Novosti Hrvatska

Pet mjeseci u pet slika

Mala retrospektiva najkraće vlasti u povijesti Hrvatske

Pet mjeseci u pet slika

Domoljubna koalicija i Most zapravo su od početka bili neželjeni saveznici i rogovi u vreći. Na vlast ih nije dovela zajednička želja za uvođenjem promjena u državi i društvu nego puka nužda i politička pragma, a takve vlasti nikad nisu inovatori progresa i pozitivnih reformi.

Duboka nesloga odredila im je u potpunosti karakter zajedničke vlade te se – premda je trajala rekordno kratkih pet mjeseci (prisegnula je u Saboru 23. siječnja) - teško prisjetiti ijedne njezine odluke ili karakteristike koja bi bila jednoznačno pozitivno intonirana.

U najzgusnutijem i najjalovijem političkom razdoblju u povijesti jedan je prijepor sustizao drugi, svađe partnera vodile upornu mrtvu trku, a novi međusobni nesporazumi gurali u zaborav stare.

Tihomir Orešković, nepoznati premijer

Jedina iznimka koalicijskog nesuglasja bio je potpuni konsenzus i povjerenje s kojim je obostrano dočekan premijerski kandidat Tihomir Orešković: predložio ga je HDZ, a vjeru u njega do samoga kraja nije izgubio Most.

Financijaš i korporacijski CEO igrao je na kartu profesionalca u sređivanju problema duga, poreznih intervencija, investicija i pokretanja gospodarstva, no u općoj paralizi sustava odlazi obilježen etiketom prvoga premijera koji se uza sve svoje znanje, međunarodne kontakte i referencije nije uspio uspješno niti (još jednom) zadužiti.

Afera 'Mijo Crnoja'

Ionako tanka kadrovska slika odlazećega kabineta u samom je startu ukaljana aferom "Crnoja", medijskim otkrićem ministra branitelja s lažnim prebivalištem u samoborskoj baraci.

Naknadno se otkrilo i da nije namjenski trošio braniteljski kredit, te još sijaset manjih grijeha, no najfrapantnija je bila tvrdoća kojom je njegova stranka – HDZ – do zadnjeg daha branila Crnoju usprkos evidentnim prijestupima. Afera "Drimia" naknadno je pojasnila snagu takve potpore.

Zlatko HaSSanbegović, međunarodna sramota

Peticiju za odstup ministra kulture, nestaška koji se u jeku Domovinskog rata umjesto s pravom puškom na fronti fotografirao po pozadini s ustaškom kapom, potpisivali su zadnjih mjeseci ugledni nobelovci, međunarodni i domaći kulturni radnici, tisuće kreativaca s imenom i pedigreom.

Kao maskota tobožnjeg ideološkog trijumfa, u uvjetima opće političke nestabilnosti Hasanbegović je bio suhi kvasac raspada Vladine vjerodostojnosti u civiliziranom dijelu društva. Povijest će ga upamtiti kao prvog ministra kulture koji je hrvatske proračunske potpore oduzimao Hrvatima, a dijelio srbijanskim simpatizerima četništva i Milana Nedića.

Bitka za represivni aparat

Nesmiljena unutarkoalicijska bitka za policiju i tajne službe pratila je Vladu na odlasku od njezina početka do samoga kraja. Nikad Tomislav Karamarko nije odustao od ideje da zagospodari i ovlada MUP-om, tek prinudno trpeći na čelu ovoga resora Mostova Vlahu Orepića koji ovih dana hrabro čisti biračke popise od lažnih glasača koalicijskih partnera.

Sanaderova bivšeg tjelohranitelja Tigra postavio mu je u fotelju pomoćnika na funkciju flastera, a istodobno je još veću količinu strasti Karamarko ispoljavao prema SOA-i, gdje je nakon napora udruženih s Predsjednicom naposljetku smijenjen Dragan Lozančić, ali – zahvaljujući Oreškoviću i Mostu – ipak nije instaliran šefu HDZ-a poželjan kandidat. Tajna prijepora oko čelnika SOA-e utkana je u srž raspada ove vlade.

Ni „r“ od reformi

Nesuđena reformska vlada bit će naposljetku upamćena kao najregresivnija u oštroj historijskoj konkurenciji. Zaustavili su i one malobrojne započete reforme, kao onu u školstvu. Iznevjerili su i obećanja o tisuću eura po novorođenom djetetu i pokušali ih naknadno prekriti obećanjem kombija bez poreza za obitelji s troje i više djece. Odustali su i od smanjenja plaća državnim dužnosnicima.

Nisu aktivirali nekorisnu državnu imovinu, uspjeli su tek nabrzinu prodati "Končar". Reforma teritorijalnog ustroja zemlje također je ostala misaona imenica, jednako kao i proglašenje punog gospodarskog pojasa na Jadranu. Zaklinjali su se u pelješki most kao krunu svih projekata, da bi naposljetku ovih dana iz EU-a dobili upozorenja da nisu u okviru rokova dostavili potrebnu dokumentaciju za financiranje njegove izgradnje.

Raspuštanje ih je omelo u planovima poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja, kao i zdravstvenih usluga onima koji ga nemaju, ali su stigli uvesti plaćanje usluga Hitne pomoći ako medicinska sestra procijeni da ti nije baš nužno potrebna. Nisu do kraja uspjeli čak ni u ukidanju Mesićeva ureda: zakon su izglasali, ali će se – kako se čini - prije aktualna vlada iseliti iz Banskih dvora nego bivši predsjednik iz Grškovićeve.


Putovali naveliko

Premda je u 150 Vladinih dana dominiralo zgubidanstvo te međusobni prijepori i svađe, putni troškovi aktualnoga kabineta iznose kao da su radili punom parom.

Samo u prvih stotinu dana vlasti premijer, potpredsjednici, ministri i njihovi zamjenici na službene su putove potrošili gotovo 40 tisuća kuna po ministarstvu, odnosno ukupno skoro 640 tisuća kuna.

Prvi potpredsjednik Vlade je, uostalom, pola mandata proveo u terenskoj kampanji za unutarstranačke izbore. Na putovanjima su svi ministarski namještenici u samo tri mjeseca ukupno proveli 491 dan ili 28,8 dana po ministarstvu.

Najveći putnici su bili ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, te njegovi zamjenici i pomoćnici – od tri mjeseca rada gotovo su puna dva proveli na putu – 53 dana – a na što su potrošili gotovo 100 tisuća proračunskih kuna.

Najmanje dana na putu - samo dva - proveli su čelnici Ministarstva uprave na čelu s ministricom Dubravkom Jurlina Alibegović koja je, kao nesuđena reformatorica teritorijalnog ustroja zemlje, bila realno predodređena da unutar Vlade najviše putuje.

Naslovnica Hrvatska