Novosti Hrvatska

čista računica

Matematičar Toni Milun izračunao i riješio se ovisnosti: Kladionice ne možeš dobiti

čista računica

Foto: Srđan Vrančić/CROPIX

Toni Milun, splitski matematičar zaposlen na Odjelu Sveučilišta u Splitu za stručne studije – Nastavnom centru u Zagrebu, nedavno je privukao pažnju javnosti smjelim nastupom u emisiji HTV-ova obrazovnog programa “Školski sat”, gdje je djeci i mladima objašnjavao matematičke tajne klađenja kako bi dokazao kako se u kladionicama sigurno – gubi.

Osim klađenja, Milun se na popularan način matematički bavio i kreditima u “švicarcima”, ali njegov najznačajniji projekt je Klinika za matematiku – portal znanja, nastao na inicijativu njegova studenta Nikole Mujdžića kojemu se svidio Milunov pristupačan način predavanja.

Rekao mu je: “Šteta što nemate svoju web-stranicu, bilo bi lijepo da i drugi učenici čuju da matematika ne treba biti bauk.” Nakon tri dana su se našli i snimili prvi video “Jednadžbe”. Uskoro su se pridružili i drugi suradnici i portal www.tonimilun.com je uskoro postao omiljeno mjesto učenicima, kojima je na raspolaganju dvije tisuće besplatnih osnovnih instrukcija iz matematike.

Čini se da ste, osim matematički, i praksom vrlo dobro upoznati s tajnama klađenja?


– Jedan prijatelj me je upozorio prije desetak godina kako su kladionice tada radile jednu sustavnu pogrešku – postavljale su krivi koeficijent za nogometne kvalifikacije na Europsko i Svjetsko prvenstvo, da lošije rangirane momčadi poput Luksemburga i Lihtenštajna neće dati gol. Davali su prevelik koeficijent i to im je bila pogreška.

Ja sam se tada na brzinu “navukao” na to klađenje. Koliko je klađenje opasno, mogu reći iz svog iskustva. Navukao sam se jer mi je postalo toliko zanimljivo iako sam igrao za male iznose, za nekih deset kuna i dobit za deset ili dvadeset kuna. Nije se, dakle, radilo o kunama, već bih čekao po noći neki rezultat hokejaške utakmice iz Amerike, a hokej me uopće ne zanima.

Za deset kuna? Vidio sam da nešto tu ne štima. I onda sam odlučio sve to matematički proračunati. U suradnji s mojom tadašnjom kolegicom Karmen Rivier objavio sam stručni rad što o sportskom klađenju kaže matematika. Istražili smo iz matematičkoga kuta može li se dobiti u sportskom klađenju i vidjeli smo da ne može. Sustavne pogreške u kladionicama prije su se događale, ali danas ih nema, to je sigurno. Može se dogoditi poneki kiks, ali toliko su rijetke njihove pogreške da je danas nemoguće pobijediti kladionice.

Zašto je danas nemoguće? Računaju li kladionicama računala koeficijente ili su se dobro uvježbali u međuvremenu?


– I jedno i drugo. Prvo, oni su iskusniji; osim toga ljudi koji se klade misle da mogu bolje procijeniti od procjenitelja koji to rade za kladionice. To je nemoguće, to su ljudi čiji je to posao. To su statističari, bave se sportom čitav život. Njima su najmanje osam sati dnevno rezultati u glavi.

Prema tome, to je nemoguće jer su uvježbani i ne rade više pogreške. A treće, imaju informatičke sustave koji im odmah blokiraju uplate u slučaju da dođe do povećanih uplata na određeni ishod. Odmah se kompjutor blokira i, što je najvažnije, kladionice sada imaju udruge gdje mogu provjeriti svoje koeficijente prije nego ih javno objave. Sve to oni međusobno dobro provjere, i to je to. Tako da su se osigurali sa svih strana.

A klađenje u HNL-u, je li tu tu bilo namještaljki?


– Mislim da je. Naravno, pa mi živimo u Hrvatskoj. Svuda ima namještaljki, a pogotovo kod nas gdje je sigurno bilo namještenih rezultata. Mogu se utvrditi česte promjene kod nekih klubova – na poluvremenu gube, na kraju pobijede. Ili obrnuto. Tu su visoki koeficijenti u igri i ako se imaju insajderske informacije “iznutra” da je utakmica namještena, može se dobiti na kladionici.

Mislite li da se otvorenim pristupom klađenju kao u emisiji “Školski sat” može utjecati na mlade da se ne klade?


– Postoje istraživanja koja su pokazala da samo matematičko znanje o sportskom klađenju nije dovoljno da se spriječi klađenje. Potrebno je raditi radionice s učenicima u kojima će im se objasniti što se događa biološki i kemijski, koji su to procesi u organizmu kad se osoba kladi, kako to stvara ovisnost. Zatim je potrebno i psihološki djelovati na njih da im se razvije kritički način razmišljanja i da im se u tom komformizmu koji mladi imaju, u toj želji za pripadanjem, da im se pojača njihova individualnost i otpor pritiscima grupe.

Kad se kombiniraju svi aspekti, onda te radionice imaju učinka. Mladima bih na temelju vlastita iskustva poručio da se, umjesto jalovog bavljenja kladionicama, ne libe raditi ono što zbilja vole, čak i volonterski, jer će tako dobiti iskustvo i ljudi će vidjeti njihov rad. Svaki trud se na kraju isplati – zaključuje matematičar Toni Milun.

MIŠEL KALAJŽIĆ

Banke nisu zlo, ali nisu ni prijatelji...

Jeste li računom dokazali da su banke prevarile građane švicarskim francima?

– Bavio sam se švicarskim frankom, ali ne kako bih dokazao da su banke prevarile građane, nego da je praksa banaka takva da ne doživljava korisnike svojih usluga kao partnere. Banka nije zlo; želite li kupiti stan, nema tog prijatelja na svijetu koji će biti spreman posuditi vam 70 tisuća eura. Tu je banka partner i takav bi odnos trebao biti. Banka tu treba nešto zaraditi, a ja ću sebi uzeti stan te ćemo zajedno dogovoriti takav mjesečni anuitet da mi to ne bude uteg oko vrata. U nekoliko slučajeva banke su mi se pokazale vrlo neprincipijelne jer je njihov princip rada bio je da me oderu koliko god mogu. A to nije u redu.

Videoinstrukcije

Toni Milun (41) već 20 godina živi u Zagrebu, gdje je i diplomirao na PMF-u. Šaljivo za sebe kaže da je “pravi Vlaj” jer mu je otac iz Dicma, a majka iz Imotskog.

Radio je i u školama na zamjenama, što drži zanimljivim i vrlo napornim iskustvom, a rad na fakultetu lakšim. Videoinstrukcijama napravio je pravi bum jer, pokazalo se, ocjene iz matematike studenata i učenika počele su se popravljati. Nove generacije žele učiti pomoću novih medija; ubuduće će se sve manje učiti iz knjiga, a sve više interaktivno, videom, slikom, zvukom...

Naslovnica Hrvatska