Drastična prostorna razdvojenost odavno je postala jedna od temeljnih karakteristika hrvatskih modernih obitelji. Hrvati se pomalo rezignirano mire s činjenicom da djecu rađaju, odgajaju i školuju kako bi naposljetku otišla daleko od njih tražiti sreću.
Pritom je riječ, kao što znamo, o krajnje odgovornim roditeljskim željama: iskustvo kvalitete života civiliziranog mladog čovjeka ovdje i “tamo daleko” već dulje vrijeme jasno govori kako je “što dalje” obično “to bolje”.
Novi Zeland, Australija, Kanada, SAD, Norveška, Švedska, Danska... Onako kako su se nekad okupljali oko stola za večeru i TV dnevnika, generacije modernih ukućana s prvim se mrakom u nas s interkontinentalnim mislima stisnu oko kompjutorskih ekrana. Još relativno dobrodržeći djedovi nespretno ma...
Pritom je riječ, kao što znamo, o krajnje odgovornim roditeljskim željama: iskustvo kvalitete života civiliziranog mladog čovjeka ovdje i “tamo daleko” već dulje vrijeme jasno govori kako je “što dalje” obično “to bolje”.
Novi Zeland, Australija, Kanada, SAD, Norveška, Švedska, Danska... Onako kako su se nekad okupljali oko stola za večeru i TV dnevnika, generacije modernih ukućana s prvim se mrakom u nas s interkontinentalnim mislima stisnu oko kompjutorskih ekrana. Još relativno dobrodržeći djedovi nespretno ma...