Novosti Hrvatska

Špurtilom i ostima

Davor Krile: Gospođo predsjednice, gospodine Karamarko, zašto uporno lažete neoustašama?

Špurtilom i ostima
Predsjednica nam je nespremna. Ona, inače, poslovično agilna prihvatiti svaku terensku inicijativu, odazvati se svakom pozivu na druženje s narodom i prilici za opipati njegovo varljivo bilo, te žustra poduprijeti svaki prijedlog koji bi građane makar i nakratko mogao usrećiti, ostala je prvi put od vlastite krunidbe nekidan bez teksta.

Na sasvim konkretan apel i dugačak popis s gotovo 3200 imena među kojima su i ona iz najviših akademskih, duhovnih i intelektualnih sfera javnog života, odgovorila je putem svojega glasnogovornika jednom jedinom mucavom rečenicom indigniranog tonaliteta, kao da na nisku uličnu opasku uzvraća pijancima ili obijesnoj djeci: „To je neozbiljno, neprihvatljivo i na razini provokacije.“

Od Bujanca do Borkovića

A nije joj se, znate i sami, obratio tkogod, nego njezini najvjerniji pomagači i najzaslužniji birači. Od njih je dobar dio, poput Velimira Bujanca ili biskupa Pozaića i Košića, članova Hrvatske biskupske konferencije, bio još onomad slavljen i harno čašćen službenim pozivima na svečanost inauguracije gđe Grabar-Kitarović.

Ti požrtvovni ljudi i domoljubi nisu od Predsjednice, k tome, tražili ni novce ni pomoć u preuređenju stana: zahtijevali su tek da im se - nakon više od šest mjeseci čekanja – konačno učine opipljivima najintimnije političke želje i da se u samostalnoj hrvatskoj državi napokon ne moraju sramiti ustaškoga roda i imena.

Dobro sad, ili svojih svojedobnih veličanja Tita, beogradske diplome ili JNA karijere, kakav je, primjerice, slučaj u Zvonimira Šeparovića, akademika Josipa Pečarića i formalnog pokretača inicijative za uvođenje pozdrava „Za Dom Spremni!“ u Hrvatsku vojsku - Branka Borkovića.

Zanijeli su se ovi plemeniti muževi, kako operetnom vizijom čistog hrvatskog srca, tako i idejom vlastite biografske čistoće, računajući da u zemlji parolaškog političkog kiča, neprobavljivom hiperprodukcijom pseudodomoljubnog sadržaja i pokušajima Tuđmanova ritualnoga uskrsnuća od strane svih aktera političkog spektra ta minorna ustašizacija vojske neće predstavljati odveć zahtjevan korak: da će „Za dom spremni!“ s lakoćom prijeći tu hrvatsku prtinu kao što je onomad u hipu i ne obazirući se na boljševičke opaske pretrčala i naša najdraža domaća životinja, kuna.

Međutim – avaj! – ono što bi svi domoljubi protumačili znakom konačnoga nacionalnoga trijumfa, i državna poglavarica i ufanja pun HDZ iz čijega nam krila dolazi mucavo odbijaju bez nekakva logična obrazloženja. Da su makar izrekli tradicionalnu diplomatsku frazu „još nije vrijeme“, da su barem – poput Tuđmana – upozorili da to u ovom trenutku može jako naštetiti Hrvatskoj?

Moram priznati da u dubini srca imam stanovitoga razumijevanja za razočaranu hrvatsku braću.

Ništa od toga

Kako mirno shvatiti i prihvatiti da sjeme koje se predano zalijeva i gnoji još od prvoga dana HDZ-ova dolaska na vlast još uvijek nije sazrelo proklijati i slobodno na sve strane svijeta raširiti svoje (vrbove) grane?

Kako je moguće da su nam HAZU, Hrvatska biskupska konferencija, Sveučilište, nogometna reprezentacija, internetski portali i estrada puni deklariranih i nimalo stidljivih ustaša, a da se ta slavna firma još uvijek licemjerno oklijeva službeno objesiti i na kakvu državnu zgradu?

U Nürnbergu, gdje sam nedavno bio, svaki afirmativni spomen Hitlera ili njegovih suradnika, isticanje nacističkih amblema i parola, kao i javno emitiranje filmova ili fotografija s vođama Trećeg Reicha brzo i efikasno kažnjava se isključivo zatvorom.

Nemoguće je igdje javno zaustiti „Sieg Heil!“ bez popratnoga, pomalo dosadnoga no edukativnog obrazloženja da je riječ „o službenome pozdravu zločinačkog nacističkog režima koji je slatkorječivo zaveo njemački narod i zavio Europu u crno, ostavivši za sobom milijunske nevine žrtve“, a kamoli zahtjev za rehabilitacijom i ponovnim uvođenjem u upotrebu toga pozdrava uobličiti u službenu formu i poslati predsjedniku ili kancelarki Angeli Merkel.

Interes ispred svega

Još je nemogućije da potpisnik toga zahtjeva nakon toga ostane na slobodi i punopravan član Akademije, njemačke biskupske konferencije, ravnatelj državnog instituta za povijest ili dekan fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Posve je, pak, nemoguće, fantastično i nezamislivo da takvim nacističkim trogloditima najviši državni dužnosnici hladno i kratko odgovore tek kako je njihov prijedlog neozbiljan i provokativan ili da preko veseljka dometnu samo kako Bundeswehr već ima svoje službene pozdrave.

Da se kojim slučajem takva situacija dogodi, njemački državni odvjetnik našao bi se u strašnoj dilemi: učiti neonaciste pameti ili politički i državni vrh njihovome poslu.

Gospođo Predsjednice, gospodine Karamarko, zašto uporno lažete neoustašama? Zašto ga godinama njegujete i polirate a onda – kad god dođe nadomak blagoslova – sveto krilato „U“ stidljivo gurate pod Domovinski rat ili spasonosnu trorogu kapu? Zašto obmanjujete poštene hrvatske domoljube i pravite ih prostodušnim naivcima i budalama naočigled nacerenom nenarodnom režimu i izdajničkoj ljevici?

Znamo iz povijesnoga iskustva da su HDZ-u i od ustaša i od partizana uvijek bili puno draži i prioritetniji vlastiti materijalni probici, ali politika je igra koja iziskuje kakvu - takvu dosljednost u demagogiji.

Ne onu cikličnu, da jednu ploču imate za Vad Yashem, a drugu za po doma, nego rutiniranu i kontinuiranu političku primjenu staroga medicinskoga gesla „preventivom do zdravlja“.

Prevedeno na hrvatski: bez ustašonostalgičnih prijatelja i Velimira Bujanca, nema ni naknadnoga lanca probijanca.

davor krile

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 13FirstPrevious[1]2345678910Last