Novosti Hrvatska

Špurtilon i ostima

Davor Krile: Vjetar s ljevice

Špurtilon i ostima

Usprkos upornom odbijanju Ivana Vilibora Sinčića da se ideološki deklarira i politički jasno pozicionira, polarizacija na ljevicu i desnicu diljem globusa svakim je danom sve izraženija. Vođa Syrize Alexis Tsipras nikad nije bio bliže funkciji novoga grčkoga premijera i trenutno vodi u svim izbornim anketama.

Madridski profesor politologije Pablo Iglesias sa svojim je Podemosom uspio napraviti neviđen uspjeh i popularnošću u Španjolskoj preteći i vladajuće konzervativce i oporbene socijaliste u samo godinu dana od izlaska na političku scenu. Čak je i Barack Obama u Bijeloj kući osjetio bilo trenutka pa se u govoru o stanju nacije ovoga tjedna snažno založio za borbu protiv društvenih nejednakosti, predložio povećanje minimalne plaće, dodatno oporezivanje najbogatijih i uvođenje plaćenoga porodiljnog dopusta.

Dvonožni predatori

Humus na kojemu kvasa ova pšenica, galge na kojima se klatno globalnoga društva odlučno zanjihalo ulijevo, krije najnoviji izvještaj Oxfama: krema svjetskih bogataša u zadnjih je pet godina – dakle od početka tzv. ekonomske krize 2009. – uvećala svoj imetak za čak četiri posto, dok je u istom razdoblju bez posla ostalo više od 30 milijuna ljudi.

Koliko je nesretnika u međuvremenu izgubilo krov nad glavom, obitelj, goli život ili makar nadu za ovu priču i nije odsudno bitno, pošto nas je stari Gottfried Wilhelm Leibnitz davno naučio da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova. U tom i takvom matematičkom svijetu itekako je prirodno i pravedno da jedan posto čovječanstva u jeku tzv. krize više ne raspolaže sa skromnih 44, nego s čak 48 posto ukupnoga svjetskoga bogatstva, a nauštrb stotinjak milijuna uništenih i posve nevažnih egzistencija.

Velike šanse da materijalni pomazanici premaše psihološki prag gospodarenja planetarnim dobrima od 50 posto zadane su im puno prije 2020. godine. Neoliberali stari, gdje ste: pokažite nam još neku životinjsku vrstu čijih jedan posto jedinki autonomno raspolaže s čak 50 posto hrane, sirovina i ukupnoga životnoga prostora čitave populacije, a da ostatak čopora – preciznije, njih 99 posto! - takvo stanje mirno i krotko trpi? Katkad se ni najproždrljiviji morski psi ni pameću ni apetitom ne mogu mjeriti s nezasitnim dvonožnim predatorima, a zato su šokantni ekstremi ovako i izobličili lice modernoga kapitalizma.

Kako nas dežurni apologeti neoliberalizma uvjeravaju da je čovjek to sretniji što manje ima i da zadovoljstvo životom rapidno opada u korelaciji s brojem nekretnina u nečijemu vlasništvu, nije teško zaključiti da svjetsku elitu i gospodare globalnoga poretka zapravo čine sve sami patnici i duboko nesretni ljudi čijim se mukama na obzorju polako nazire barem anestetik, ako već ne sam kraj.

Marksistički plagijati

Lijevi politički val i europski trend obnove socijalističkih društvenih ideala nehotično ide na ruku i donedavnom kalvinistu i deklariranom liberalu Zoranu Milanoviću. Ne, naravno, zato što on ima ikakvih dodirnih točaka s istinskom socijaldemokracijom i autentičnom ljevicom, nego radi krajnje mračne konkurencije i domovinskoga deficita drugim vjerodostojnim predstavnicima lijevoga dijela političkog spektra.

Ono što u Grčkoj i Španjolskoj rade ozbiljni i obrazovani ljudi poput Tsiprasa i Iglesiasa, argumentirano artikulirajući svoje političke vizije i programe, kod nas je, nažalost, spalo na nemušto plagiranje poruka iz marksističkih slikovnica ili populističke miš-maševe za neuke uši najmlađe biračke generacije.

Milanović je jasno osjetio i tržišnu potrebu i vlastitu šansu: Josipovićev izborni poraz efikasnije mu je od svih preporuka i analiza konačno pomogao da to shvati. Pepermint-tulume s Tedeschijem i Vujčićem i uobraženo razmetanje latinskim sentencijama odmijenili su preko noći borbeni politički gard i jasni znakovi socijalno osjetljive politike - otpis dugova najsiromašnijima i zamrzavanje tečaja švicarskog franka.

Može li u deset mjeseci preokrenuti putanju svoje i Vladine (ne)popularnosti ostaje krajnje neizvjesno, no Milanoviću zasad ide na ruku snažan vjetar s pučine po lijevoj bandi. Nakon pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima nije zanemariva ni stara hrvatska nesklonost stavljanju svih jaja u istu političku košaru, pogotovo nekih.

Domovinska pljačka

Zna se, uostalom, iz čijeg se političkog inkubatora i na čiji račun ovdje rodio najveći broj domovinskih tajkuna, tih sve jasnijih i debljih antipoda pravednome društvu i održivom razvoju. Zna se dobro tko je zadnjih desetljeća prednjačio u domovinskoj pohlepi i pljački, u materijalnom zbrinjavanju rodbine i ideoloških istomišljenika i tko je, naposljetku, patentirao koncept s 200 bogatih obitelji, a tko je imao mala i indeferentna jajca pa ga se kroz duge godine nije usudio dirati.

No, ako nesuđeni Robin Hood i jest spavao ispod stabla, čačkao nokte ili pio medovinu dok su bogataši gulili sirotinju, to još uvijek ne znači da je za narodnu nesreću kriv jednako ili više nego zloglasni šerif iz Nottinghama.

Davor Krile

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 6FirstPrevious[1]23456Last