Novosti Hrvatska

SLUČAJ PERKOVIĆ

Pokojnik potpisao oporuku tri godine poslije svoje 'smrti'

SLUČAJ PERKOVIĆ
Lakše je lagati nego laži slušati, kaže stara njemačka poslovica. A sudsko vijeće u münchenskom procesu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću dobrano se naslušalo laži u protekloj godini iz usta mnogobrojnih svjedoka. Česte izmjene iskaza svjedoka, iznošene prije suđenja i tijekom sudskog procesa, sudskom su vijeću nedvojbeno zadavale teške glavobolje.

No, najdalje je otišao ključni svjedok Branko Traživuk, koji je i javno otvorio Pandorinu kutiju likvidacija hrvatske emigracije još prije 23 godine u beogradskoj "Dugi". Naime, na sudu je ustvrdio kako je sve što je do sada govorio "bila laž" te da tek sada, na recentnom saslušanju, "govori istinu".

Svoj kopernikanski obrat na putu "prosvjetljenja" od laži do istine objasnio je tvrdnjama kako je svojedobno bio uvjeren da iza napada na njegova oca Nikolu, koji se dogodio u veljači 1992. godine u Tribunju, kao naručitelj stoji osobno Josip Perković.

Traživuk, bivši operativac Službe državne sigurnosti, koji je Perkovića naslijedio na čelu Druge uprave (za emigraciju), münchenskom je sudu priopćio kako je svoga bivšeg šefa Perkovića u beogradskoj "Dugi" lažno teretio iz osvete smatrajući ga odgovornim za "masakriranje" svoga oca.

Inače, u intervjuu "Dugi" Traživuk uopće nije spominjao napad na svoga oca, nego je, između ostalog, detaljno opisivao kako je s Perkovićem putovao u inozemstvo na sastanak s Krunoslavom Pratesom, koji im je dao ključ tiskare u kojoj je kasnije ubijen Stjepan Đureković.

Premlaćivanje šipkom

– Nakon što je Traživuk u više navrata temeljito prepričao kako je njegov otac u Tribunju izmasakriran nožem, te da je zbog toga lagao u intervjuu "Dugi", eksplicitno sam ga pitao da navede datum kada je ubijen njegov otac. Traživuk je odgovorio "28. veljače 1992. godine" – kazao nam je odvjetnik Gizele Đureković, Siniša Pavlović, nakon ovog sudskog ročišta u studenom.

Budući da je ključ ovog sudskog postupka u Perkovićevu "predanom" ključu tiskare, a ključni svjedok svoje prethodne iskaze proglašava lažnima i osvetničkima zbog masakriranja i ubojstva svoga oca, kao središnje pitanje procesa nametnulo se govori li Traživuk istinu o masakriranju i ubojstvu svoga oca. Jer o tome će ovisiti i stav govori li i u drugim stvarima laži.

Naime, iako je sudac Manfred Dauster recentno svjedočenje Branka Traživuka ocijenio lažnim "zecom iz šešira" kojim se stvara konfuzija u procesu, potrudili smo se ispitati činjenice što se stvarno dogodilo u Tribunju, je li Nikola Traživuk doista ubijen i izmasakriran, kako je ustvrdio njegov sin na svojem posljednjem svjedočenju. A potraga za činjenicama prečesto nas je asocirala na potragu za iluzionističkim zecom iz šešira.

Krenuli smo od mjesta "zločina". Naime, u Tribunju nitko ne zna da je navodni događaj iz njihova mjesta postao bitno pitanje münchenskog procesa. U biti ne znaju da se njihovo mjesto uopće spominjalo na sudu. Bivši Traživukovi susjedi (bivši jer su Traživukovi u međuvremenu prodali svoju vikendicu) uvjeravali su nas da Nikola Traživuk nije ubijen u veljači 1992. u Tribunju, kao ni kasnije. Prisjećaju se da je Nikola Traživuk napadnut, pretučen metalnom šipkom u svojoj kući, u koju su se navodno namjeravali useliti izbjeglice, a što on nije dopuštao pa je došlo do fizičkog obračuna. To je verzija iz susjedstva.

S druge strane, suprotno tvrdnjama susjeda, pronašli smo Traživukovo ime u policijskoj statistici neriješenih ubojstava između 406 takvih slučajeva objavljenoj u "Nacionalu" 2002. godine. Prema " Nacionalu", koji se poziva na "MUP-ovu statistiku, koja je dospjela do njih ovih dana", Nikola Traživuk (1915.), umirovljenik iz Zagreba, ubijen je 20. veljače mesarskim nožem u Tribunju.

Kako Branko Traživuk tvrdi da mu je otac ubijen, susjedi da nije, a mi još uvijek nemamo osobne podatke Nikole Traživuka, policiji smo poslali upit s takvim naznakama uz statistiku neriješenih ubojstava objavljenu u "Nacionalu". I iz policije, odnosno Ureda za odnose s javnošću Ravnateljstva policije, sutradan nam stiže odgovor kako nam "mogu potvrditi da je navedena osoba rođena 1915. godine ubijena 20. 2. 1992. godine u Tribunju od strane NN počinitelja".

No, kako smo od upućenog pitanja do pristiglog odgovora iz policije uspjeli otkriti sve potrebne, relevantne podatke o Nikoli Traživuku, uključujući i činjenicu da nije ubijen u Tribunju, nego je preminuo u Zagrebu tri i pol godine kasnije, preciznije 9. listopada 1995. godine, a čemu, među ostalim dokazima, svjedoči i zapis iz ostavinske rasprave koji "Slobodna" posjeduje, opet smo se obratili policiji. I nakon više razmijenjenih dopisa iz policije smo uspjeli dobiti odgovor:

"Provjerom u spis nadležne Policijske uprave šibensko-kninske utvrđeno je da osoba iz vašeg upita (podaci koje ste nam dostavili) nije ubijena 1992. godine u Tribunju."

Skandalozan odgovor

I tako smo nakon pet dana mukotrpne istrage, pri čemu nas je policija dezinformirala, a ne informirala, sami utvrdili da Branko Traživuk laže da je njegov otac ubijen u Tribunju. S obzirom na to da smo izgubili povjerenje u policiju zbog skandaloznih odgovora – jer po njima je Nikola Traživuk najprije ubijen, pa potom nije ubijen u Tribunju – zatražili smo na uvid policijski dosje napada na Nikolu Traživuka kako bismo utvrdili činjenični opis ozljeda koje je zadobio tom prilikom. Kako nam je objašnjeno da se taj predmet vodi u Županijskom državnom odvjetništu u Šibeniku, "Slobodna" je zatražila uvid u spis.

No, ni 40 dana otkada im je upućena zamolnica, iz te državne institucije – koja nam je inače u skladu sa zakonom dužna dostaviti odgovor u roku od 15 dana – nismo dobili nikakav odgovor.

Kakve je ozljede prilikom napada u svojoj kući u Tribunju zadobio Nikola Traživuk od još uvijek nepoznatih počinitelja za policiju, koji se ni kriv ni dužan posthumno našao u fokusu münchenskog procesa, pokušali smo doznati i u šibenskoj bolnici, gdje mu je pružena liječnička pomoć 20. veljače 1992. godine. No, iz Uprave bolnice su nam odgovorili da nam ne mogu dati uvid u medicinsku dokumentaciju pozivajući se na Zakon o zaštiti prava pacijenata te pravu na privatnost. Pritom ističu kako "takvu dokumentaciju mogu dati samo na temelju sudskog naloga".

Dakle, "Slobodna" je uspjela otkriti da otac Branka Traživuka, Nikola Traživuk, nije ubijen u Tribunju u veljači 1992. godine, a kakve je ozljede zadobio prilikom napada, ako Viši zemaljski sud u Münchenu želi utvrditi, očito će morati uputiti sudski nalog ili šibenskoj bolnici ili Županijskom-državnom odvjetništvu u Šibeniku.

No, iako je općepoznato stajalište o udbašima koji lažu i konstruiraju, iako je Branko Traživuk na posljednjem svjedočenju konstatirao kako mu "nije bio nikakav problem izmisliti priču" o svojem putovanju s Perkovićem po ključ u Luksemburg, pritom objašnjavajući udbaški model funkcioniranja da se na 70 posto istine nadogradi 30 posto laži, ipak je šokantna činjenica da je jedan profesionalni udbaš vlastitog mrtvog oca ugradio u tih 30 posto laži.

ZDRAVKA SOLDIĆ ARAR

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last