Ne znamo kada se točno naša zemlja priključila međunarodnom vojnom savezu protiv takozvane Islamske države, a čini se da za to nismo ni trebali znati.
Hrvatska je trebala biti tajni partner, kao kad se osnivaju trgovačka društva s nečasnim namjerama, netko čije je ime tvrdo zaključano u čeličnom sefu javnobilježničkog ureda. Postali smo neprijatelji arapskih islamista u diskreciji, poput preljubnika u sobi za dnevni odmor provincijskog motela.
Pridružili smo se borbi navodnog slobodnog svijeta krišom, kao masonskoj loži. Premijer Milanović nije našao potrebnim javnosti objasniti zašto smo to učinili, predsjednik Josipović nije stao pred kamere rastumačiti koje su naše obaveze u ratu sa srednjoazijskim glavosječama, a vjerojatno o tome ne bi znala mnogo kazati ni Kolinda Gr...
