Novosti Hrvatska

Špurtilom i ostima

Davor Krile: Smiljeprofiteri

Špurtilom i ostima

Kad bi svaki berač smilja u Dalmaciji poput boginje Šive imao po četiri ruke, ne bi za 800 godina intenzivnoga branja stigao počiniti štete koliko svaki talentiraniji politički destruktivac rutinski ostavi za sobom u jednome mandatu

Branje ljekovitog bilja u vrijeme moje mladosti bilo je klasičan dopunski izvor prihoda brojnim siromašnijim kućanstvima. Školarci su nemalo puta proveli zimske školske praznike vukući za sobom ogromne jutene vreće po primorskome kamenjaru, najčešće prepune lovora, pelina, buhača, vrijeska...

Bez obzira na vlasništvo brdskog terena, ta djelatnost je uredno bila tolerirana i od ondašnje protuhrvatske države i od eventualnog privatnog posjednika; nekako se prešutno podrazumijevalo da je to trnovit kruh i da ga pribavlja samo onaj kojemu je prijeka potreba.

Skup u bazen


Tko nije pokušao, nikad neće ni doznati što u praksi znači nabrati par stotina kila lovorovih grančica, o prizemnijemu bilju da i ne govorimo, kako bi prištedio za školske knjige, novu obuću ili bicikl. Sirovinu je valjalo i nekako transportirati do otkupne stanice “Dalmacijabilja”, regionalne podružnice osječke kozmetičke industrije “Saponia”, te se izložiti nesmiljenoj selekciji ponuđenoga materijala.

Pamtim mnoge usporedne slike te pradavne otočne i polutootočne zimske zanimacije: karavane tovara natovarenih mirisima, dječje puhalice od smričke, skokove u bazene aromatičnoga lišća i svirale od lovorovih grana...

Plimu zavičajnih sjećanja pokrenuo je, kakva li apsurda, jedan moderni pravednički članak iz novinske crne kronike, najavljujući združenu akciju raznorodnih domovinskih represivnih snaga poetičnoga naziva „Smilje“.
Šteta epskih razmjera

Inspektori zaštite okoliša, policijski službenici, djelatnici Hrvatskih šuma i čuvari prirode, svi će se kao jedan – kunu se iz ovih institucija – ovih dana prsimice baciti na hvatanje teških kriminalaca i mafijaša što su svojom neviđenom drskošću i bezočnom pohlepom opljačkali ovu napaćenu zemlju.

Ilegalni berači smilja već opasno konkuriraju pretvorbenim meštrima, krvožednim tajkunima, trgovačkim robovlasnicima i zadriglim proračunskim parazitima. Čupajući bilje iz zemlje zajedno s korijenom, čine navlas isto što i zaboravljeni privatizacijski mešetari i njihovi politički pokrovitelji koji bi radi unosne nekretnine ugasili čitavu tvornicu i time iskorijenili život za više generacija u čitavome kotaru.

Šteta koju proizvode epskih je razmjera, a gnjev domicilnog pučanstva golem: situacija je eskalirala već do toga da pojedini otočani prijete oružanim obračunima s četama obijesnih uljeza s obale.

Rat za slobodnu Hrvatsku odmijenio je tako – u nedostatku drugih radnih mjesta - rat za spasonosni stručak primorskoga cvijeća: posrijedi su vrtoglave zarade od čak 10 tisuća kuna po litri mirisnog ulja za koju treba ubrati tek jednu jedinu tonu cvjetnih pupova.

Deset tisuća kuna za litru, o zar se i to može? – zapitat će se kroz grozničave verse moderni piarovski pjesnik, a „da, jer mi smo proleteri“ – zborno će odgovoriti okrutni i sve brojniji smiljeprofiteri.

Drž’te lopove!


Ne treba nikad izgubiti iz vida da je to zanimanje u okrilju moderne hrvatske države iznjedrila puka obijest, a ne potreba. Umjesto da sjede u toplim državnim kancelarijama, slažu pasijans, četaju preko fejsbuka ili zabrinuto vrte palčeve, dekadentni hrvatski građani udišu svježi zrak po dalmatinskim vrletima, preskaču suhozide, ližu sol s dlanova i treniraju trbušnjake neštedimice guleći naramke smilja po tuđim ogradama.

Malo je, doduše, paradoksalno da ih za štetočinstvo proziva Ministarstvo okoliša Mihaela Zmajlovića koje je nekidan samo na nabave novih hibridnih vozila sarčilo 24 milijuna proračunskih kuna, da troškove preseljenja u Zagrebtower ili cijenu ministarskoga parkinga sad i ne spominjemo.

Kad bi svaki berač smilja u Dalmaciji bio Edward Škaroruki i kad bi poput hinduske boginje Šive imao po četiri ruke, ne bi za osam stotina godina intenzivnoga branja stigao počiniti štete koliko je svaki talentiraniji politički destruktivac rutinski ostavi za sobom u jednome mandatu. Politici ove vrste Pedro i treba samo zato da sa sebe i s onih kojima vjerno služe povremeno skrenu fokus medijske krivnje.

Sada se „Drž’te lopove!“ viče za očajnim beračima smilja, a već sutra će ih na tjeralicama vjerojatno odmijeniti oni zločinci što znaju drsko pozvati lift, pa onda pobjegnu.

Sve je gušća tmuša


Sve su strašniji ti moderni oblici klasne borbe, sve je gušća tmuša i tma u kojoj se sirotinja u borbi za koricu kruha odlučno obračunava s još gorom sirotinjom od sebe.

O buržoaskim tehnikama svađanja potlačenih slojeva mogao bi vam puno toga reći stari bradati Nijemac, jedan od onih na kojega su se političari često pozivali kad Branje ljekovitog bilja od gologuzih građana nije bilo toliko proskribirano.

U ta se doba nepozvanu beračicu smilja u Dalmaciji uglavnom dočekivalo s pučkom solidarnošću i empatijom, kao u onoj Arsenovoj pjesmi: Ubrala je stručak smilja na otoku, jednog dana/Nije znala da je u njem moja mladost sadržana...

DAVOR KRILE

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last