Novosti Hrvatska

Hladne glave

Tihomir Rajčić: Osim borbe za slobodu, Domovinski je rat bio i otpor staljinističkom licu titoizma

Hladne glave

FOTO: Tomislav Kristo / CROPIX

Titoizam je bio doba “konfuzije i stalnih promjena”, napisala je još prije četiri desetljeća ugledna američka sociologinja Sharon Zukin sa Sveučilišta u New Yorku. Njena intrigantna knjiga “Iza zavjese Marxa i Tita. Teorija i praksa jugoslavenskog socijalizma”, nažalost, još uvijek nije prevedena na hrvatski.

Prvo razdoblje titoizma, neposredno iza II. svjetskog rata, Zukin naziva “primitivni komunizam”. Tito je tada doslovno kopirao Staljina i vladao čvrstom rukom, oslanjajući se na vojsku i tajnu policiju koje su nemilosrdno uklanjale sve protivnike. 

No, kada je sukob sa Staljinom donio “grubo buđenje iz sna da je Jugoslavija sposobna za sva postignuća”, Tito je okrenuo novi politički list. Popustio je uzde nadzora nad gospodarstvom, zadržavši politički monopol komunista.

Bojeći se famozne “kontrarevolucije”, Tito se nešto kasnije odlučio na dodatno labavljenje komunističkog sustava.
Jugoslavenskim građanima je omogućio kupnju robe široke potrošnje i dopustitio im određenu razinu slobodnog poduzetništva. Istražujući odjeke ove faze titoizma, koja je trajala tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, Zukin je zabilježila jedno razmišljanje koje se često čuje i danas.

“Prije smo uvijek bili siromašni. Socijalizam je za nas dobra stvar” jer “nikog nije potjerao u sirotište”, rekao joj je jedan umirovljeni poslovođa iz Crne Gore.

No, Zukin je zavirila u pozadinu mita o “zlatnom dobu” titoizma i zabilježila jednu pojavu koja je još uvijek živa u Hrvatskoj. Istražujući problem nedostatka vladavine prava u socijalističkoj Jugoslaviji, autorica je konstatirala da građani “općenito ne vjeruju u provedivost sudskih presuda, nego su skloni neformalnoj diplomaciji”, što će reći korupciji.

Istovremeno, Zukin je zabilježila da je početkom 1970-ih počeo konačni obračun oko karaktera titoizma. Stojeći u središtu ovog sukoba, Tito je, nakon obračuna s hrvatskim proljećem, priželjkivao stabilnost, odnosno nastavak “zlatnog doba” titoizma.


Sukob dviju komunističkih struja

Konzervativni komunisti htjeli su povratak na staljinistički titoizam iz razdoblja neposredno iza II. svjetskog rata. Liberalniji komunisti mlađe generacije bili su skloni socijal-demokraciji i proeuropskim reformama.

Ovaj sukob je na kraju doveo do krvavog raspada titoizma. Naime, nakon Titove smrti komunistički konzervativci su oružanom silom htjeli nametnuti svoju viziju titoizma, zbog čega su se početkom 1990-ih udružili čak i sa Slobodanom Miloševićem. Oni zbog toga snose veliki dio odgovornosti za krvavi raspad Jugoslavije.

U tom smislu je Domovinski rat, osim borbe za nacionalnu slobodu, bio otpor nametanju staljinističkog lica titoizma.

TIHOMIR RAJČIĆ

Naslovnica Hrvatska