Novosti Hrvatska

A želimo biti zemlja znanja...

Svih 25 znanstvenih instituta već dvije godine radi ilegalno!

A želimo biti zemlja znanja...
Agencija za znanost je dosad tri puta slala požurnice Ministarstvu, ali uzalud SHUTTERCTOCK

Stanje u hrvatskoj znanosti je dramatično, izdvajanja za istraživanja i razvoj iz državnog proračuna manja su nego prije deset godina, a uza sve to, naših 25 znanstvenih instituta trenutačno radi u svojevrsnoj sivoj zoni.

Ozbiljni su to problemi na koje je prije nekoliko dana, na raspravi o tada prijedlogu državnog proračuna za 2016. godinu, u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, upozorilo nekoliko domaćih znanstvenika.

Petar Pervan, znanstvenik s Instituta za fiziku, upozorio je čak kako domaći znanstveni instituti trenutačno rade – "ilegalno". Iako može zazvučati kao preteška ocjena, iza nje se skriva doista nevjerojatna situacija.

Naime, iako je Agencija za znanost i visoko obrazovanje prije tri godine provela postupak reakreditacije instituta, a još u ožujku 2014. godine poslala Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta nalaze tog postupka uz odgovarajuće preporuke na potpis i nadležno postupanje, do dana današnjeg nijedan ministar nije izdao potrebna rješenja na osnovi tih preporuka. Nisu to učinili ni oni iz bivše vlasti, Željko Jovanović i njegov nasljednik Vedran Mornar, kao ni novoizabrani Predrag Šustar, koji će se očito morati uhvatiti ukoštac s tim problemom.

Agencija za znanost, na temelju Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, postupak reakreditacije visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta provodi svakih pet godina. Na temelju mišljenja Akreditacijskog savjeta, Agencija ministru znanosti dostavlja preporuke o izdavanju ili uskrati dopusnica za obavljanje znanstvene djelatnosti ili dijela djelatnosti, ili pak pismo očekivanja što treba popraviti u radu, uz određeni rok.

Zahtjevan postupak

– Kako je potpis ministra izostao, a time i provedba u skladu s preporukama, u tome sam smislu istaknuo da instituti rade "ilegalno". Dakle, oni formalno nemaju dopusnice za rad – objašnjava prof. dr. Petar Pervan.

U problemima se našla i Agencija za znanost i visoko obrazovanje, koja je dosad tri puta slala požurnice Ministarstvu, međutim, ništa se nije dogodilo. Agenciji, naime, u listopadu ove godine slijedi zahtjevan postupak međunarodne akreditacije koju provodi Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju.

– Dakako da neizdavanje rješenja od Ministarstva ugrožava našu reakreditaciju. U tome postupku sigurno će se gledati koliki je postotak naših preporuka prihvatilo Ministarstvo, jer to govori o neovisnosti u radu naše agencije – kaže prof. dr. Jasmina Havranek, ravnateljica AZVO-a.

Iako su mišljenja i preporuke Agencije, odnosno akreditacijskog savjeta, nedvojbeno obvezujući za ministra, upitan, a time i izvor mogućih problema je rok do kojega ministar mora postupiti u skladu s preporukama Agencije. Naime, kako pojašnjava prof. dr. Havranek, Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju izričito ne navodi u kojem roku MZOS treba odlučiti o ishodu postupka reakreditacije.

Međutim, kod izdavanja odluke o ishodu reakreditacije Ministarstvo se poziva na Zakon o općem upravnom postupku, pa se na odgovarajući način primjenjuje članak 101. toga zakona, po kojem je rok 30, odnosno 60 dana za izdavanje rješenja.

– Ovdje je u svakom slučaju riječ o šutnji uprave, odnosno šutnji MZOS-a – ne dvoji ravnateljica Havranek.

Zrakoprazni prostor

Iz Ministarstva, međutim, na cijelu ovu zavrzlamu odgovaraju priopćenjem u kojemu obrazlažu da rješenja nisu izdavana jer se očekivala izrada prijedloga modela restrukturiranja javnih znanstvenih instituta od istoimenog Povjerenstva koje je imenovano još u prosincu 2014. godine.

– Međutim, do kraja mandata prošle vlasti model nije predložen Vladi RH – obrazlažu u pisanom odgovoru iz MZOS-a, ne dajući odgovor na pitanje znači li to da je rad javnih znanstvenih instituta trenutačno "ilegalan", odnosno da je zapao u svojevrsni zrakoprazni prostor.

Najavljuju, međutim, da je restrukturiranje javnih znanstvenih instituta prijeko potrebno i da je to posao koji će sigurno poduzeti. Petar Pervan, koji je bio član spomenutog povjerenstva, ne smatra, međutim, da je restrukturiranje instituta posao koji nužno treba vezati uz rezultate njihove reakreditacije, s čim se slažu i drugi članovi znanstvene zajednice. Što će se u cijeloj ovoj priči dalje događati, sudeći prema neodređenim odgovorima iz Ministarstva, nezahvalno je predviđati.

15 ustanova prošlo, 9 dobilo uvjetno mišljenje, a 1 negativno

Prema rezultatima reakreditacijskog postupka, za 15 instituta preporučeno je izdavanje dopusnice za nastavak rada. Za devet instituta preporučeno je izdavanje pisma očekivanja na rok od tri godine, dok je jedan dobio negativno mišljenje. Međutim, po prigovoru toga instituta preporučeno je izdavanje pisma očekivanja na rok od jedne godine. Iz Agencije za znanost nisu dostavili podatke s imenima instituta jer, kažu, bez obzira na izostanak potpisa ministra, sami instituti poslušali su preporuke iz izvješća o reakreditaciji i ispravili nedostatke.

Na primjer, od deset instituta za koje je preporučeno izdavanje pisma očekivanja na određeni rok, tri su podnijela akcijske planove, odnosno zahtjev za preinačenje akreditacijske preporuke zbog toga što smatraju da su uklonili utvrđene nedostatke.

– Budući da MZOS nije izdao konačnu odluku o ishodu postupka, AZVO ne može postupiti ni po akcijskim planovima, ni po zahtjevima instituta za preinačenjem akreditacijskih preporuka – navode iz Agencije.

Sami ispravljaju nedostatke

Iako su mnogi instituti - dok su u međuprostoru od provedene reakreditacije i čekanja da Ministarstvo potpiše ili ne potpiše dopusnice za njihov daljnji rad – na temelju preporuka same Agencije "popravili" uočene propuste, tek treba vidjeti jesu li i koliko provedene preporuke članova stručnih povjerenstava, listom iz najuglednijih europskih i američkih sveučilišta i institucija. Ono što se može pročitati iz prvih izvješća nakon provedene reakreditacije jest da gotovo svi naši instituti pate od – međunarodne neprepoznatljivosti. Čak i Institutu "Ruđer Bošković", Institutu "Ivo Pilar" ili Ekonomskom institutu kao nedostaci su navedeni upravo niska razina internacionalizacije, nizak međunarodni angažman, poteškoće s uključivanjem u međunarodne projekte, nedovoljan broj radova u međunarodnim časopisima...

Naslovnica Hrvatska