Novosti Hrvatska

špurtilom i ostima

Davor Krile: SDP već kapitulirao

špurtilom i ostima
Mnoge teorije globalnih urota zagovaraju apsolutnu irelevantnost izbornih procesa u aktualnome modelu demokracije. Izborni rezultati su u takvim optikama uvijek predvidljivi i unaprijed zadani, promjene izvršne vlasti skrojene su daleko prije nego što smrtnik domaći obični uopće dospije u priliku zaokružiti svojega favorita, a glavni akteri političkih utakmica ionako svi služe istim interesima i istim centrima moći.

Kad će koji od njih okinuti u čabar, dobiti šup-kartu i kliznuti s funkcije nikad ne odlučuju birači nego njihovi stvarni i tajni poslodavci – uvjereni su evanđelisti ovih rubnih religija.

Donedavno ih se moglo čuti tek tu i tamo kroz usta Krešimira Mišaka, pročitati na dnevno.hr-u i nekim srodnim portalima, te osjetiti na društvenim mrežama kroz komentare omanje armije hrabrih i samozatajnih domovinskih paranoika. Odnedavno sam, međutim, u ozbiljnome iskušenju da im se i sam pridružim.

Sve sam, naime, sigurniji da su idući parlamentarni izbori već riješeni, a smjena vlasti unaprijed dogovorena. Kad god sljedeći put iziđemo pred kutije, sve mi se čini, draga braćo i sestre, da ćemo džabe krečiti listić. I trošiti vlastite pare.

Mali Napoleon

Ne proizlazi taj moj osjećaj iz činjenice da iz dana u dan otkrivam sve veći broj simpatizera i štovatelja Tomislava Karamarka, čak i među ljudima kojima je do jučer bio sinonim za udbaštvo i Mesićeve kadrove. Nije to ni isključiva posljedica evolucijskog zaokreta u medijskom pristupu vjerojatnom budućem premijeru koji neodoljivo podsjeća na gradirajući koncept francuskih novinskih naslovnica nakon Napoleonova napuštanja Elbe, a uoči preuzimanja vlasti u Parizu.

Od “Ljudoždera koji je napustio jazbinu“, preko “Čudovišta koje je prenoćilo u Grenobleu“ i “Uzurpatora koji je na 60 liga od glavnoga grada“, francuski osvajač je, sjetimo se, postao Napoleon tek dan uoči ulaska u Pariz, da bi novinske stranice ovu dinamičnu prilagodbu završile usklikom “Njegovo carsko visočanstvo ušlo u zamak Tulleries!“

Tomislav Karamarko je, barem kako meni posljednjih dana izgleda, uspješno preskočio dobar dio ovoga medijskoga križnog puta i već mu je spušten mostić za ulazak u pobjednički zamak.

Svjetla televizijskih reflektora, neugasla prisavska luč Hloverke Novak-Srzić, sva raskoš likova koji mu se serviraju za paževe, bulevarska štampa što mu najavljuje skore zaruke i duge kolone zaslužnika na čelu s Đurom Glogoškim koji će ga kroz duge predstojeće godine danomice zaskakati kompenzacijskim zahtjevima i tvrdnjama kako su baš oni pridonijeli ključnom elementu njegova trijumfa, taj posao - doduše – unaprijed ne čine ni najmanje atraktivnim. O gladnoj HDZ-ovoj vojsci u još gladnijoj i ekonomski posve razorenoj zemlji da i ne govorimo.

Sporni natječaj

Kad se bolje razmisli, u ideji da HDZ baš u ovome trenutku iznova dođe na vlast ima i neke skrivene, više, pravde. Možda je o ovakvoj smjeni za kormilom naše lađe zapravo unaprijed odlučio sam Svevišnji. Uvijek se valja vratiti korijenima kako bismo shvatili gdje smo zbilja pogriješili, pa makar ništa ne shvatili ni nakon pet-šest puta.

Bez obzira na sve te navedene signale, jedna vijest posljednjih dana – ipak – zornije od svega svjedoči da je aktualna Vlada već kapitulirala i izgubila izbore, iako im još nije odredila niti datum. Zoran Milanović je, vjerojatno ste čuli, ovoga tjedna raspisao natječaj za dvadesetak novih šefova državnih agencija, zavoda i instituta s četverogodišnjim mandatom kako bi kolegama iz svojega interesnog konglomerata osigurao – ako ne kruh – onda barem masne otpremnine i druga beriva nakon izgledne Vladine abdikacije.

Ne znamo je li se o ovome konzultirao s onim svojim američkim PR stručnjakom, no nekako sumnjam: on bi mu sigurno rekao da ničiji birači ne vole političke ziheraše, a još manje uhljebe koji su uoči samih izbora spremni naplatiti i ono što, vjerojatno, nikad neće biti ni u prilici zaraditi.

‘Oj čoviče...’

Nevjerojatna je ta hrvatska navika da se, bez obzira na dubinu i strahote ovdašnje krize, prijatelje i stranačke kolege godinama unaprijed časti državnim dobrima i tuđim novcem. Ako je kineski mudrac Sun Tzu bio u pravu kazavši u svojemu “Umijeću ratovanja“ da se svaka bitka gubi ili dobiva puno prije nego što zapravo počne, onda je Zoran Milanović baš na ovome mjestu svoju već izgubio.

Jedan drugi mudrac iz premijerove prapostojbine, književnik Mirko Božić, odavno je opjevao prizemne političke tendencije kojima je aktualna Vlada mahom okupirana od svojega prvoga dana i koje prirodno kulminiraju kako se bajka bliži kraju: “Oj čoviče, želje mnoge ostvarit ćeš stić, ali sebe na dvi noge tko zna kad ćeš dić/Oj čoviče, meden đavle duboko ćeš zać’, roge, nokte, igle, čavle misto sriće nać…”

davor krile
foto: goran mehkek / cropix
Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last