Novosti Hrvatska

SPLITSKO PORAĆE

Biskup Bonefačić u raljama Udbe - uhodili su ga čak i najbliži svećenici

SPLITSKO PORAĆE
Splitski i makarski biskup msgr. dr. Kvirin Klement Bonefačić (1870. - 1957.) jedan je od najvažnijih protagonista u odnosima Katoličke crkve i država koje su se na brutalan način izmjenjivale na istočnoj strani Jadrana u prošlom stoljeću, no njegova uloga ostala je zasjenjena, bolje rečeno ocrnjena komunističkom historiografijom koja ga je sve do 1990. godine prokazivala kao "talijanskog kolaboracionista" i "narodnog neprijatelja". A priča je, slično kao i u slučaju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, sasvim obrnuta...

Bonefačić je, kao najstariji među hrvatskim biskupima svog vremena, uživao autoritet dosljednog borca za hrvatsko pitanje, a u ratnim vremenima spašavao je na svim stranama, smatra povjesničar msgr. dr. Mile Vidović, umirovljeni ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije u Splitu, koji je o biskupu Bonefačiću upravo objavio knjigu koja se bavi njegovim djelovanjem od 1944. do 1954. godine, a veliki dio knjige zaprema prvi put tiskan Udbin "Dosje Bonefačić" iz kojeg je očito kako mu se godinama podmještalo, pratili su ga čak i najbliži suradnici, laici i svećenici, pa o svemu izvještavali komunističku tajnu policiju.

Vidović je u knjizi, na temelju biskupova ratnog dnevnika i svog istraživanja, razjasnio i njegov najveći krimen u poslijeratnom razodblju, tzv. Pastirsko pismo iz 1942. godine, dokazujući kako je ono – najobičniji fašistički falsifikat!

Kvirin Klement Bonefačić rođen je u Baškoj na Krku 4. srpnja 1870. godine, za svećenika je zaređen 1854. u Gorici, mladu - glagoljašku - misu slavio je u Baškoj, a doktorirao u Beču 1903. godine. Godinu kasnije imenovan je župnikom i dekanom u Malom Lošinju, a zbog složenih političkih okolnosti ta je župa smatrana najosjetljivom u biskupiji. Budući da se istaknuo kao promicatelj hrvatskih nacionalnih prava, Mali Lošinj je morao prisilno napustiti nakon što su talijanske vojne vlasti okupirale otok.

kvirin_bonefacicz1-111015.jpg
Konfirniran je u Bašku 1919. godine gdje doživljava Krvavi Božić 1920. godine; neposredno pred božićnu veliku misu, u župnu su crkvu provalili D’Annunzievi arditi, tražeći da misi na latinskom a ne na staroslavenskom. Nakon što je kategorički odbio u glagoljaškoj župi misiti na latinskom došlo je do sukoba između mještana i ardita. Poginulo je troje mještana, a dr. Bonefačić je pobjegao u Senj.

Splitskim i makarskim biskupom imenovan je 1923. godine. Počinje Drugi svjetski rat i Bonefačić kao moralni autoritet u Splitu i velikom dijelu Dalmacije kojeg obuhvaća njegova crkvena pokrajina postaje aktivni protagonist događaja koja dr. Vidović ocjenjuje kao najteža u povijesti biskupije.

- U tom razdoblju Bonefačić se morao nositi ne samo s vanjskim poteškoćama, koje su dolazile ponajpije od strane okupatora, a potom od komunističko-ateističkog režima, nego i s osobnim zdravstvenim tegobama. Uza sve to hrabro se nosio sa svim problemima i nije pokleknuio pred mnogim ucjenama koje mu je režim postavljao. Kao hrabri duhovni pastir izdržao je sva iskušenja i oduševio nas svojom hrabrošću. Njegov ga je nasljednik msgr. Frane Franić zbog hrabrog držanja pred bezbožnim režimom često nazivao "starim lavom" - navodi dr. Vidović, koji u knjizi donosi biskupov životopis iz 1952. što su ga sastavili isljednici Udbe sa svrhom da ga prikažu kao suradnika okupatora i neprijatelja vlastitog naroda.

Slijede zapisnici s Bonefačićevih višesatnih saslušanja pred Okružnim javnim tužilaštvom, koja su mu bila teška i psihički iscrpljujuća, ako se zna da je već prešao osamdesetu godinu i imao otvorene rane na nogama. Javna kampanja protiv Bonefačića je zaoštrena kad se usprotivio tzv. svećeničkim udruženjima, koje je utemeljila Komunistička partija kako bi odijelila niže svećenstvo od biskupa i kotrolirala Katoličku crkvu, a optužbe su prepune kleveta i falsificiranih dokumenata koje Vidović razotkriva. Jedno poglavlje bavi se izvješćima Udbinih agenata koji su biskupa pratili ne samo u vrijeme javnih nastupa u katedrali i drugim crkvama nego i prigodom njegovih susreta s navodnim prijateljima.

- Biskupa Bonefačića stalno je pratio veliki broj agenata (doušnika) kako bi doznali što govori, s kim se sastaje. Neka od njihovih imena bila su Djik, Ferdo, Gale, Iskren, Lenko, Pravedni, Vjerni, X i druga. Uhodili su ga do te mjere da više nije znao tko mu je prijatelj a tko Udbin doušnik - navodi dr. Vidović.

Donosi Vidović i korepsondenciju Bonefačića s državnim vlastima koja se odnosi na nasilje prema svećenicima, oduzimanje crkvene imovine, zabranu školskog vjeronauka, otimanje matičnih knjiga, a posebno je zanimljiv prijepis rukopisa kojeg je osobno pisao biskup Bonefačić, svojevrsnu kroniku događanja u biskupiji od 1941. do 1944. godine.

- Iz tog rukopisa vidljivo je da se biskup zauzimao za sve potrebne i okrivljene, kako Hrvate, i vjernike i komuniste, tako i za Srbe, Židove, Poljake, čak i Talijane nakon kapitulacije 1943. godine. Za svoje djelovanje u ratnim prilikama biskup Bonefačić zaslužuje nagradu i priznanje, a ne klevete kojima su se komunističke vlasti trudile da njegov lik ocrne i kod naroda omraze. Najviše su mu zamjerali druženje s fašističkim predstavnicima vlasti. On je to znao i sam odgovorio da nije to činio poradi sebe, nego poradi naroda, kako bi od njega udaljio veće zlo i pomogao ugroženim ljudima koji su tražili zaštitu - ističe Vidović.

Jedna od poratnih optužbi krivi Bonefačića zbog pozdrava uspostavljanju NDH, a povjesničar Vidović navodi kako su Hrvati sanjali svoju samostalnu državu još od 1102. godine i radovali su joj se svi osim komunista, srpske manjine u Hrvatskoj i talijanaša.
- Kad im se 1941. godine ostvario taj san, nastalo je sveopće veselje i biskup Bonefačić se s većinom naroda radovao dugo očekivanoj hrvatskoj državi. Pavelić je 1941. godine izabrao pogrešnu stranu s obzirom na saveznike, pa je njegov plan vodio u propast i ta je njegova greška bila skupo plaćena - navodi Vidović odgovarajući i na drugu optužbu, da je Bonefačić u rujnu 1941. godine bio na dočeku talijanskog guvernera Dalmacije Bastianinia.

- Lako je biskupa zbog toga prozivati i napadati. On nije mogao protiv fašista voditi otvoreni rat, jer bi u tom ratu stradali građani. Mnogo puta je izjavio da je tako s talijanskim predstavnicima vlasti postupao da se izbjegne veće zlo i da bi kod njih bio što uspješniji molitelj za potrebe kod zatvorenih pojedinaca i skupina građana - objašnjava Vidović, smatrajući apsurdnom optužbu da bi Bonefačić, koji je zbog protivljenja talijanskim pretenzijama na našu obalu još 1920. godine umalo izgubio glavu bio suradnik talijanskih okupatora.

Zbog neizdrživog pritiska komunističkih vlasti, biskup Bonefačić se u kolovozu 1954. godine povlači u rodnu Bašku gdje je živio bez ikakva prihoda, pa su splitski vjernici na poticaj njegova nasljednika Frane Franića skupljali pomoć za uzdržavanje svog biskupa sve do smrti 1957. godine.


DAMIR ŠARAC


'Pravedni' špijun

Na momente je mučno čitati izvješća Udbinih doušnika koji su ukorak uhodili starog biskupa Bonefačića u poslijeratnom razdoblju; očito je da je riječ o njemu vrlo bliskim ljudima, čak i svećenicima s kojima je vrlo otvoreno razgovarao, a oni su prenosili i najbeznačajnije sitnice koje se tiču odnosa prema vlastima ili drugim svećenicima. Jedan od njih, kodnog imena "Pravedni", po svoj prilici župni kapelan u Velome Varošu, zamalo je namještaljkom postao i njegov osobni tajnik kad je organizirano da dotadašnjeg tajnika don Jozu Marendića pošalju na odsluženje vojnog roka. Udba je pratila i njemu vjerne svećenike poput don Mladena Alajbega, kanonika Herkulana Lugera ili don Ante Pilepića, novčano je potpomagala svećenike koji su im bili skloni, kontrolirala mu je poštu, pretresala kuriju i njegov stan, a knjiga donosi i dokaze za niz falsifikata koje je Udba izradila kako bi ga javno difamirala. Bonefačić je bio jedini biskup u Jugoslaviji kojemu je nakon rata oduzeta biskupska rezidencija.


Ratna kronika


U svojoj kronici ratnih događanja u Splitu biskup Bonefačić navodi primjere zalaganja kod fašističkih vlasti da se kućama puste uhapšeni civili, prigovarao je zbog ubojstva poznatog profesora Ćire Gamulina i iživljavanja fašista nad nevinim ljudima, sprječavao dovođenje talijanskih svećenika u Dalmaciju. Našao je smještaj pravoslavnom episkopu Valerijanu Pribičeviću, iz ustaškog zatvora izbavio protu Sergija Urukala, protestirao zbog fašističkih i četničkih zločina u Cetinskoj krajini i Poljicima, barbarstvom je nazvao spaljivanje i krađu dragocjenosti iz sinagoge...
- Biskup nije pitao ni pazio tko je i kakav je, odakle je, nego je spremno, koliko je mogao sam i putem drugih, poradio za svakoga bez razlike na vjeru, političko osjećanje i ostalo. Iz biskupske palače se je neprestano telefoniralo, pisalo, osobno molilo i govorilo – stoji u biskupovoj ratnoj bilježnici, u kojoj spominje i Pavelićevo odlikovanje za zasluge u vrijeme okupacije za koje je molio da ga povuče jer je "samo vršio svoju svećeničku dužnost".


Fašistički falsifikat


Jedna od ključnih "krivica" biskupa Bonefačića u komunističkoj historiografiji bilo je tzv. Pastirsko pismo koje je 1941. navodno uputio građanima Splita i u kojem se traži da se "narod pokori okupatoru i poziva građane da denunciraju narodne borce fašističkim policijskim vlastima"!
- Biskup je naknadno vidio to pismo i shvatio da je to falsifikat što ga je načinila talijanska vlast i raspačavala ga kao letak! Tog pisma nema u Arhivu nadbiskupije, na letku nema nadnevka i broja, pisano je stilom i rječnikom koji Bonefačiću nije svojstven, a mali okrugli pečat na zaglavlju nije pečat Ordinarijata - tvrdi dr. Vidović, upućujući i na biskupov navod iz njegove "ratne kronike", u kojoj spominje kako je napisao kratku izjavu na hrvatskom jeziku u kojoj poziva građane da se čuvaju zločina i ne sudjeluju u njima, a letak koji je nadopisan i kasnije širen sve do Zadra nazvao je - običnom talijanskom prijevarom.


Noćni posjet Lole Ribara


Biskup Bonefačić u svojem ratnom dnevniku navodi kako ga je u noći rujna 1943. godine posjetio Ivo Lola Ribar, član Vrhovnog štaba NOVJ u pratnji dvojice partizana. Spominje kako mu je nakon jednosatnog razgovora uručio tekst radiograma namijenjenog Vatikanu s izvješćem o rušenju grada, te je naknadno primio vijest kako je pošiljka stigla u Rim!
- Do ovog susreta nije moglo doći bez znanja splitskih komunista i njihova osiguranja. Bonefačić je u partizanu Loli našao suradnika. Je li moguće da splitski komunisti o tome nemaju pojma? Njihova šutnja govori protiv njih, jer da je bio narodni neprijatelj, kako ga prikazuju, ne vjerujem da bi Ivi Loli Ribaru padalo na pamet da se susretne s njime - kaže dr. Vidović, dodajući kako je Bonefačić 1945. godine bio interniran u Makarskoj, gdje je ispitivan, no pušten je na slobodu očito zbog nedostatka dokaza za sudski postupak.


Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 5FirstPrevious[1]2345Last