Novosti Hrvatska

doživotni zatvor

Perkoviću i Mustaču presudili su dokumenti iz Hrvatske

doživotni zatvor
U Njemačkoj se poklanja potpuno povjerenje sudovima u utvrđenju činjeničnog stanja. Stoga se u žalbenom postupku možete pozivati samo na pogrešnu primjenu prava u prethodnom postupku, a ne na pogrešno utvrđene činjenice ili pogrešno izveden zaključak

Što je presudilo u jučerašnjem sudskom epilogu 33 godine starog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u njemačkom Wolfrathausenu, ostalo je tajna i nakon što je münchenski sudac Manfred Dauster pročitao kratko obrazloženje osuđujuće presude Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću na doživotni zatvor za pomaganje u likvidaciji Đurekovića.

Od svjedoka koji su prodefilirali suđenjem nitko nije izravno teretio Mustača i Perkovića, dvojicu čelnika jugoslavenske, odnosno republičke tajne službe iz tog vremena. Kako je dokazana nalogodavna i naredbodavna uloga okrivljenih za ubojstvo Stjepana Đurekovića, ostalo je nakon Dausterova očitovanja nejasno.

Sud je, u svakom slučaju, Đurekovićevu brutalnu likvidaciju doveo u vezu s aferom u Ini ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, u središtu koje su se našli Vanja Špiljak, sin tadašnjega komunističkog moćnika Mike Špiljka, i još neki utjecajni pojedinci, a kojima je Đureković bio smetnja zbog saznanja o kriminalu u Ini.

Ispada da je sud u Münchenu stao uz okosnicu optužnice protiv Mustača i Perkovića prema kojoj je komunistički vrh dao nalog Mustaču, a ovaj Perkoviću, da se organizira Đurekovićev nestanak kao mogućeg svjedoka malverzacija u Ini.

Presudili dokumenti iz Hrvatske

Prema procjeni osječkog odvjetnika Dražena Matijevića, podlogu za Mustačevo i Perkovićevo pomaganje Đurekovićevim ubojicama mogla je dati dokumentacija o djelovanju tajnih službi bivše države koja je njemačkom sudu dostavljena iz Hrvatske.

– Budući da još čekamo pismeno obrazloženje presude u cijelosti, možemo se osloniti na ono što je sudac Dauster jučer izrekao, a iz toga proizlazi da su ipak presudili dokumenti koje je Hrvatska na kraju, pod pritiskom Njemačke, dostavila na zahtjev tužiteljstva i suda. Što u tim dokumentima piše, mi ne znamo. Ali možemo sa sigurnošću kazati da iskazi svjedoka koji su tamo dani nisu bili taj presudni faktor za presudu – ističe Matijević u komentaru za naš list

I Bože Vukušić, publicist koji se na suđenju Perkoviću i Mustaču pojavio kao svjedok optužbe, smatra da je dokumentacija o radu tajnih službi i komunističkog sistema u cjelini poslana iz Hrvatske sudu u Münchenu bila "od neprocjenjive važnosti".

– Teško mi je procjenjivati koliko je dokumentacija dostavljena iz Hrvatske utjecala na ovakav ishod postupka, ali mi van svake sumnje možemo govoriti o tome da su ti dokumenti razjasnili ukupan kontekst u kojem se dogodila i likvidacija Stjepana Đurekovića i ostale likvidacije hrvatskih emigranata od strane Udbe – ocjenjuje Vukušić koji, kako nam je kazao, nije iznenađen ni osuđujućom presudom, ni njezinom visinom.

Doživotni zatvor, dodaje naš sugovornik, jedina je kazna koja se može dosuditi za pomaganje ubojstvu iz niskih pobuda, kako je sud okvalificirao Đurekovićevu likvidaciju.

– Iz optužnice, tijeka suđenja te iznošenja optužbe i obrane, bilo je, barem meni, jasno da će presuda biti osuđujuća, a moglo se očekivati i ovakvu kvalifikaciju ubojstva. Optužnica je temeljito i argumentirano iznijela pozadinu i motive ubojstva, kao i ulogu osumnjičenih u nalogadavnom i naredbodavnom lancu – komentira Vukušić.

Suočavanje s prošlošću

Sudac Duster u kratkom je obrazloženju presude naglasio početnu nevoljkost hrvatskih vlasti da surađuju sa sudom u postupku protiv Mustača i Perkovića, pa pohvalio promjenu stava hrvatskih vlasti i njihovu suradnju sa sudom. I iz toga se može iščitati da je sucu olakšana odluka nakon što je dobio tražene dokumente iz Hrvatske.

Duster je poručio Hrvatskoj kako je sama trebala povesti postupak protiv dvojice osumnjičenika, pri čemu je pozvao i Hrvatsku i ostale zemlje izišle iz komunističkog sistema na suočavanje s prošlošću. Dražen Matijević skreće pozornost da se ovakav ishod suđenja Perkoviću i Mustaču mogao nazrijeti i iz načina na koji je postupak vodio sudac Dauster.

– Moram priznati da sam, gledajući način vođenja postupka suca Dustera, od početka imao dojam da će osumnjičeni biti na kraju i proglašeni krivima. Nekako sam osjetio taj stav prema obrani i odlučnost suca Daustera. Što je u pozadini takvog stila suca, čime je sve motiviran, teško je reći. Sigurno da je ovaj postupak bio pod medijskim i političkim povećalom, da to nije bilo, kako se uobičava reći, "obično suđenje" jer su postajala određena očekivanja politike. Ako je ovo sucu Dausteru, recimo, bila odskočna daska za neke više funkcije u njemačkom sudstvu, onda već imamo neko objašnjenje – ocjenjuje Matijević.

Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo požalio se da sudac Dauster svoju odluku nije utemeljio na činjenicama koje su utvrđene na suđenju.

Tu tvrdnju Nobilo je ilustrirao na primjeru Vinka Sindičića, odnosno Sindičićeva iskaza na suđenju, kao i uloge Sindičića u utvrđivanju krivnje Krunoslava Pratesa, koji je u prethodnom postupku osuđen, kao i sada Perković i Mustač, za pomaganje Đurekovićevim ubojicama. Sindičićevo terećenje Pratesa, podsjetio je Nobilo, bilo je ključno za osuđujuću presudu Pratesu.

– Sudsko vijeće se nije pozvalo na Vinka Sindičića, a u optužnici se Sindičić citira 54 puta. I sud i tužiteljstvo preskaču svjedočenje Sindičića koje je bilo ključno u presudi Krunoslavu Pratesu. Dakle, oni nemaju dokaza da je hrvatska Služba državne sigurnosti inicirala ubojstvo Stjepana Đurekovića. Ima dokaza da su beogradski kriminalci izvršili ubojstvo – kazao je Nobilo, najavljujući da će odmah prići pripremi žalbe.

Perkovićev odvjetnik procjenjuje da bi žalbeni postupak mogao potrajati godinu do godinu i pol dana.

Stao uz okosnicu optužbe

Odvjetnik Goran Mikuličić upozorava kako je obrana Mustača i Perkovića suočena s drukčijim pravilima žalbenog postupka u njemačkom nego što je slučaj u hrvatskom zakonodavstvu.

– U Njemačkoj u drugom stupnju ne možete, kao kod nas, žalbu temeljiti na pogrešno utvrđenim činjenicama u sudskom postupku ili pogrešno izvedenim zaključcima suda iz utvrđenih činjenica. U Njemačkoj se jednostavno poklanja neograničeno i potpuno povjerenje sudovima u utvrđenju činjeničnog stanja. Ono što možete u žalbenom postupku jest pozivati se na pogrešnu primjenu prava u prvostupanjskom postupku – pojašnjava Mikuličić, a na naše pitanje je li drugostupanjski postupak u Njemačkoj nalik na postupke koji se u Hrvatskoj pokreću pred Ustavnim sudom, odgovara kako se može povući takva paralela radi, kaže, lakšeg razumijevanja.

I u postupcima pred našim Ustavnim sudom, dodaje Mikuličić, ne ulazi se u činjenično stanje utvrđeno u presudama sudova, nego se, među ostalim, utvrđuje je li presudama povrijeđeno neko od Ustavom zajamčenih prava podnositelja ustavne tužbe.

Mikuličić se suzdržao od komentara same presude jer nema uvid u utvrđene činjenice i obrazloženje presude.

– Mogu samo konstatirati da je sud stao uz okosnicu optužnice, a odbio osnovne i ključne argumente obrane. Inače ne bi donio ovakvu presudu – zaključuje Mikuličić.

Političke posljedice

Kad su u pitanju političke posljedice jučerašnje presude pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu, krenuli su komentari da se na ovaj način stigmatizira komunistički režim Jugoslavije i SR Hrvatske u njoj, ali i današnja Hrvatska, kao nasljednica SRH, ali i kao država čije je tajne službe gradio Josip Perković.

Bože Vukušić smatra da političke implikacije münchenske presude nisu sporne, ali da se, ističe, odnose jedino na razdoblje Jugoslavije i Socijalističke Republike Hrvatske.

– Vidjet ćemo što će sudac Dauster napisati u obrazloženju presude, ali tijekom suđenja iznesen je nalogadavni i naredbodavni lanac odlučivanja u jugoslavenskom i republičkom političkom sistemu koji je, kad su u pitanju likvidacije emigranata, išao od centralnih komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Hrvatske do samih izvršitelja ubojstava. Prema tome, političke implikacije ove presude tiču se onih političkih stranaka koje su nasljednice Saveza komunista, kako u Hrvatskoj, gdje govorimo o SDP-u, tako i u drugim republikama. Neki drugi politički konteksti, kao što je sudjelovanje Josipa Perkovića u obrani Republike Hrvatske, ovdje nemaju mjesta. Niti će, sudim to po tijeku suđenju, biti spominjani u obrazloženju presude – procjenjuje Vukušić.

Kako god sudac Dauster detaljno obrazloži presudu u njezinu dijelu koji se odnosi na politički kontekst ubojstva Stjepana Đurekovića, ostaje njegovo jučerašnje upozorenje Hrvatskoj i ostalim zemljama izišlim iz komunističkog lagera da se suoče s totalitarnim naslijeđem prošlosti. Što je sve pridonijelo stvaranju tog naslijeđa, a došlo je upravo iz Njemačke, suca Daustera ovom prigodom nije zanimalo.

Turudić: Perković je bio na čelu Povjerenstva za uništavanje dokumenata

Sudac zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić rekao je u četvrtak da je u arhivu uoči prvih demokratskih izbora dokumente uništavalo Povjerenstvo kojem je na čelu bio upravo Josip Perković, koji je u srijedu zajedno sa Zdravkom Mustačem u Muenchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine

Sudac koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata sudu u Muenchenu u Jutarnjoj kronici Hrvatskog radija je potvrdio da su arhivi "pročešljani i očišćeni", da se ne zna koji su dokumenti uništeni, ali za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi te arhivske građe.

Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Perkoviću i Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda. 

Predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster naglasio je da je nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivima.

"Apsolutno, apsolutno! Ja sam izvršio, naravno, uvid u puno toga. Neposredno prije demokratnih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove je osnovao komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio osuđeni Perković", odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj "pročešljani i očišćeni". 

Rekao je da je u toj Komisiji bila još dvoje članova te da je nakon demokratnih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Perković.

"Prije je bio pomoćnik sekretara, a sad je bio pomoćnik ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Samo - uništavaju se pojedini dijelovi arhivske građe. Za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi toga", istaknuo je Turudić

Odgovorio je da dokumente nije slao odvjetniku Sinišu Pavloviću, odvjetniku Gizele Đureković, nego sudu u Muenchenu.

Mi smo slali dokumentaciju sudu u Muenchenu, a naravno ta dokumentacija je i njemu bila dostupna, rekao je.

"Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili, mi bi prethodno tražili od drugih tijela u Republici Hrvatskoj, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju primjerice s Ministarstvom pravosuđa koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo", istaknuo je Turudić.

Na pitanje zašto su arhivi do tada bili zatvoreni i zašto je Ministarstvo pravosuđa odugovlačilo, sudac Turudić odgovorio je da ne zna i da on nije "adresa koja bi mogla na ta pitanja odgovoriti".

"Točno je da su bili zatvoreni i točno je da se Ministarstvo pravosuđa, ministar je tada bio Orsat Miljanić, nije pretrglo baš u suradnji i slanju te dokumentacije", ustvrdio je.

Presuda je osuda komunističkog režima

Turudić je na pitanje jesu li Nijemci počeli lustraciju u Hrvatskoj kazao da je već nekoliko puta javno rekao kako smatra da je lustracija u Hrvatskoj zakašnjela i zapravo nemoguća.

"U svakom slučaju ova presuda u Njemačkoj je osuda komunističkog režima. Ta se činjenica ne može zanemariti", istaknuo je Ivan Turudić.

Predsjednik sudskog vijeća Dauster je pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa. 

"Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama", rekao je Dauster.

Dauster se nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije,

"Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako", rekao je sudac Dauster.

"Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara", primjetio je Dauster.

"Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", zaključio je Dauster.

(H)

Naslovnica Hrvatska