Novosti Hrvatska

Poslovna idila u Hrvatskom zagorju

Reporteri Slobodne na sjeveru zemlje istražuju: kako je Ivanec postao najpoželjniji gradić u Europi za poduzetnike?

Poslovna idila u Hrvatskom zagorju
Ivanec, 220216. Ured gradonacelnika. Milorad Batinic gradonacelnik je grada Ivaneca koji je u magazinu Financial Times proglasen za grad s najboljom investicijskom klimom u Europi. Na fotografiji: Milorad Batinic - gradnacelnika Ivaneca. Foto: Tomislav Kristo/CROPIX

Kada biste sve brojnije zagovornike ukidanja gradova i općina u zemlji upitali zaslužuje li Ivanec u Varaždinskoj županiji status grada, malo tko bi odgovorio potvrdno. Gradić s 14 tisuća stanovnika, bez nekog jakog industrijskog ili sportskog brenda, bez biskupa, generala i zasluga u Domovinskom ratu, bez HDZ-a i Mosta na vlasti, bez autoceste i političkog zaštitnika, Ivanec bi brzo dospio na listu prekobrojnih.

Zovu čestitari

Od prošlog tjedna, međutim, dvojbe oko statusa Ivanca više ne bi smjelo biti, ili se barem nama tako čini. Vijest da je taj grad u istraživanju i ocjenjivanju uglednog "Financial Timesa" zauzeo prvo mjesto na listi europskih gradova do 100 tisuća stanovnika s najboljim investicijskim propisima i okruženjem dovela je u Ivanec brojne novinare. Nas je, prije svega, za posjeta Ivancu zanimalo zovu li gradonačelnika Milorada Batinića iz drugih hrvatskih gradova za savjet kako da se plasiraju barem među prvih deset na listi FT-a.

– Više nas zovu da bi čestitali, što je isto dobro, a manje za savjet. Čestitao nam je i bivši ministar gospodarstva, ne i sadašnji, ali nije to bitno. Bitno je da smo od tako uglednog medija kao što je "Financial Times" dobili potvrdu da smo stvorili investicijsko okruženje kakvo treba biti – govori Batinić, kojem teče treći gradonačelnički mandat. Dva je dobio na izravnim izborima, jedanput je izglasan u Gradskom vijeću.

Nakon preuzimanja prvog mandata 2005., Batinić je krenuo u stvaranje pretpostavki koje su dovele do prošlotjednog priznanja. Ivanec je trebao gospodarsku i poslovnu zonu za investitore i aparat gradske administracije koji bi im bio na usluzi. Grad je 2008. od Sanaderove Vlade, točnije Ministarstva financija koje je vodio Ivan Šuker, tražio dopuštenje da podigne kredit kojim bi već kupljeno zemljište uredio za prihvat investitora. Kredit nije odobren, ali to Batinića nije obeshrabrilo.

– Imali smo sve uvjete za odobrenje kredita, ali nije prošlo. Vjerojatno je politika odradila svoje. Stoga smo osnovali gradsku tvrtku koja je podigla kredit, a Grad je bio jamac. Stvorili smo sve uvjete da se kvadrat zemljišta sa svim komunalnim priključcima može poduzetnicima ponuditi za deset eura. Da su poduzetnici išli sami kupovati zemljište, procjenjujemo da bi ih samo kupnja i sređivanje dokumentacije došlo deset eura za kvadrat, a gdje su još komunalni priključci. Dali smo i poticaje oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa i poticaje na veći broj zaposlenih – navodi gradonačelnik.

U poslovnu zonu uloženo je 18 milijuna kuna novca poreznih obveznika, dobiveno je 200 tisuća kvadrata, ili 20 hektara, za tvorničke hale, skladišta i ostale poslovne namjene. U ivanečkoj poslovnoj zoni posluje 25 tvrtki, podjednaki dio već radi, a dio je kupio zemljište i tek priprema pokretanje biznisa.

– Procjenjujemo, da nije bilo svjetske financijske i gospodarske krize od 2009. nadalje, da bi cijela gospodarska zona sada već bila u funkciji. No, mi smo prodali cijelo zemljište i sad je na poduzetnicima da ocijene koji je trenutak za pokretanje biznisa – ističu u ivanečkoj gradskoj upravi.

Gostoprimstvo u ivanečkoj poslovnoj zoni pruženo je, pretežito, metaloprerađivačkoj, drvnoj i obućarskoj industriji, od koje je u ostatku zemlje nadobudna ekonomska elita odavno digla ruke. U ovom gradiću postoji, među ostalim, najveća proizvodnja drvnih panela u Europi i dječje obuće u Hrvatskoj.

Gradska uprava odmah je prionula organiziranju industrijske po modelu poslovne zone, na raspolaganju poduzetnicima su četiri hektara zemljišta, a zona je već dobila jednog velikog kupca, tvornicu "Wenker-Križanec" s pretežitim udjelom njemačkoga kapitala.

Sve provjerili on-line

– Stopa nezaposlenosti u Ivancu je sedam posto, a kada je promatramo unutar radno sposobnog stanovništva, onda je pet posto. Imamo na području grada više od 280 tvrtki i 230 obrtnika, čiji je ukupni godišnji prihod veći od 100 milijuna eura. Više od 90 posto proizvodnje u gradu ide u izvoz. Proračun grada je tridesetak milijuna kuna, od čega na plaće zaposlenih u gradskoj upravi odlazi manje od 20 posto jer imamo samo 16 zaposlenih – niže u novinarski diktafon Milorad Batinić, za hrvatske prilike pomalo nevjerojatne pokazatelje poslovanja grada i njegove privrede.

– Ništa od onoga što smo postigli ne bi bilo moguće da nemam izvanredne suradnike, koje sam u najvećem dijelu naslijedio od prethodnika. Zadaća svakog od djelatnika gradske uprave je da budu na raspolaganju poduzetnicima non-stop. I da, kada se poduzetnik obrati nama, više nema potrebe za odlaskom na neke druge adrese – napominje gradonačelnik Ivanca.
 

Ljiljana Risek, jedna od gradonačelnikovih suradnica, otkriva nam kako se odvijalo natjecanje za priznanje "Financial Timesa".

– Često nas pitaju koliko puta su ovdje bili ocjenjivači FT-a i što su gledali, što ih je zanimalo. Poanta i jest u tome da se cijelo poslovanje grada i investicijsko okruženje nalazi na internetu, da je svaki podatak koji ste naveli u natjecateljskoj dokumentaciji provjerljiv na internetu. Što vam vrijedi ne znam kakav navod u dokumentaciji ako se to ne može istog trenutka provjeriti. Stoga ovdje nitko iz "Financial Timesa" nije ni dolazio, sve su oni provjerili on-line – govori naša sugovornica.

U svakom slučaju, u natječaju FT-a provjerava se strategija gospodarskog razvoja grada s naglaskom na privlačenje ulaganja, administrativni kapacitet za pomoć investitorima i brzina odgovora na njihove zahtjeve. Iako se to nigdje izrijekom ne navodi, čini se da je za priznanje od presudne važnosti ima li grad ispravu "Business Friendly Certificate" (BFC) međunarodne Nacionalne alijanse za lokalni razvoj, koju sufinancira njemačka vlada. Ivanec je, uz Bjelovar, jedini u Hrvatskoj s BFC certifikatom.

– Mislim da bi mnogo stvari u Hrvatskoj bilo jasnije kada bi dobivanje BFC-a bio kriterij za ocjenu tko u ovoj državi obavlja svoj posao na privlačenju ulaganja kako treba, a tko ne. Kada bi Hrvatska imala certifikat BFC, onda bi i Ivancu bilo lakše privući strane investitore. To, međutim, sada nije slučaj. Hrvatska nije business friendly sredina i to je glavni problem – zaključuje Milorad Batinić, koji apelira za pomoć države ovom kraju izgradnjom brze ceste Varaždin – Ivanec – Krapina.

Dio zainteresiranih poduzetnika, otkriva, odustao je od ulaganja u Ivanec zbog neadekvatnih cesta koje grad povezuju s dvije autoceste: Zagreb – Macelj i Zagreb – Varaždin. Dio lokalnih poduzetnika ne može zadovoljiti potrebe za radnicima metaloprerađivačkih i zanimanja u drvnoj industriji, pa je gradska uprava u nastojanjima da se promijeni sustav lokalnog srednjoškolskog obrazovanja, u čemu je već dobrano uspjela.

Država im ne pomaže

Mnogo štošta imala bi politička elita u ostatku države naučiti u Ivancu. Uz uvjet da se prihvate i neke ekonomske neminovnosti. Primjerice, prosječna plaća u državi je 5600 kuna, a u Ivancu je 3600 kuna. Pedeset posto manje troše ivanečki porezni obveznici na svakog zaposlenog u svojoj gradskoj upravi nego što je to prosjek u lokalnoj samoupravi na razini države. Ovom gradiću u srcu Hrvatskog zagorja ne stiže pomoć iz državnog proračuna, ne zadužuje se radi grandioznih građevina koje nemaju ekonomsku isplativost, nema "divljanja" u dotacijama sportu. Previše je u Ivancu, za hrvatske prilike, potpuno netipičnog ponašanja da bi se išta od ivanečkog iskustva primijenilo negdje drugdje. U većini gradova, općina i županija princip ponašanja je "dok ide, ide", pa što Bog da.

Naslovnica Hrvatska