Novosti Hrvatska

na Hrvatsko more paze (antikvitetni) brodovi, dok je podmorje potpuno nezaštićeno

Hrvatska je u ex-Yu proizvela 14 podmornica, a danas nema ni jednu

na Hrvatsko more paze (antikvitetni) brodovi, dok je podmorje potpuno nezaštićeno

Ministarstvo obrane RH odbacilo je ideju o podmorničkim snagama, iako se drži da su podmornice siguran ‘tjelohranitelj’

Ministarstvo obrane RH odbacilo je ideju o podmorničkim snagama, iako se drži da su podmornice siguran ‘tjelohranitelj’

Mi nemamo za cilj da stvaramo nosače aviona, bojne brodove, krstarice i druge velike objekte... Mi nećemo osvajati ničije zemlje, a za obranu Jadranskog mora gradit ćemo najsuvremenije brodove... - govorio je Josip Broz Tito davne 1951. godine pripadnicima prvog naraštaja ratne mornarice, baze u Divuljama.

I doista, pod budnim okom bonvivanskog maršala koji je dobar dio života proveo u bijeloj mornaričkoj uniformi, hrvatska se vojna brodogradnja vinula u nebo, a istočnu stranu Jadrana nadzirala je – Hrvatska.

U punom smislu riječi, prvi put u povijesti. Doduše, radila je to socijalistička Hrvatska. Da bi nekih pola stoljeća poslije njegov tihi obožavatelj Franjo Tuđman u preambuli Ustava tek rođene Hrvatske, ovaj put demokratske, kao dio državnog teritorija umalo zaboravio navesti – more.

Brodovi za muzeje

Hrvatsko more danas čuvaju uglavnom antikvitetski primjerci brodova koje je Hrvatska ratna mornarica uspjela preoteti onoj jugoslavenskoj koja se podvijena repa 1991. povlačila prema Boki.

Prosječna starost brodovlja HRM je sramotnih 30 godina. Raketne topovnjače koje bi trebale biti udarna šaka muku muče s neispravnim pogonima koji nikako da se zamijene novima.

A podmornice koje su do samo prije dvadesetak godine bile ponos domaće vojne brodogradnje, u HRM su - sanak pusti. Zašto? Pa zato što je Ministarstvo obrane RH giljotiniralo ideju o podmorničkim snagama u sklopu HRM-a, smetnuvši s uma da je podmornica - i u ratu i u miru - isto što i figura kraljice u šahu: siguran tjelohranitelj.

Iako vlada mišljenje kako je nekadašnja jugoslavenska vojna brodogradnja, posebno gradnja podmornica, bila utemeljena na sovjetskoj licenciji, stvarno stanje stvari ukazuje na nešto što smo danas potpuno zaboravili: cjelokupni podmornički program upokojene federacije počivao je na hrvatskoj pameti i industriji.

Masterbrain cijelog projekta bio je prekaljeni zagrebački Brodarski institut, a “izvođači radova” brodogradilišta u Puli i Splitu. Pa su tako, samo 15 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, u pulskom brodogradilištu porinute dvije podmornice klase P-811 pod imenima rijeka gdje su se zbile epohalne bitke NOB-a: Sutjeska i Neretva.

Daljnji tehnološki korak, s kojim su zapadne i sovjetske obavještajne službe bile upoznate, bila je podmornica P-821 Heroj građena u Splitu od 1964. do 1968. godine.

Silikonska dolina podmorničarstva

Gradnja serije tih podmornica (P-821 Heroj, P-822 Junak, P-823 Uskok) završena je do 1970. godine. To je bilo sasvim dovoljno da na svjetskoj karti vojne brodogradnje Split postane submarine silicon valley istočnog Sredozemlja.

Klasa Heroj bila je nešto neviđeno za naše prilike, proizvod s kojim se mala, socijalistička Hrvatska svrstala uz bok svjetskih pomorskih sila Zapada i Istoka.

Uostalom, i vrapci na grani znaju da je Hrvatska pripadala elitnom klubu sedam zemalja kugle zemaljske koje su raspolagale znanjem gradnje tog najsofisticiranijeg ratnog stroja današnjice.

Pravi evolucijski skok domaće izgradnje podmornica predstavljale su torpedne podmornica klase P-831 Sava i P-832 Drava. Obje su se u drugoj polovini sedamdesetih godina prošlog stoljeća gradile na specijalnim navozima splitskog škvera.

Napadajna Sava držala se vrhuncem hrvatske brodogradnje koju su u vrijeme Jugoslavije ponosno pokazivali vojnim izaslanicima akreditiranima u Beogradu. Uz dužinu od 56 metara, 35 članova te šest torpednih cijevi, mogla je zaroniti do 300 metara dubine. Iako su po svom deplasmanu hrvatske podmornice spadale u klasu tzv. manjih podmorskih plovila, to su bili pravi čelični morski psi.

Ubojiti ugriz bio je komplet od deset torpeda, svaki kalibra 533 mm. “Vanjski neprijatelj” morao je računati i na protubrodske mine koje su ta gotovo nevidljiva plovila mogla posijati na bilo kojoj točki Jadrana, od Tršćanskog zaljeva do Otrantskih vrata.

Čelik potreban za njihovu proizvodnju dolazio je iz željezare Jesenice i sva oprema bila je domaće proizvodnje. To je uključivalo i akumulatore za klasične podmornice koji su bili pouzdaniji od tada zavidnih sovjetskih, ali i mnogih zapadnih.

Domaće podmorje, ničija zemlja

Hrvatska je za potrebe nekadašnje mornarice jugofederacije proizvela ukupno 14 podmornica, što većih, što manjih. Bile su to morske krstarice prilagođene našoj obali punoj otoka, grebena, malih luka, borbi protiv brodova i podmornica, te, ono najvažnije, nadzoru podmorja.

U 21. stoljeću država Hrvatska ne nadzire svoje podmorje. To je državni teritorij izvan kontrole. Ničija zemlja. Ovog trenutka u našem podmorju bezbrižno krstari zasigurno na desetke stranih podmornica, i to potpuno nevidljive očima sigurnosnog sustava.

Hrvatski strateški obrambeni dokumenti procjenjuju kako podmornice HRM-u nisu potrebne. Vele, promijenili se politički odnosi na geostrateškoj karti. To jest točno, no jednako je točno da je geografski položaj Hrvatske nepromjenjiv, kao što je ostalo nepromijenjeno naftno i plinsko bogatstvo dubina hrvatskog Jadrana, čiji se zamah u eksploataciji tek očekuje.

Podmornice-dupini

Hrvatske su podmornice na Zapadu bile visoko cijenjene. Zbog visokog stupnja hidrodinamičnog oblika, male mase, mogućnosti brzog urona i izrona, te velikih manevarskih sposobnosti, uspoređivane su s dupinima.

Prednost podmornica u sastavu HRM-a bila bi u tome što bi mogle neprimjetno nadzirati i prisluškivati sve što se događa na površini i u dubinama Jadrana.

U slučaju prijetnje dalmatinskoj obali, mogle bi presresti protivnika daleko od obale i nanijeti mu teške gubitke. Za sve te akcije površinskim plovilima potrebna je prevlast u zoni bojišta.

Osim podmornica, u Hrvatskoj su prije građene i diverzantske ronilice domaće konstrukcije i proizvodnje; prodavane su i drugim zemljama, poput Švedske i Libije.

Vukman: Ekonomska obrana Jadrana

Milivoj Vukman, vrsni inženjer strojarstva i nekadašnji tehnički direktor “Brodogradilišta specijalnih objekata” splitskog škvera, kaže kako je današnja doktrina razvoja Hrvatske ratne mornarice odbacila upotrebu podmornica.

- Danas je težište uglavnom na ekonomskoj obrani Jadrana. Međutim, postoje sačuvana znanja Brodarskog instituta i Brodoprojekta, vjerujem da i u BSO-u još ima ljudi koji su radili na podmornicama, tako da bi se uz dobre pripreme i dobar projekt mogla izgraditi podmornica.

Međutim, to je financijski vrlo zahtjevno i Hrvatska sebi to ne može priuštiti. Zadnje podmornice koje je gradilo splitsko brodogradilište bile su diverzantske, njih šest komada, koje su isporučene tijekom osamdesetih godina – kaže inženjer Vukman.

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last