna znanja i iskustva bio prijeko potreban, kako bismo ustrojili borbene postrojbe koje će biti sposobne suprotstaviti se neprijateljskim snagama. Tada nisam razmišljao o svojim afinitetima, karijeri i profesionalnom razvoju. Jednostavno, tada nije bilo vrijeme u kojem ste mogli misliti na sebe.

Dakle, početak bitke za Vukovar dočekali ste u Hrvatskoj vojsci?

- Da.

U vašem je životu bio obrat do obrata. Bili ste pobjednik u ratu, naš najmlađi general, uspješan poslovni čovjek, zatim i uspješan političar. Možete li biti isto takav ministar obrane?

- Na ovim, kao i na prošlim parlamentarnim izborima, pristao sam voditi izbornu listu HDZ-a u 10. izbornoj jedinici. Nisam to učinio zbog želje za pozicijom u izvršnoj vlasti, već sam to učinio jer sam osjećao poziv da se svi pomaknemo i da u Hrvatskoj stvari pokrenemo na bolje.

Osobno osjećam odgovornost i prema svim mojim prijateljima i suborcima. Pogotovo prema onima koji slobodu nisu dočekali. Oni su sanjali bolju Hrvatsku. Oni sigurno nisu sanjali hrvatsku koju mladi napuštaju jer za njih nema posla.

Danas, kada sam u najboljim godinama, kada imam iza sebe dosta i profesionalnog i životnog iskustva, vjerujem da ću se uz HDZ znati boriti i izboriti za sretnije društvo i da neću iznevjeriti sve one koji mi ukažu povjerenje. U tome se ocrtava sva moja politička ambicija.

Daleko je važnije pitanje kako stvoriti osnovu za bolji život hrvatskih građana, a tek potom, ovisno o aktivnostima koje će biti potrebno poduzeti, prepoznati ljude koji su spremni i sposobni pokrenuti te aktivnosti. O tome će uvelike ovisiti i moje političko djelovanje.

Mogu reći da sam spreman predano raditi za Hrvatsku. U tome radu ću se uvijek dokazivati osobnim primjerom. Svi koji me poznaju znaju da sam takav bio u ratu, nikada nisam poslao vojnika tamo gdje sam nisam bio spreman poći, a takav ću biti i u politici. Jer samo tako moje riječi i misli mogu biti vjerodostojne.

Gdje sebe vidite nakon izbora, na kojemu mjestu? Jeste li s Plenkovićem razgovarali o tome?

- U ovom trenutku primarno sam usmjeren na promociju našeg izbornog programa, na komunikaciju i susrete s narodom, nastojeći prezentirati naše viđenje rješavanja brojnih problema s kojima se susreću naši građani i država u cjelini.

Mi u HDZ-u nismo razgovarali o bilo kakvim podjelama uloga u budućoj izvršnoj vlasti jer smatramo neprimjerenim razmišljati o pozicijama bez suda i prethodne podrške naroda.

Je li vas Karamarko izigrao? Govorilo se da ćete biti ministar obrane u Oreškovićevoj Vladi, ali na koncu ste ostali u Saboru?

- Ne. I tada sam u predizbornoj kampanji govorio da do izbora nismo razgovarali ni o kakvim pozicijama u Vladi, niti je itko od nas bio predodređen za neku od uloga. No, izražavao sam svoje nezadovoljstvo zbog nesnalaženja i kasnijeg nečinjenja, dok smo istovremeno zanemarivali istinske potencijale. Stvorili smo tada izniman tim stručnih ljudi koji su razvili programe i suvremeni koncept domovinske sigurnosti kao odgovor na nove sigurnosne izazove.

Ništa od toga poslije nismo ni pokušali implementirati. U tome se i očituje moje nezadovoljstvo. Zbog toga sam tada kritizirao neka elemente u vođenju stranke. Ali smatram da sam to činio konstruktivno i s najboljom namjerom za stranku.


Vojska, pričuva, zaštita

- Zalažem se za transformaciju sigurnosnog sustava u jedinstven sustav domovinske sigurnosti sa svrhom poboljšanja koordinacije i upravljanja svim elementima sigurnosnog sustava, a prije svega transformaciju sigurnosnog sustava u proaktivni sustav koji djeluje na predviđanju, prepoznavanju i smanjivanju sigurnosnih rizika.

Iako se ne može sve predvidjeti i pravodobno spriječiti, temelj svakog sigurnosnog sustava primarno mora počivati na prevenciji ugroza.

Sigurnosni sustav mora biti otvoreniji i temeljen na zajedničkom djelovanju države i društva, što implicira i uključivanje širih društvenih skupina, da li uz primjenu modela obveznog služenja vojnog roka, aktivne pričuve, civilne zaštite ili nekih potpuno drugačijih modela. To su nedvojbeno teme o kojima će se intenzivno razgovarati i tražiti nacionalni konsenzus.

Neću u Srbiju

Kako komentirate zaoštravanje odnosa sa Srbijom?

- Kada razgovaramo o Srbiji i recentnim potezima srbijanske vlade, pomalo mi je neshvatljivo njihovo ponašanje. U poziciji kandidata za pristupanje EU-u provociraju i izazivaju tenzije sa susjednom zemljom članicom EU-a i NATO-a. Bojim se da neki njihovi političari još žive u prošlosti i vrijeme im je da se vrate u sadašnjost.

Želim naglasiti da se HDZ zalaže za konzistentnu politiku dobrosusjedskih odnosa. No, bez obzira na to što rade naši susjedi, mi ćemo uvijek biti spremni štititi naše građane, posebice hrvatske branitelje te čuvati svoj državni teritorij, svoju suverenost i teritorijalni integritet. To smo već dokazali.

Nalazi li se i vaše ime na srbijanskim optužnicama?

- Ne znam. Nemam nikakvih saznanja o mogućoj optužnici, no nemam namjeru putovati u Srbiju, pa i ne razmišljam o tome.

A kako komentirate tu srbijansku pretenziju da preuzme ulogu Haaga?

- Hrvatska pod vodstvom HDZ-a sigurno neće dopustiti Srbiji ovu pravosudnu agresiju na hrvatske branitelje i Domovinski rat. Hrvatska će braniti svoje interese i u tom pogledu neće biti popuštanja. Oni nisu uspjeli u ratu, a sada traže nove načine oslabiti Hrvatsku u miru. Promašena je to politika, ali potencijalno opasna za sigurnost i stabilnost jugoistočne Europe.

U svakom slučaju, Srbija će morati izmijeniti zakon o univerzalnoj jurisdikciji ako želi ući u EU.

 

Naslovnica Hrvatska