Novosti Hrvatska

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović: Vulinova pljuska

Vrijeme apsurda

FOTO: Arhiva/CROPIX

Sav jad naše političke elite, degutantno nedostojanstvo, ponižavajući nedostatak nacionalnog ponosa, sve je to došlo do punog izražaja ovih dana kad nas je jedan srpski političar vrijeđao i pljuvao naciji u lice. Jer, i Vučić je glede Vulinovih riječi o Stepincu kao običnom ustaškom dužnosniku idući dan potvrdio Vulinove teze, dodajući kao i Pupovac tek to da “možda nije izabran pravi trenutak i pravo mjesto za te teze”.

Ali, “teze” su po njemu točne! Uostalom, jeste li čuli bilo kojeg predstavnika naše vlasti koji je rekao da Vulin laže i da se s njegovom izjavom ne slaže? Ne. Ili šute ili se drže fraze “da nije primjereno na takvom mjestu slati ovakve poruke”.

Svi misle kao Vučić

Dakle, oni zapravo misle kao i Vučić. To je bit naše tragedije! Milorad Pupovac, koji je bio jedan od domaćina dolaska Vulina, na Novoj TV tvrdi samo to da se slaže s onima koji tvrde da to nije bilo ni vrijeme ni mjesto za takve poruke.

Pupovac ne kaže da Vulin laže, niti da on misli drugačije od njega. Ni Milanović ni Vesna Pusić to nisu rekli. Zašto? Zato jer se oni zacijelo intimno slažu s Vulinovim ocjenama koje su stare partijske ocjene o Alojziju Stepincu. U tome je problem. Zato je ova vlast nenarodna.

Zato jer se ona s nizom starih protuhrvatskih ocjena centralnog komiteta i danas slaže. Jer, da vlast o Stepincu ne misli kao Vučić, proglasili bi Vulina personom non grata. Tako to rade ozbiljne države. A ovako se drži administrativni komadić regije. A pogledajte srpsku drskost: rehabilitirati Dražu Mihailovića koji je ubio na tisuće Hrvata i u isto vrijeme doći u Hrvatsku i nama pljuvati u lice da je Stepinac bio ustaški vojni vikar!

Uz sve to, niti Vučićeva Srbija našim braniteljima, a bilo je više od 30 tisuća koji su prošli kroz srbijanske logore ovog rata, uporno ne dopušta da jednu ploču stave na ta stratišta.

Najmanje da na jučerašnjim mjestima srbijanskoga sadističkog iživljavanja netko od branitelja održi govor. I takvoj Srbiji koja šalje provokatora Vulina da nas vrijeđa, ova vlast prostire crveni tepih. I opet će se čuditi kad joj se kaže da je nenarodna vlast.

Slučaj Manolić

Protiv Vulinove izjave skočile su brojne oporbene stranke, kao što je skočio i nadbiskupski stol, skočili su svi, osim hrvatske političke ljevice. Skočili su svi osim nenarodne vlasti. Ali, s ovom vlašću, s ovom savješću, u ovoj moralnoj kaljuži, ništa se i ne može pozitivno dogoditi.

Neki dan je u Večernjem listu Slavko Degoricija govoreći o svom dugogodišnjem prijatelju Manoliću, rekao da je “Manolić bio zakleti NKVD-ovac” da se “školovao u poznatoj sovjetskoj akademiji” i da je, “70 godina služio raznim obavještajnim i kontraobavještajnim službama, a naročito sovjetskim”.

Degoricija dodaje zastrašujuću tvrdnju: “Uvijek je služio svojoj matičnoj organizaciji, a to je bila obavještajna služba Rusije.” I nikom ništa! I mi još dvojimo treba li nam lustracija. Pa, ako su točne Degoricijine tvrdnje, mi još nismo ni NKVD-ovce izbacili iz sustava.

Degoricija dodaje da je Tuđman tražio od Manolića početkom 90-ih da ode u SAD i kontaktira s Amerikancima, ali da je ovaj to odbio. Jer da se boji letjeti! Manolić je dakle po tim optužbama, odbio Tuđmanovu ideju da hrvatske obavještajne službe poveže s američkim službama.

Ako Degoricija govori istinu, to baca posve novo svjetlo za Manolićev pokušaj rušenja Tuđmana faktički uoči Oluje. Ako je Degoricijina tvrdnja točna, onda ispada da Hrvatska koja je članica NATO-a i članica Unije, kao doajena obavještajne zajednice ima jednog bivšeg NKVD-ovca! I taj čovjek sa svojom moćnom mrežom kadrova de facto kreira hrvatsku politiku zadnjih dvadesetak godina.

Slučaj Barišić

Kakvi su pak likovi, zahvaljujući činjenici da nismo imali lustraciju, ostali na sveučilišnim katedrama, svjedoči ovih dana predsjednik hrvatskog društva političkih zatvorenika Marko Grubišić.

On u Jutarnjem listu ističe da je profesor fakulteta političkih znanosti Ante Barišić, početkom 80-ih bio policijski batinaš koji je upravo spomenutog Grubišića u akciji Lašćina, kao njegov isljednik “vezao posebnim lisicama uz radijator”,”prislanjao mi pištolj na sljepoočnicu uz prijetnju ubojstvom”, te “mi je dolazio usred noći u ćeliju i tukao me”!

Ako je to točno, kako takav lik može biti sveučilišni profesor?

Kakav je to fakultet koji čovjeka s takvom prošlošću drži profesorom? Jesu li studenti svjesni koga imaju za profesora? Koliko još takvih kriju katedre moćnog fakulteta političkih znanosti? I sva ta udbaška čeljad nas uporno uvjerava da nam lustracije ne treba. Može li perverznije?

Tihomir Dujmović

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 9FirstPrevious[1]23456789Last